Prof. Sead ef. Islamović: Za svaki harf koji je prouči iz Kur’ana čovjek ima deset sevapa

Gdje god da se nalazimo, veže nas ono suštinsko, a to je univerzalna vrijednost i poruka časne knjige Kur’ana.

U dvadeset trećoj emisiji „Stil života u islamu“ govorili smo o islamu kao o načinu života.

• Kao djeca bismo izlazili na obližnja brda i čekali jedno svjetlo. Bilo je tada malo džamija, bilo je sedam ili osam džamija. To je bilo devedesetih godina. Onda mi izlazimo na brdo da gledamo jedno svjetlo, za koje nisam znao koje je. Bila je jedna stara nana, ona je imala kuću na jednom proplanku. Iz njene kuće vidi se džamija. Prije nego što počne ezan, upali to svjetlo i veliki dio grada vidi to svjetlo, ne vidi džamiju. Doskoro nisam znao šta je to svjetlo. Mi bismo trčali niz brdo i čekali iftar. Tu bi se skupljala djeca koja su postila i koja nisu, porodice, i tu počinje priča. Nakon 20-30 godina otišao sam da tražim to svjetlo. Tako sam našao jednu staru kuću, stara nana je preselila. Fenjer i dalje stoji na zidu te kuće i to me posebno dirnulo, to smo godinama gledali. Sada u Pazaru ima oko 60 džamija. Skoro da nema naselja da nema džamije. Kada nastupi ramazan, mi se možemo hvaliti nekim stvarima, neke od njih su to što lokali, restorani i veliki broj ugostiteljskih objekata ne radi preko dana. Tu samo možete da sjedite bez kahve i razgovarati, ne možeš ništa popiti. Teško možeš naći nešto preko dana da možeš jesti. Kada je u pitanju prediftarsko vrijeme, osim onih koji čekaju pitice, somune iftarske, često se dešava da komšije nemuslimani  stanu u red. Mi te naše ramazanske hljebove jedemo samo tokom ramazana, nema ih mimo ramazana. Čekaš da počne ramazan makar zbog toga, ako ništa drugo,  kaže prof. Sead ef. Islamović.

Iskušenja dolaze sa sredinama u kojima živimo, a to su nemogućnost, vlastita borba za očuvanje identiteta, vjere. U sredinama u kojima se neke stvari podrazumijevaju, u sredinama u kojima nam je sve dostupno, gdje možemo izražavati svoje vjerovanje i pripadanje, i ona nose određena iskušenja sa sobom.

• Sjećam se neke ’95-’96. godine kada su počele s radom medrese. Počele su posebno muška pa nakon nekoliko godina ženska. Prvi ti trenuci kada bismo vidjeli te djevojke koju su jako lijepo pokrivene tada, onda bi to bilo dosta čudno narodu. Allah je dao da veliki broj djevojaka, žena i djevojčica stave hidžab, pokrile su se, to saznanje je olakšanje kad vidimo kako je nekada bilo, vidimo da se zajednica budi. To je Novi Pazar koji je ubjedljivo u Evropi, na Balkanu ispred drugih gradova. Neka iskušenja koja postoje su telefoni koji su nas danas upropastili u svakom pogledu i koji pokušavaju da nam kradu vrijeme u ramazanu. Našao sam neke slike po arapskom svijetu i kaže se da je stvar koja nam krade vrijeme telefon. Skoro sam držao jednu hutbu i govorio o tome koliko je opasan, jer su naša dječica zaostala i koliko sami sebi prave stresove i probleme telefonima. Posvetio sam se i istraživao i saznao da danas djeca puno sporije počinju da govore. Više ima autizma i stvari koje unazađuju tu djecu. Kažu logopedi i stručnjaci da je telefon kriv za sve jer dijete nema komunikaciju, posebno su krivi za stresove koji se javljaju kod djece. Nama se dešavaju  iskušenja zbog telefona. Zato smo se mi u Sandžaku odlučili da napadnemo internet i da mi postavljamo naše programe. U tom moru zla uhar je da se javi kapljica nečega što je dobro. Danas sam sreo jednog čovjeka kojeg sam vidio prije 30 godina, koji je primio islam, on je Talijan. Danas sam ga sreo, prepoznao ga po glasu i kažem mu da mi je poznat. Pričao mi je da mu je otac bio profesor, imao je leksikon stranih riječi,  tamo je vidio da piše „islam“ i to ga je privuklo da se počne raspitivati o islamu. Nije prošlo dugo i prešao je na islam. Samo ta jedna riječ u leksikonu ga je povukla da primi islam i da se vrati Allahu. Glavna stvar je da insan iskreno uđe u ovaj mjesec i iskreno tevbu učini od prijašnjih grijeha, da se povuče od naroda. Ne možemo sjediti i piti kafu, možemo uzeti Kur’an i učiti. Za svaki harf koji prouči iz Kur’ana, čovjek ima deset sevapa. Nema boljeg djela od učenja Kur’ana, da se posveti svojim roditeljima, da se posveti svojoj porodici, to je ono što će mu vratiti duhovnost, zaključio je prof. Sead ef. Islamović.

Ramazan je mjesec kada želimo očistiti svoje srce dobrim djelima. O tome smo govorili u večerašnjem izdanju emisije „Stil života u islamu“.

Hayat