Prof. dr. Đikić: Što više ljudi trebali bi se vakcinisati protiv gripe, tako ćemo se uspješnije boriti i protiv COVID-19

Prof. dr. Ivan Đikić, jedan je od nautjecajnijih i najcjenjenijih molekularnih biologa u Evropi.

U razgovoru za Faktor, direktora Instituta za biohemiju u Frankfurtu, upitali smo između ostalog, šta nas čeka tokom jeseni i zime, mogu li se oporavljeni ponovo zaraziti, kada je realno očekivati vakcinu te kada bismo se mogli vratiti normalnom životu.

Kako ocjenjujete trenutnu epidemiološku situaciju u Evropi i zemljama regije?

– Približavamo se broju od milion umrlih u svijetu od COVID-19, a smrtnih ishoda nije pošteđena ni naša regija. Pojedine zemlje u regiji u julu i augustu bilježile su veći broj zaraženih, dok je kod nekih u posljednje tri sedmice ta brojka naglo skočila, a to nismo očekivali tokom ljeta. Sve ovo trebali bismo shvatiti kao znak upozorenja i opreznosti pred jesen i zimu kada će epidemiološka situacija sigurno biti ozbiljnija.

Zašto je ovaj virus tako uspješan u odnosu na dva prethodna koronavirusa, mislim na SARS i MERS?

– SARS-CoV-2 ima karakteristike “tihog kradljivca”. On neprimjetno ulazi među nas, širi se, uzima dio našeg zdravlja, naročito pogađa starije osobe i hronične bolesnike. Broj smrtnosti je posljedica toga da nam ovaj virus, iz jedne šire populacije, koja ima prilično blage simptome, prelazi u rizičnu populaciju, a potom uzrokuje veći broj smrtnih ishoda.

Mjesecima traje istraživanje novog virusa. Zna li se sada sve o njegovoj biologiji?

– U prethodnih devet mjeseci naučili smo izrazito puno. Nikada gotovo u historiji nauke nije se akumuliralo tako puno podataka zbog toga što su naučnici dijelili podatke i funkcionirali principom “otvorene nauke”. To je dovelo do toga da danas imamo jako dobre metode za testiranje, vrlo brze i vrlo precizne, a u isto vrijeme stvoreno je i nekoliko lijekova koji mogu pomoći teško oboljelim. Vakcine su na horizontu, svi očekujemo rezultate i nadamo se da ćemo njima pobijediti koronavirus.

Šta je još uvijek glavni izazov kada je riječ o imunološkom odgovoru na koronavirus?

– Glavni izazov je razumijevanje individualnih razlika između ljudi. Svjedoci smo slučajeva, primjera radi kod osoba koje imaju 40 godina – jedna ima vrlo blage simptome, gotovo neprimjetne, a druga može imati jako teške simptome koji mogu uzrokovati i smrtni ishod. Smatra se da su te razlike među ljudima velikim dijelom imunološke prirode. Znači kakav je bio naš imunološki odgovor u borbi protiv virusa koje smo imali u prošlosti, kakav je naš genetski faktor, da li smo vakcinisani protiv gripe i tuberkuloze… Svi ti faktori utječu na to kako ćemo se izboriti sa virusom. Na temelju toga ljekari, odnosno klinike, još uvijek ne mogu potpuno razjasniti u kom pravcu će ići klinička slika kod zaražene osobe, jer svako od nas različito reagira na virus.

Sa hladnijim mjesecima stiže i sezonska gripa. Mnogi predviđaju da će, uz COVID-19, epidemiološka situacija biti puno ozbiljnija. Šta možemo očekivati tokom jeseni i zime i kolika je vjerovatnoća da će mnogi istodobno oboljeti i od sezonske gripe i COVID-19?

– Bit će puno ozbiljnija situacija jer ćemo imati respiratorne bolesti, prehlade, gripu, bakterijske upale zajedno sa COVID-19. To će stvarati probleme kod diferencijalne dijagnoze, i ako ne budemo znali od čega bolujemo, bit će vrlo teško liječiti takva stanja. Upravo takvih slučajeva bit će najviše, jer ćemo miješati dijagnoze. Da li će doći do istovremenog inficiranja jedne osobe sa dva virusa, rekao bih da je mala šansa za to, s obzirom na prošlost i ono što znamo iz drugih bolesti bakterija i virusa. Ali, ako se ipak dogodi, ta kombinacija može biti puno ozbiljnija, jer obje bolesti zahvataju pluća, obje imaju interakciju sa imunološkim sistemom i obje bolesti su vrlo ozbiljne. I gripa uzrokuje veliku smrtnost tokom godine, tako da osobi koju zahvate oba virusa prijeti velika opasnost.

Na osnovu ovoga što ste rekli, šta biste savjetovali ljudima?

– U slučajevima kada imate tako veliku opasnost možete samo računati na dobre ljekare i dobar zdravstveni sistem da vas spašavaju. Ljudi moraju znati, a to smo naučili iz prošlosti, da se sve odluke moraju donositi na temelju naučnih podataka i tačnih iskustava i u ovom konkretnom slučaju. Protiv gripe se svake godine veliki dio svjetske populacije vakciniše. Mi ljekari na Univerzitetu u Frankfurtu svake godine se vakcinišemo. Moja porodica, uključujući i moje troje djece, svake godine se vakciniše i to je tako više od 15 godina. Mi smo navikli na vakcinu protiv gripe i ne bojimo se toga. Vjerujem da je to dobar primjer da i drugi vakcinišu svoju djecu, jer će na taj način porodice biti zaštićenije. Javnost bi trebala učiti iz pozitivnih primjera i ove godine napraviti veći iskorak, više se vakcinisati protiv gripe kako bismo smanjili simptome i pojavu bolesti u široj populaciji. To će nam pomoći da se uspješnije borimo i protiv COVID-19.

Mnogi su se uspješno oporavili od COVID-19. No, ono što ih zanima jeste – kolika je vjerovatnoća da se ponovo zaraze?

– Mogućnost da se ljudi ponovo zaraze, prema sadašnjim podacima, vrlo je mala. No, ne možemo biti sto posto sigurni da se vremenom ta vjerovatnoća neće povećati, jer smo testirajući ljude vidjeli da tzv. otpornost, nakon što su se oporavili, koja je definirana sa prisustvom antitijela humoralne i stanične imunosti, ima vijek trajanja koji kod nekih ljudi može biti relativno kratak od četiri do šest sedmica. I ako padne taj titar, osoba koja je već jednom bila zaražena, to može ponovo vremenom biti. No ponovio bih, takvi slučajevi su jako rijetki.

U toku su klinička ispitivanja na nekoliko vakcina. Kada ju je realno očekivati za masovnu upotrebu?

– Pozitivne su vijesti da imamo vrlo veliki broj vakcina koje su u različitim vrstama kliničkih ispitivanja. Brojke se kreću od osam vakcina koje su u zadnjim fazama kliničkih ispitivanja, do više od 180 koje su u vrlo ranim fazama ispitivanja. To nam omogućava da imamo i uspjeh i neuspjeh, jer ako jedna vakcina ne pokazuje uspjeh, imamo veliki broj alternativa u drugim vakcinama. Važno je znati da sve vakcine nisu napravljene na identičan način, koriste se različite tehnologije i različiti antigeni. Realno je da ćemo početkom sljedeće godine imati jednu ili više odobrenih vakcina na temelju kliničkih ispitivanja koje se sada vrše i na temelju vrlo rigoroznog postupka odobravanja koji mora proći kritičnu evaluaciju naučnika i šire javnosti.

Finalna faza kliničkog ispitivanja vakcine, koju zajedno razvijaju Univerzitet Oxford i britansko-švedska farmaceutska kompanija AstraZeneca, u koju se nekako najviše vjerovalo, zaustavljena je zbog neobjašnjene bolesti jednog od učesnika ispitivanja. Kako gledate na to?

– To je normalan proces u stvaranju vakcine, gledamo na to kao pozitivan stav javnosti da niko ne može sakriti i prikriti ovakve kliničke pojave koje su možda štetne. Jedan pacijent zaustavio je cijelu kliničku studiju što je vrlo dobar znak za javnost. Sad se mora utvrditi nezavisno da li je kod pacijenta, koji je imao oštećenja u centralnom živčanom sistemu, tzv. mijelitis, to uzrokovano vakcinom ili drugim razlozima? Kad se to utvrdi, ili će se kliničke studije dalje nastaviti, ili će se zatvoriti. Normalno je da ljudi misle da više nemamo vakcinu koja je imala pozitivno mišljenje javnosti do sada. Normalno je i da to prihvatimo kao nešto što nas treba ohrabriti da smo mogli zaustaviti vakcinu u završnoj fazi. Imamo još osam drugih vakcina u sličnim vrstama ispitivanja tako da javnost može biti mirna da, s jedne strane štitimo zdravlje i uklanjamo štetne posljedice, a s druge još uvijek imamo veliki broj vakcina koje nas mogu zaštititi od koronavirusa.

Bili ste nepovjerljivi prema ruskoj vakcini i veoma oštro ste reagovali na izjavu Vladimira Putina kada je početkom prošlog mjeseca izašao u javnost “da je prva vakcina protiv koronavirusa u svijetu registrirana u toj zemlji i da ju je primila i njegova kćerka”. Kazali ste “kako vam sve to više izgleda kao medijsko-politički spin, nego kao konkretna najava vakcine koja je djelotvorna i nije štetna”. No, promijenili ste mišljenje?

– Nisam promijenio mišljenje, i dalje stojim iza onoga što sam tada rekao, a to je da vakcina koja je tek završila drugu fazu kliničkog ispitivanja, a to je bila ruska vakcina, nije pokazala naučne podatke, jer ti podaci nisu bili nigdje objavljeni. Na temelju toga ne možemo reći da vakcinu možemo procijeniti kao dobru ili štetnu. U tim trenucima mislim da nije bilo korektno prema javnosti da se govori da imamo vakcinu za koju nismo sigurni da djeluje. Vrlo je dobro da su naučnici u Rusiji nastavili sa ozbiljnim studijama kliničkog ispitivanja, trećom, završnom fazom na više od 40.000 volontera. Tek nakon toga vakcina će biti odobrena. Ovo je bilo više preodobravanje vakcine na temelju dobrih podataka koje su oni imali. Ono što sam rekao na temelju naučnog rada koji je ovih dana objavljen u medicinskom žurnalu “The Lancet” sa tačnim podacima iz Rusije, jeste da su podaci iz druge kliničke faze vrlo impresivni, da imaju jako dobar odgovor kod manjeg broja volontera i da to ukazuje i na kvalitet ruske vakcine.

Kada govorimo o vakcini, koje su moguće opasnosti da je uopće ne dobijemo, da nijedna ne bude odobrena?

– Mogućnosti da nijedna vakcina neće biti odobrena su vrlo male. Vakcina protiv koronavirusa, koja je u fazi nastanka, nije puno tehnološki različita od one koja se proizvodi za druge viruse, uključujući i virus gripe. Mi svake godine napravimo uspješnu vakcinu protiv gripe, tako da su očekivanja u vrlo visokom postotku da će biti stvorena vakcina protiv koronavirusa. Najveće pitanje je, koliko će biti učinkovita, dugotrajna, da li će imati bilo kakve štetne posljedice. Ako bude imala bilo kakve štetne posljedice bit će izbačena iz upotrebe. Ako njeno djelovanje bude kratkotrajno, ljudi je neće htjeti koristiti previše, jer neće štititi dovoljno dugo. Upravo radi toga moramo biti oprezni, ne možemo davati lažnu sliku da je vakcina famozna, treba govoriti na temelju podataka. Nauka ništa ne uzima zdravo za gotovo, nego je to jedan kontinuirani proces gdje imate rezultate, evaluaciju, kritičnu evaluaciju nakon čega se tek donose zaključci.

Šta nam možete reći o lijekovima protiv COVID-19?

– Naučili smo iz iskustava sa virusima poput virusa HIV, koji uzrokuje AIDS, te virusa hepatitisa C za koje nismo uspjeli stvoriti dugotrajno učinkovitu vakcinu, nego smo putem alternativnog stvaranja lijekova, koje možemo koristiti tako da ciljano djeluju na enzime tih virusa, stvorili koktele lijekova koji danas potpuno kontroliraju AIDS. Ljudi danas više ne umiru od te bolesti. Prije 20 godina bila je to jedna od najopasnijih virusnih bolesti. Iz tog iskustva naučili smo da i kod ovog, ali i budućih koronavirusa, a to smo trebali uraditi i kod SARS-a, trebamo stvoriti specifične lijekove koji će ciljano djelovati samo na one enzime koji postoje u tom koronavirusu. Sa tim lijekovima i najvjerovatnije sa koktelom lijekova, koji će djelovati na nekoliko enzima proteaze, ljudima ćemo moći ponuditi i tzv. drugu odbranu, jer ćemo uz vakcinu imati i efikasne lijekove. Kada to budemo imali, više nećemo imati, rekao bih histeričnu reakciju na jedan virus, nego ćemo biti puno pripremljeniji, imat ćemo oružje u rukama i moći ćemo građanima ponuditi sigurnost, zdravlje, da rade i školuju se u puno boljim uvjetima.

I ono što nas sve zanima – koliko će pandemija trajati i kada se možemo vratiti normalnom načinu života?

– Nezahvalno je bilo šta prognozirati! Ali, ako budemo imali uspješnu vakcinu početkom sljedeće godine, najvjerovatnije trajanje ovog virus u populaciji će biti tokom 2021. godine. Naravno virus neće nestati odmah, trebat će od šest do devet mjeseci, nakon što se počne sa vakcinacijom, da kroz tu normalnu evolucijsku promjenu i nemogućnost širenja, virus nestane sa Zemlje. Ukoliko ne budemo imali djelotvornu vakcinu i uspješne lijekove, vjerujem da bi trajanje ovog virusa u populaciji moglo biti i tokom tri naredne godine. Ukoliko se to desi morat ćemo naučiti živjeti sa njim, baš kao što smo se naučili živjeti i sa virusom gripe.

Faktor.ba