Prof. dr. Husika: Klimatske promjene u BiH se ogledaju kroz sve učestalije pojave ekstremnih vremenskih događaja

Bosna i Hercegovina je, zbog svoje geografske pozicije i ograničenih kapaciteta za prilagođavanje, posebno izložena rizicima klimatskih promjena. Do sada su teritoriju Bosne i Hercegovine zahvatile mnoge ekstremne klimatske promjene: intenzivne padavine, toplotni valovi, izrazito visoke temperature, suše, poplave, olujni vjetrovi i druge pojave.

Projekat izrade Četvrtog nacionalnog izvještaja i Trećeg dvogodišnjeg izvještaja o emisiji stakleničkih gasova u BiH u skladu sa UN Konvencijom o klimatskim promjenama ima za cilj pomoći Bosni i Hercegovini u integraciji prilagodbe na klimatske promjene kao i njihovog ublažavanja, u državne i sektorske razvojne ciljeve, te omogućava entitetskom i državnom nivou da odgovore na međunarodne obaveze, na način da se jača i kontinuirano radi na razvoju institucionalnih i tehničkih kapaciteta.

Projekat finansira Globalni fond za okoliš (GEF), a sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH u saradnji sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Ministarstvom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, Odjeljenjem za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Brčko Distrikta. Kroz pripremu Četvrtog nacionalnog izvještaja, urađena je i Strategija prilagođavanja klimatskim promjenama i niskoemisionog razvoja Bosne i Hercegovine za period 2020‒2030., koja predstavlja značajan i važan korak naprijed ka održivoj “zelenoj ekonomiji”

Sa prof.dr Azrudinom Husikom, profesorom na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i jednim od stručnjaka koji je značajno doprinio u pripremi izvještaja o klimatskim promjenama, razgovarali smo o važnosti ovog dokumenta i budućnosti Bosne i Hercegovine u kontekstu klimatskih promjena.

Profesore Husika, učestvovali ste u UNDP projektu izrade Četvrtog nacionalnog izvještaja i Trećeg dvogodišnjeg izvještaja o emisiji stakleničkih gasova u BiH. Šta nam možete reći o problemu klimatskih promjena u Bosni i Hercegovini kojim se projekat bavi, te o Vašoj ulozi u projektu?

Klimatske promjene u Bosni i Hercegovini se ogledaju kroz sve učestalije pojave ekstremnih vremenskih događaja, kao što su poplave, suše, olujno nevrijeme, a što indirektno za posljedicu ima i pojavu, između ostalog, šumskih požara. Promjena u režimu padavina je također jedna od manifestacija ovog problema, kao i pojava valova vrućine, što negativno utiče na zdravstveno stanje stanovnika. Nažalost, ove manifestacije klimatskih promjena nisu praćene izgradnjom kapaciteta za ublažavanje i prilagođavanje na klimatske promjene. Prema urađenim anlizama i scenarijima u budućnosti nas očekuju još intenzivnije promjene klime, te je neophodno hitno provođenje sistematskih mjera prilagođavanja i ublažavanja klimatskih promjena. Aspekt za koji sam bio zadužen na projektu je ublažavanje klimatskih promjena ili smanjenja emisija stakleničkih gasova s obzirom na trend rasta emisija stakleničkih gasova koji moramo zaustaviti. Kroz projekat smo odredili ciljeve smanjenja štetnih emisija stakleničkih gasova za 2030., i spomenuli ciljeve za 2050. godinu. U međuvremenu je BiH potpisala Sofijsku deklaraciju, gdje se na deklarativnom nivou opredijelila za klimatsku neutralnost do 2050. godine, što je iz ovog ugla veoma ambiciozno. Ciljeve koje smo postavili za 2030. treba znatno povećati ukoliko do 2050. planiramo postati klimatski neutralni, a to znači da nam emisije stakleničkih gasova budu jednake ponorima (količinama apsorbovanog ugljendioksida od strane šuma i zemljišta u BiH). Trenutno bilježimo trend opadanja ponora CO2 a to će nam dodatno otežati postizanje klimatske neutralnosti do 2050.

Šta smatrate da su glavni izazovi Bosne i Hercegovine u procesu prilagodbe klimatskim promjenama i koji aspekti predložene strategije će biti najteži za imple-mentaciju?

Najveći izazov predstavlja izgradnja kapaciteta za provođenje mjera – ljudskih i finansijskih. Preduslov za to je da pitanje nužnosti kreiranja i provođenja mjera adaptacije dođe na najviši politički nivo kroz sistemski pristup. Problem nepostojanja sistemskog pristupa se najviše vidi u trenucima kada se dese požari i poplave. U samoj strategiji mi nismo naglasili potrebu priori-tizacije ovih mjera na političkom planu. Ono što jesmo predvidjeli je podizanje javne svijesti, znanja i važnosti implementacije mjera, pogotovo onih koji su u ugroženim sektorima kao što su poljoprivreda, vodosnabdijevanje, i turizam. Potrebno je napustiti sektorski pristup, te primjeniti cjelovit intersektorski pristup, s obzirom da su svi sektori sa nekog aspekta pogođeni klimatskim promjenama.

Koji su Vaši prijedlozi i preporuke za prilagođavanje klimatskim promjenama u energetskom sektoru, i šta se može učiniti da se umanji uticaj klimatskih promjena u BiH?

U kontekstu energetskog sektora, postoje i pozitivni aspekti klimatskih promjena. Zbog klimatskih promjena, potrebe za grijanjem će se smanjiti, no i sezona grijanja će biti znatno duža ne-go prije. Istovremeno, potreba za hlađenjem će se povećati, što utiče na povećanje cijena električne energije tokom ljeta. Neosporno je i da ćemo morati povećati udio novih obnovljivih izvora energije. U oblasti hidroenergije, nove hidroelektrane moraju biti građene na novom konceptu, a za postojeće je potrebno obaviti analizu mogućnosti povećanja kapaciteta. Novi koncept podra-zumijeva multifunkcionalne hidroelektrane sa širokim spektrom funkcija, koje će imati ulogu u vodosnabdijevanju, navodnjavanju, turizmu, gašenju požara itd.. U budućnosti se moramo znatno više osloniti na vjetroelektrane i solarne elektrane, ali i stvoriti preduslove da se one mogu uspješno integrisati u čitav sistem. Pri tome, svoju ulogu u budućem sistemu ima i biomasa u malim kogenerativnim postrojenjima, tu se radi o drvnoj biomasi, ali treba računati i na biomasu iz poljoprivrede (npr. proizvodnja biogasa). Dodatni preduslov su i mjere energetske efikasnosti, te će najveći izazov biti kreiranje i provođenje programa podsticanja energijske efikasnosti.

Kao profesor i član akademske zajednice, možete li nam reći na koji način se tema klimatskih promjena integriše u obrazovanje? Da li su Vaši studenti upućeni u Vaš rad na ovom projektu?

Jedna od aktivnosti u okviru ovog projekta jeste i edukacija mladih stručnjaka i mi upravo sprovodimo edukaciju studenata završnih godina na gotovo svim javnim univerzitetima u BiH, a posebno prirodno-matematičkim i tehničkim fakultetima. U silabusima mojih predmeta se obrađuju pitanja klimatskih promjena, kao što su sistem trgovanja emisijama, povezanost klimatskih promjena i kvaliteta zraka, ali i važnost prelaska na obnovljive izvore energije u kontekstu klimatskih promjena i prilagođavanja na klimatske promjene u energetici. Na žalost, generalno govoreći pitanja klimatskih promjena su nedovoljno zastupljena u silabusima.

Kako po Vašem mišljenju izgleda budućnost Bosne i Hercegovine nakon imple-mentacije ovog projekta i zašto je važno postojanje ovog dokumenta?

Svjesni smo da jedan projekat sigurno neće promjeniti situaciju. No, on predstavlja dobru os-novu za planiranje drugačije budućnosti kroz pokazatelje i kroz saznanja do kojih smo došli kroz ovaj projekat, a to su evidentne klimatske promjene i njihove manifestacije, zatim trendovi emisija stakleničkih gasova i ponora. Na osnovu svega toga smo u mogućnosti da planiramo, prije svega, dekarbonizaciju i prilagodbu klimatskim promjenama. Kada govorimo o dekarbonizaciji, projekat predlaže i mehanizme kao što su promjena sistema oporezivanja, uvođenja modernih podsticaja obnovljivih izvora energije kao što su projekti građanske energije – odnosno, aktivnije učešće građana i da građani investiraju svoj novac u postrojenja za obnovljive izvore energije, stvarajući dobru podlogu za buduće kvalitativne i kvantitativne promjene. Na taj način, građani postaju i donosioci odluka, upravljaju sistemom, a u zemljama EU se pokazalo da su građani koji učestvuju u takvim projektima politički aktivniji u svojim zajednicama. Kroz te promjene očekujemo i jednu novu dimenziju demokratičnosti, jer će se građani na taj način uključiti u do-nošenje odluka konkretno u sektoru energetike, a onda će te navike preslikati u druge segmente i sektore. Ono što treba naglasiti jeste da je dokument i dobra osnova za promjenu paradigme razvoja, koja ubuduće mora biti zasnovana na manjoj potrošnji energije i manjem iscrpljivanju naših resursa uz kvalitetniju životnu sredinu.

Šta biste poručili građanima BiH, na koji način mogu doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena? Da li je to građanski aktivizam, edukacija iz oblasti ili možda način života?

Svako treba krenuti od sebe i razmišljati o uticaju vlastitih aktivnosti na okolinu – potrošnju energije, vode, i svih ostalih resursa, počevši od izbora prevoznog sredstva, kupovine odjeće/obuće, preferiranja onog što u konačnici proizvodi manje opterećenje za okoliš. Emisije BiH na globalnom nivou ne predstavljaju gotovo ništa u smislu uticaja na klimatske promjene, no to nije izgovor da emitujemo više, jer ako bi svi tako razmišljali klima bi se dodatno pogoršala. Ipak, moramo naći lokalni motiv da naš aktivizam bude podržan. Organizacije lokalnog nivoa trebaju riješiti ova pitanja kroz zajednička ulaganja u male sisteme daljinskih grijanja, izgradnju kulturnih sadržaja od prihoda koji se ostvaruju po osnovu solarnih elektrana koje su izrađene od strane lokalne zajednice (kroz npr. energetsku zadrugu) da se ulaže u takve projekte kroz inovativne načine obezbjeđenja sredstava kao što je “crowdfunding”. Kroz ovakve projekte možemo privući i međunarodne fondove za pomoć. Pri tome, ne mislim samo na donacije, nego i na umrežavanje sa sličnim inicijativama u regiji i u EU. U EU najveći dio obnovljivih izvora energije sada prave građani, a ne nacionalne i multinacionalne kompanije. Građani EU odlučuju o svojoj budućnosti i odlučuju to na aktivan način.

Profesor Husika nam je pružio širokoobuhvatno obrazloženje problematike klimatskih promjena, te zašto one predstavljaju veliki izazov, ne samo za ovaj dio Evrope, nego i za cijeli svijet. Kao ekspert u ovom polju, profesor jasno pojašnjava da je Sofijska deklaracija ispravan, ali ambi-ciozan, iskorak po kojem bi naša država trebala postati klimatski neutralna. Međutim, neophodna je prioritizacija ovog problema na političkom nivou. Izrada Četvrtog nacionalnog izvještaja i Trećeg dvogodišnjeg izvještaja o emisiji stakleničkih gasova u BiH je prekretnica za napredovanje naše zemlje ka EU standardima, ali je jačanje građanskih inicijativa i generalno aktivizma na tom putu neophodan faktor za uspjeh.

Napomena: Sadržaj dokumenta Četvrti nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama u BiH prema UNFCCC (FNC) ne odražava nužno stavove donatora, partnera i UNDP-a.