Profesor Armin Kržalić: Svijetu je potrebna nuklearna antiteroristička koalicija

Invazija Rusije na Ukrajinu posljedica je koncentracije moći u rukama jedne osobe, bez demokratskih mehanizama kontrole i nadzora nad njenom upotrebom, kaže za „Avaz“ profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA i zamjenik direktora Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva, Armin Kržalić. 

Nuklearni terorizam

Tome se ranije nije pridavala adekvatna pažnja, pa u ovim danima svjedočimo eskalaciji globalne prijetnje sigurnosti i demokratskim vrijednostima.

– Imamo situaciju da je ta moć izašla van svojih okvira i stvorila globalni sigurnosni problem, invaziju, agresivni rat u Ukrajini. U tom kontekstu bi zemlje EU i SAD bi trebale promatrati i druge pojedince koji nastoje da koncentriraju moć u svojim rukama, bez demokratskih vrijednosti. Da se takve osobe na vrijeme prepoznaju i sankcioniraju, jer to je ono što je javnost u EU uvijek i tražila od evropske sigurnosne politike – kaže Kržalić.

On očekuje da nove prijetnje EU, kao mirovnom projektu, moraju biti identificirane i sankcionirane, jer reakcije poput ovih u slučaju Ukrajine dolaze tek nakon eskalacije, kada svjedočimo patnjama ljudi, dok oni koji su ih izazvali žive u bunkerima.

– U slučaju Rusije ta moć je toliko velika da je dala hrabrost pojedincu da u 21. stoljeću prijeti nuklearnim oružjem. Ovo je klasični primjer nuklearnog terorizma. Zemlje koje imaju nuklearno oružje sada bi trebale povući preventivni potez i stvoriti antiterorističku koaliciju koja će odgovoriti na ovakvu prijetnju, pokazati superiornost i da se ne može tek tako prijetiti nuklearnim naoružanjem. To je sada jedina mogućnost. Odgovor NATO-a bio bi samo još veće opravdanje Putinu za korištenje takvih sredstava – kaže Kržalić.

Odgovornost ruskih građana, oficira i vojnika

Od jučer traju tumačenja snimaka obraćanja predsjednika Rusije Vladimira Putina i pogleda njegovih generala kojima su pratili njegovu naredbu da se nuklearno naoružanje stavi u pripravnost, a koji kao da se pitaju kuda ih takve naredbe vode. Kržalić, međutim, smatra da bi se time trebali baviti psihoanalitičari i analitičari govora tijela.

– Očito je da generalima te naredbe nisu mrske, jer ih sprovode. Svaki običan čovjek, pa i vojnik i general, imaju obavezu da odbiju naredbu koja nije u skladu sa međunarodnim pravom. Treba biti hrabar, žrtvovati sebe. Činjenica je da ove sankcije trebaju obuhvatiti mnogo širi spektar, pa uključiti i vojnike, njihove roditelje, oficire, čak i one koji su izabrali Putina. Zašto evropske zemlje ne uskrate vize i sve druge kontakte ruskim građanima, pa nek se zamisle koga će birati!? U tom smislu bi se potakla neka aktivnost ruskog stanovništva da kaže ne ratu, ne nasilju, ne zločinu. Na takav način bi se pobijedila ideologija zla – ističe Kržalić.

On dodaje da je, zbog cenzure, javnost u Rusiji izolirana i nema informacije o bombardiranju i opsadi Kijeva i drugih gradova.

– Ni 1992. godine građani Srbije nisu znali da se Sarajevo bombarduje svakodnevno i zbog toga je davala podršku Miloševiću. Tako je i u ovom slučaju sa Putinom. Sve dok ta podrška nije pala ispod 50 posto na terenu se ništa nije mijenjalo. U ovom slučaju sankcije su potrebne i onima koji podržavaju takav režim – dodaje.

Vojna moć Rusije je neupitno velika, ali ona ekonomska je neuporedivo manja.

– Pogrešne su procjene onih koji su sve ovo pokrenuli. Oni su cijenili prema sebi, mislili su da su svi građani Rusije ekonomski stoje kao oni, što je apsolutno pogrešno. Ekonomska moć može biti dobar adut da Rusija obustavi ovaj sukob i vrati vojne efektive u Rusiju i Bjelorusiju. Sankcije već trebaju dati rezultate, ali na čelu države je osoba koja neće biti toliko dirnuta time što će ruski građani ispaštati. Dok dođe do njega, dok oligarsi počnu ispaštati trebaći mnogo više vremena. Ako budu suosjećali sa građanima pribjeći će nekim mirovnim rješenjima – zaključuje profesor Kržalić.

Srbija između dobra i zla

Kržalić kaže da mu je žao što Srbija nije iskoristila historijsku priliku da se pridruži zemljama koje podržavaju demokratske vrijednosti i mir, jer ovdje nije bio u pitanju izbor neutralnosti, militarizacije ili integracija, već da li između dobra i zla birate dobro. Zbog toga svijet, ali i domaće institucije moraju biti oprezne, kako sigurnost ne bi bila narušena i u ovom regionu.

– Smatrao sam da do toga teško može doći, jer sam vjerovao da imamo izgrađenu demokratsku vlast u susjednim zemljama, ali me zadnji potezi demantuju. Ako Rusija pronađe saveznike kao što je pronašla u Bjelorusiji, ako ovdje dobije svog lukašenka, ona može, a bilo bi joj to u interesu, da destabilizira druge regije pa i zapadni Balkan – upozorava profesor Kržalić.