Pročitajte cijeli govor Izetbegovića na GO SDA: Moramo ga zaštititi od neodgovornih politika, od pohlepe, rastrošnosti, indolencije, nepravde, nejednakosti -1 čovjeka i okruženje u kom živi

Glavni odbor Stranke demokratske akcije (SDA) zasjeda danas u Sarajevu nakon 20 mjeseci, a članovima se obratio predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Fena je dobila cijeli njegov govor.

Pročitajte:

Dva puta smo zakazivali sjednicu, u martu i oktobru prošle godine, pripremali materijale, a zatim, zbog naglog porasta oboljelih, sve otkazivali. U pripremi današnjeg nastupa pročitao sam teze koje sam bio u ranija dva navrata pripremio – ogroman i težak put smo prošli u protekle dvije godine. Krize, blokade, globalna i regionalna preslagivanja, pravi mali rat s koronom sa svim što ratovi donose – zastoje, materijalne štete, udar ne privredu, ozlijeđene i mrtve ljude.

Sve što nam je pandemija uzela može se popraviti i nadoknaditi – osim jednog. Ne mogu se vratiti životi ljudi koji više nisu sa nama. Neka je rahmet na duše naših istaknutih kadrova Salke Bukvarevića, Seada Hodžića, Sandre Začinović, Mirsada Pece, Ibrahima Zukića, Seada Jamakosmanovića, Mehmeda Čorhodžića i još 9.380 Bosanaca i Hercegovaca koji su nas napustili prije vremena.

Covid-19 je zarazna bolest kakvu moderni svijet nije upamtio. I za koju još nije našao siguran odgovor. Jer, bolest nastupa u talasima čija logika još nije u cijelosti razjašnjena. Nadamo se da će masovna vakcinacija preduprijediti, ili barem bitno ublažiti jesenji talas pandemije.

Nauka i državna organizacija najrazvijenijih svjetskih sila je lutala u borbi sa zarazom. Išlo se na tvrde blokade, lock-downe koji su nanosili zabrinjavajuće štete privredi. I mi mali smo pravili greške, bilo je nesnalaženja, pogrešnih odluka, nespretnosti, sporih reakcija. Nedostajalo je testova, medicinskog materijala, nabavka respiratora se pretvorila u tešku aferu i završila optužnicama, mortalitet u BiH je previsok, naročito u RS, vakcine koje smo uplatili preko COVAX mehanizma su nam oteli moćniji, isporučeno nam je tek par procenata.

Ekonomija je trpila, turizam i ugostiteljstvo su pali na koljena, gubili smo ubrzano radna mjesta. Narod je bio nervozan, sve mjere vlada, naročito Federalne vlade su dovođene u sumnju, unaprijed proglašavane neuspješni i promašenim.

Danas, kada podvlačimo crtu ispod najteže faze u borbi sa pandemijom možemo, na bazi brojki i konkretnih pokazatelja, kazati da je Federacija, u dva najhitnija segmenta – zaustavljanju širenja epidemije i zaustavljanju negativnih efekata po privredu nešto bolja od evropskog prosjeka, i bitno bolja od regionalnog prosjeka. Precizne brojeve i pokazatelje koji ovu tvrdnju potkrepljuju će nakon mog izlaganja iznijeti premijer Fadil Novalić.

Pandemija je mnogo toga zaustavila, ali ne i migrante. Migrantska kriza je kulminirala prošle zime prijeteći da se pretvori u humanitarnu katastrofu. Srpski i hrvatski predstavnici u vlasti su krizu tretirali kao muslimanski problem. Uz tihu podršku međunarodne zajednice uspješno su sav problem migranata smjestili na teritorije naseljene Bošnjacima.

A bošnjački predstavnici u vlasti su problem gurali u krilo SDA, od Radončića koji je pobjegao od odgovornosti i vrele ministarske pozicije, do A SDA koja je na ovom bolnom pitanju pribirala političke poene gurajući svu težinu problema prema SDA i ministru Cikotiću.

A zatim se ministar Cikotić iznio sa ovim kompleksnim problemom, potpomognut naravno SDA strukturom. Migrantska kriza je odavno prestala biti temom, sišla je sa naslovnih stranica zahvaljujući upravo ministru Cikotiću. Trebamo iskoristiti topliji dio godine kako bismo se pripremili za zimske uslove i izbjegli prošlogodišnje mučne scenarije, humanitarne i političke.

Prošla godina je u mnogim aspektima bila najteža u postdejtonskom periodu. Teret pandemije kombinovan je sa teretom namjernog pritiska koji su raznovrsnim blokadama koordinirano radili kadrovi SNSD i HDZ. Dejtonski ustroj im nažalost daje mogućnost da to efikasno čine. Mada ove dvije stranke zajedno u Predstavničkom domu PS BiH imaju manje od četvrtine poslaničkih mjesta, a HDZ u Zastupničkom domu Parlamenta F BiH manje od petine, kroz nesrazmjeran utjecaj u domovima naroda na državnom i entitetskom nivou ove stranke su zaustavljale i blokirale sve što su htjele.

Rivalstvo unutar probosanskog političkog korpusa im je uveliko olakšavalo posao.

SNSD je putem svojih kadrova u Vijeću ministara i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH jako usporio donošenje zakona i odluka, pa i onih koje se odnose na evropski put BiH. Činili su sve u njihovoj moći da stvari u BiH ne idu, da sve stane, a zatim izlazili u javnost i pred predstavnike međunarodne zajednice sa tvrdnjama da je BiH država bez perspektive jer – “stvari u BiH ne idu, sve je u krizi i zastoju”.

HDZ je blokirao implementaciju izbornih rezultata iz 2018. godine, Vlada HNK radi u starom sazivu, kao i krnja Vlada Federacije BiH u kojoj nedostaju dva bošnjačka ministra. Blokirana je i popuna Ustavnog suda Federacije BiH.

“Stvari” u BiH ipak idu, sporo i uz ogromne otpore, ali idu. Kadrovi SDA uspijevaju deblokirati procese, i u svim bitnim segmentima pomicati stanje u državi u pravom smjeru. NATO integracijski put se nastavlja, uslovi za dobivanje kandidatskog statusa za članstvo u EU se postupno ispunjavaju, krize se rješavaju – i ona migrantska, i ova uzrokovana pandemijom.

Uspjeli smo sačuvati poziciju Ustavnog suda i izbalansirati sastav Centralne izborne komisije BiH. Nakon višegodišnjeg pritiska SDA došlo je do promjena u VSTV koje obećavaju ozdravljenje pravosudnog sistema. Ali, očigledno smo tek na početku – zataškavanje afere “Ikona” pokazuje da politika i dalje ima nedopustiv uticaj na rad bh. Tužilaštva.

Budžeti, unatoč opstrukcijama i odugovlačenjima, bivaju usvojeni, a ekonomija BiH ponovo raste, naročito u Federaciji BiH. Federacija BiH je znakovito uspješnija od RS, unatoč svojoj složenosti. Ekonomsku snagu joj daju upravo dijelovi na kojima je dominantna vojna snaga bila Armija R BiH a politička SDA – preko dvije trećine indirektnih poreza se pribere na ovim područjima, sam Kanton Sarajevo u državnu kasu unese više od cijele RS.

Svesrpstvo, teritorijalno, institucionalno, kulturno, vjersko i duhovno, u formama, oblicima i intenzitetima koji se mijenjaju i variraju, hronični je problem koji umara zemlje nastale raspadom Jugoslavije. Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu u posljednjim godinama više nego ostale.

Retrogradna, ksenofobna ideologija koja pripada 19 vijeku i koja bi da sve Srbe ujedini u jednu zajednicu, i da pri tome podjarmi sve druge u toj zajednici, manifestuje se na razne načine – počelo je nosanjem moštiju i paljenjem tamjana početkom devedestih godina prošlog vijeka, nastavilo se napadima na susjede i njihove države, rušenjem džamija i katoličkih crkava, etničkim čišćenjima i uklanjanjem tragova kulture drugih naroda, zatim postratnim pravoslavnim osveštavanjem škola i državnih institucija, aparthejdom i onemogućavanjem zapošljavanja Bošnjaka i Hrvata u RS, borbom protiv bosanskog jezika, napadima na džamije i imame, gradnjom crkava na privatnim posjedima povratnika, dodjelom odlikovanja presuđenim ratnim zločincima, litijama i dominacijom crkve nad politikom u Crnoj Gori koja je kulminirala formiranjem vlade u manastiru Oštrog uz blagoslov mitrpolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija.

U BiH SNSD koristi energiju novog nacionalističkog talasa i uporno održava “na toplom režimu” secesionističke težnje prijeteći referendumima i razlazima. Ovaj talas je naravno daleko slabiji od onog koji je donio nesreću Balkanu prije tri decenije, ali ga se ne smije podcijeniti. Taktika SNSD je smaranje Bosne i Bošnjaka. Za sada je to smaranje ponajviše iscrpilo RS i građane koji u ovom entitetu čine većinu. Entitet ekonomski jedva izdržava tonući u dužničko ropstvo, narod sve lošije živi, mladi odlaze.

Osjeća se sve konkretniji otpor ovoj politici od strane opozicionih stranaka u RS, kao i u samoj strukturi SNSD. Međunarodna zajednica je sve manje tolerantna prema bahatom odnosu lidera SNSD. Skinuta je ploča sa imenom Radovana Karadćića na Palama, uklonjena je crkva iz dvorišta Fate Orlović, Mladić i Karadžić su pravosnažno osuđeni na doživotne robije. Očekujemo slične presude Stanišiću i Simatoviću. Crna Gora je ispravila kičmu, njeni parlamentarci, sa srebreničkim cvjetom na reveru, su prije par dana izglasali rezoluciju kojom jasno imenuju i osuđuju genocid počinjen u Srebrenici. Treba im čestitati na čojstvu i političkom junaštvu.

HDZ-ovu politiku od vremena raspada Jugoslavije karakteriše tendencija ekskluzivizma, izdvajanja nekog imaginarnog hrvatskog prava, kvote i udjela u svemu. Ovi pokušaji su nas sve umorili, a ponajviše su iscrpili hrvatski korpus u BiH.

Krenulo je daleke 1992. godine s pokušajem da se u samo referendumsko pitanje o nezavisnosti BiH unese dopuna koja je glasila – “svaki narod na svom teritoriju”, pa se nastavilo ratnim pokušajem uspostavljanja hrvatskog entiteta, što je HVO odvelo u zločine a rukovodstvo HZHB u haške ćelije. Nastavilo se sa postratnim pokušajem uspostavljanja tzv “Samouprave”, a zatim i “dviju škola pod jednim krovom”. Ništa od navedenog nije dalo rezultat. Jedini rezultat je održavanje štetnog nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka.

Posljednjih godina je aktuelan zahtjev za izmjenama Izbornog zakonodavstva na način da se osigura tzv. “legitimno predstavljanje”. HDZ tvrdi da brojniji narod, tj Bošnjaci Hrvatima biraju predstavnike, da im nameću svoju volju. Mi ističemo da manjina u Federalnom i državnom parlamentu nameće volju većini, i tražimo da se nadležnost domova naroda svede na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, onako kako je to slučaj sa Vijećem naroda u RS. Spremni smo na kompromis, ali na jednostrani izlazak u susret zahtjevima HDZ nismo spremni jer bi time ovjekovječili mehanizme blokade kojima smo skoro tri godine brutalno izloženi.

SNSD i DHZ se udružuju i podržavaju u stvaranju pritiska na SDA i BiH. Beograd i Zagreb im u tome pomažu na način da BiH ne tretiraju kao državu već kao zbir tri konstitutivna naroda. Eskiviraju se institucije koje predstavljaju BiH, radi se sa entitetima, naročito sa RS, i pokušava država svesti na predstavnike konstitutivnih naroda. Odbili smo sastanke u ovakvim formatima.

Tretman BiH kao prostog zbira tri naroda naprosto ne odgovara njenom duhu i kompleksnoj multietničnoj matrici, protivan je evropskim standardima i presudama Evropskog suda za ljudska prava. I omogućio bi trajnu dominaciju 2:1 u korist HDZ i SNSD, unatoč činjenici da probosanske stranke imaju većinu od gotovo 60 posto u Predstavničkom domu PSBiH.

Odbacili smo i pokušaje Srbije i Hrvatske da izgradnju pregogranične i energetske infrastrukture koordiniraju sa entitetom RS, zaobilazeći državu.

Fantomski Non-paper kojim se zagovara podjela BiH i Makedonije u korist stvaranje Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske je izrađen u svrhu dodatnog pritiska na SDA i probosanske stranke kako bi se povećale šanse za popuštanjem pred zahtjevima HDZ i SNSD.

Skupština RS je već istrčala sa zahtjevom za “pregovore sa Federacijom BiH o budućnosti BiH”. Odbili smo učešće u ovakvoj vrsti pregovora – pregovori su završeni prije 26 godina u Dejtonu. Preostaju razgovori. O svemu što se odnosi na BiH se može razgovarati isključivo u institucijama države BiH, Predsjedništvu i Parlamentarnoj skupštini.

Bošnjaci su dobar i hrabar narod s jasnim refleksom za odbranu vlastitih vrijednosti po cijenu teških žrtava. Izdržali su pola vijeka komunističkog ispiranja mozga – i sačuvali vjeru. Izdržali su kombinovanu, brutalnu agresiju, zločine, genocid – i sačuvali zemlju, ponos i čast.

Izdržavaju i ovih 26 postdejtonskih godina tihe i podmukle kampanje čiji cilj je da ih zbuni, podijeli, da se dovede u pitanje istina koju su bolno iskusili na vlastitoj koži, da se kompromituju njihovi autoriteti i lideri, da ih se obezglavi i međusobno sukobi i pripremi za neku novu agresiju.

Narodu su često stvari od nacionalnog interesa jasnije nego dijelu elite koja bi ga trebala voditi, a ne zbunjivati. Nisu Fikret Abdić i Emir Kusturica usamljeni u izdaji vlastitog naroda i zemlje. Pridružili su im se otvoreno opskurni likovi poput Dževada Galijaševića i Muharema Bazdulja, a podmuklo i mnogi drugi koji većinom nisu bili u BiH “kad je grmilo”.

Takvi našu borbu ne osjećaju kao svoju, to nikada nije bio “njihov rat”. Ne smijemo dopustiti da takvi postanu dominantna politička snaga među Bošnjacima – da jednoga dana ovom zemljom zavlada trojka u kojoj će Srbe i Hrvate predstavljati oni koji pokušavaju političkim sredstvima dovršiti ratne ciljeve, a Bošnjake zastupati i braniti dezerteri. Neće odbraniti ni njih ni Bosnu i Hercegovinu!

Podmukla agresija je za Bošnjake opasnija od otvorenog napada, jer narod je ne prepoznaje i nasjeda na njenu propagandu.

Tuđa kultura, a još više nekultura, kroz medijsku dominaciju, postepeno nadire u naš prostor i istiskuje autohtone vrijednosti, gradi nakaradan sistem vrijednosti u glavama naše djece. Laž potiskuje istinu. Mnogi Bošnjaci u borbi za vlast, svjesno ili nesvjesno, učestvuju u tome. Naši intelektualci, historičari, umjetnici, naši mediji ne čine sve ono što treba činiti kako bi se sačuvalo kolektivno sjećanje, ponos i hrabrost naroda.

Poseban problem su unutarbošnjački i unutarbosanski sukobi i rivalstva koja poprimaju zabrinjavajuće forme i dimenzije, i ohrabruju separatističke namjere. Udruživanje ideološki heterogene, i na prvi pogled neuskladive koalicije koju čine ljevičari i stranke nastale iz SDA, čija je jedina poveznica napad na SDA, je izuzetno štetan fenomen. Ova neprirodna tendencija gubi dah upravo zbog toga što je imala prvobitni uspjeh.

Stranke “Šestorke” su osvojile vlast u Kantonu Sarajevo, a zatim u modifikovanom obliku i u Tuzlanskom kantonu, i dobile priliku da pokažu šta znaju. Pokazali su šta sve ne znaju. Nemaju skoro nikakvih rezultata, naročito su slabi u najhitnijem dijelu političkog djelovanja – u kadroviranju. Šestorka se zbog toga pretvorila u Četvorku, a Četvorka u Trojku. Vidjećemo šta će od Trojke ostati do jeseni 2022. godine.

Stanje u svijetu se mijenja, neki procesi ne idu na ruku BiH, neki drugi idu.

Snage koje su uz BiH su daleko jače od snaga koje su protiv. Uz nas je civilizirani svijet, uz secesioniste su desničarski radikali, ksenfofobi. Recimo – autor non papera se krije, ne smije izaći u javnost; NATO se ne krije, on je u maju održao jednu od najobimnijih vježbi diljem Evrope, uključujući i Balkan i BiH.

Lideri zemalja članica NATO su na samitu održanom u Briselu prije desetak dana snažno podržale suverenitet i teritorijalni integritet BiH i ponudili kontinuiranu podršku u provođenju reformi. Još konkretniju podršku Bosni i Hercegovini dao je Komitet EU parlamenta usvojivši izvještaj o BiH sačinjen od sedam poglavlja. Ovaj Izvještaj, kao i raniji Izvještaj Evropske komisije koji sadrži 14 prioriteta su u potpunosti na liniji pčolitika i principa koje provodi i podržava SDA.

Sile koje stoje uz teritorijalni integritet i podržavaju mir i stabilnost u BiH su politički, vojno i ekonomski mnogo jače od onih koje koketiraju sa secesionističkim snagama u BiH. Politika State Departmenta nakon pobjede Joe Bidena postaje sve konkretnija i odlučnija kada je BiH u pitanju. Odluka o proširenju kriterija za ulazak na tzv “crnu listu” je veoma jasno upozorenje onima koji planiraju uvesti BiH u krizu i spriječiti izbore 2022. godine.

Nadam se da će Vijeće ministara konačno sve ovo uzeti u obzir, prestati sa indolentnim odnosom i ubrzano krenuti sa ispunjavanjem uslova koji su potrebni za napredak BiH na evropskom i NATO putu.

Predstavnici međunarodne zajednice u BiH također pokazuju znakove nove odlučnosti. Očigledno su procijenili da sa neodlučnošću i nedjelovanjem problem samo raste. Skinuta je ploča sa imenom Radovana Karadžića na studentskom domu na Palama, uklonjena je crkva iz dvorišta Fate Orlović u Konjević Polju nakon dvodecenijske političke i pravne borbe, očekujemo ukidanje odlikovanja presuđenim ratnim zločincima i nametanje zakona o zabrani negiranja genocida. Time bi se pomoglo Bosni i Hercegovini, ali i srpskom narodu koji ne treba da nosi kolektivnu odgovornost za zločine koje su počinili pojedinci.

Lokalni izbori održani prošle jeseni su bili u znaku ujedinjavanja većine probosanskih stranaka protiv SDA. Napadu na SDA je pogodovala afera vezana za nabavku respiratora koja se majstorski napuhivala od strane tužilaštva i medija. Pokazali smo i nesnalaženje u borbi na društvenim mrežama. Oslabljen je naš koalicioni kapacitet. U Mostaru je na izborima pobijedila probosanska strana organizovana u dva bloka, ali su podjele i nezrelosti o kojima sam govorio, omogućile HDZ-u da na kraju imenuje svog kandidata.

SDA mora učiti na greškama, mijenjati se i podmlađivati. Snaga SDA su iskusni seniori, oni koji već decenijama rješavaju kompleksne političke, sigurnosne i ekonomske probleme u BiH. Ali, to nije dovoljno za vrijeme koje dolazi. Treba nam čitava garnitura mladih, ambicioznih, rječitih i borbenih kadrova koji će unijeti novu energiju u rad stranke, rad vijeća, skupština i parlamenata.

Svaka sredina traži kadrove koji su u njoj stasali, kantonalni centri trebaju mlade kadrove posebnih sposobnosti, osobe koje imponuju takvim sredinama. Kroz rad povjereništava uvedenih u niz opštinskih odbora taj proces se upravo dovršava. Uvjeren sam da će novoizabrana opšinska rukovodstva unijeti novu energiju i entuzijazam u rad SDA.

Proces zanavljanja će se nastaviti, kao i proces odlazaka iz SDA. To su prirodni procesi, ne treba praviti dramu od njih. SDP i SDA su bazične stranke koje okupljaju Bošnjake, odnosno Bosance, i iz njih su nastale sve novoosnovane stranke. Kadrovi sa jakom ambicijom moraju prije ili kasnije provjeriti vlastite limite. Ali, ambicija mora biti usklađena sa realnošću i mogućnostima.

Mnogo samouvjerenih kadrova je od samog osnutka SDA bilo nezadovoljno vlastitom pozicijom, napuštalo nas i pokušavalo ostvariti liderstvo osnivajući vlastite stranke. Još u jesen 1990 Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović su pokušali preuzeti SDA, pa kad im to nije uspjelo, osnovali su MBO. Politički su vegetirali par godina, pa su se ugasili. A zatim su se iz SDA, kao grane iz drveta nicale nove stranke ili individualne kandidature za Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Desetine njih. Većina tih grana se osušila, samo neke su imale privremeni uspjeh.

Ogroman posao je iza nas, ali rad na izgradnji moderne i efikasne države i ekonomije je tek pred nama. SDA je izrasla iz naroda i njen osnovni zadatak je bio odbrana prava bosanskog čovjeka. Napad na njega i njegovu porodicu je prije par decenija bio brutalan i direktan. Danas je manje grub i uočljiv, ali prava običnog, bosanskog čovjeka su i dalje ugrožena. Moramo ga zaštititi od neodgovornih politika, od pohlepe, rastrošnosti, indolencije, nepravde, nejednakosti -1 čovjeka i okruženje u kom živi.

Pohlepa onih koji žele brzu zaradu bi pregradila sve rijeke u Bosni i Hercegovini, zagadila zrak u našim gradovima, zatrpala ih smećem, onečistila podzemna izvorišta pitke vode, stihijski sjekla šume ostavljajući za sobom nered i klizišta. Pohlepa je izvor kriminala i korupcije – ona ne dopušta da se usvoje zakoni kojima bi se spriječio sukob interesa, proces nabavki učinio transparentnim, uveo red u sječu šume, oporezovale igre na sreću.

Sebičnost i neodgovornost je kriva za gomilanje administracije, i za stanje u kom radnici u realnom sektoru rade u bitno lošijim uslovima, i za bitno niže plaće od radnika u državnom sektoru. A realni sektor hrani i političare i administraciju koja bi trebala da mu bude servis.

Indolencija i neodgovornost nanosi štetu obrazovnom i zdravstvenom sistemu, jer je bjelodano jasno da privatni fakulteti, koji su iza rata nikli kao gljive poslije kiše, većinom prodaju diplome iza kojih ne stoji valjan studij niti stečeno znanje.

Privatne klinike daju kvalitetnu uslugu, ali je štetno i neodgovorno omogućiti Ijekarima da sjede na dvije stolice radeći u isto vrijeme i u državnim i u privatnim bolnicama. To je direktan sukob interesa na štetu državnih budžeta i pacijenata.

Izgradnja Koridora V-c je preskupa i prespora.

Dvadeset pet godina nakon završetka rata nismo smogli snage na napravimo moderne sanitarne deponije. Sagaranje uglja nije budućnost energetskog sektora, ono se mora rapidno smanjivati. Obnovljivi izvori su budućnost, to je šansa za BiH, a naročito za Hercegovinu. Nećemo postatu dijelom EU sa zagađenim zrakom, zagađenim rijekama, zagađenim podzemnim vodama i zemljištem.

Sve nabrojano neko mora ispraviti i popraviti ako želimo dobro narodu i zemlji. Naravno, to nas vodi u sukob sa interesima različitih lobija. Ali drugog puta u izgradnji efikasne, moderne, pravične i prosperitetne Bosne i Hercegovine – nema.

Članovi Kolegija SDA su, u saradnji sa Senatom i ekspertima, definisali sukus najhitnijih izmjena zakona i uredbi po oblastima za svaki nivo vlasti koje treba usvojiti do kraja ovog mandata. Savjet SDA koji danas imenujemo će dati konačno mišljenje na ovaj dokument, koji će zatim usvojiti Predsjednjštvo SDA kao precizan Akcioni plan Stranke demokratske akcije. S njim startamo u jesen 2021. godine i ulazimo u predizbornu 2022. godinu.