Probudio se i nije mogao hodati, a onda je započela njegova borba za život: “Razmišljao sam hoću li se sutra probuditi”

Uoči Svjetskog dana sepse, svoju priču o borbi s opakom bolesti podijelio je 38-godišnji Danijel Škvorc.

Život se nekada može promijeniti preko noći. Kako je kada se to dogodi i stvari odjednom nezaustavljivo krenu silaznom putanjom, na vlastitoj je koži osjetio Danijel Škvorc (38), otac dvoje djece, suprug i poduzetnik iz Ludbrega.

“Živio sam normalnim životom, a onda sam se probudio tijekom noći jer me boljelo koljeno. Probudio sam se ujutro i više nisam mogao hodati”, počinje svoju priču Danijel, čije se zdravlje ubrzo toliko pogoršalo da su i liječnici bili zabrinuti kako će sve završiti.

“Prvo me moj doktor poslao hitno u Varaždin, ali me tamo na hitnoj nisu htjeli primiti već su rekli da je to za ortopediju. Vadili su krv, dali mi antibiotik i rekli da idući dan dođem na vađenje krvi. Tu počinje moja životna drama”, priča Škvorc.

Supruga ga je nakon pregleda odvezla kući, no on se već toliko loše osjećao da nije mogao ni izaći iz automobila. Simptomi bolesti već su bili jaki.

“Rušio sam se u sjedećem položaju. Talk mi je bio 160/130, a otkucaji srca 155. Zvali smo hitnu, ali nisu htjeli doći. Rekli su da je to viroza i da pijem puno tekućine. Lako bi me doma moji liječili tekućinom, ali je udario teški proljev, temperatura viša od 40 stupnjeva, a ujutro su mi pet puta bezuspješno pokušali izmjeriti tlak. Ustanovilo se da mi je tlak bio 60/40 i otkucaji 25”, prisjeća se Danijel događaja iz prošle godine.

Nakon još jednog poziva hitnoj, obitelj ga je odvezla u varaždinsku bolnicu. Danijelu je dijagnosticirana teška sepsa, a stvari nisu izgledale dobro. Kako se kasnije pokazalo, čekalo ga je i akutno zatajenje organa te iscrpljujuća borba za život.

“Doktori su me pregledali, slikali koljeno, tražili ima li gdje neka špena ili nešto slično. Doktorica je našla samo masnicu veličine pet kuna ispod potkoljenice. U bolnici mi je ultrazvuk radila jedna mlada doktorica, koja je rekla: ‘Isuse bože, ja to u životu nisam vidjela.’ Onda mi je rekla da će sve biti u redu, samo da ne zna na koji odjel da me pošalje“, ispričao je Danijel.

Na intenzivnoj je proveo idućih 35 dana. Organi su mu jedan za drugim otkazivali.

“Već je dijaliza bila spremna. Dali su mi šest vrsta najjačih antibiotika. U međuvremenu, iz one masnice je izašao mjehur, kao da sam se opekao. Noga je postala trostruka, a koljeno kao nogometna lopta. Kad ga stisneš, djelovalo je kao želatina. Četiri ili pet dana se nije znalo hoću li preživjeti. Ležao sam u sobi i gledao u vrata i mislio: Hoću li se sutra probuditi da vidim ta vrata“, priča nam Danijel svoju potresnu priču.

Nakon pet dana borbe za život, preselili su ga na odjel, ali kraj problemima još se nije nazirao. Danijel je dobio tešku upalu pluća s pleuralnim izljevom te je još pet dana proveo na kisiku.

“To sam izgurao. Dva dana sam dobivao krv, a tek nakon par dana sam počeo i jesti. Mjehur na nozi je pukao i van je izašla gadna žuta rana. Bila je jako duboka. Imao sam pet ili šest ultrazvuka. Punktirali su mi ranu, ali je nalaz došao sterilan. I drugi nalazi su bili uredni. Doktori su već bili ludi i rekli da sam slučaj za promatranje i da više ne znaju što da rade”, navodi Danijel i dodaje kako je postojala mogućnost, da su stvari krenule nagore, da mu amputiraju nogu.

Uzrok Danijelove sepse je nepoznat te je ona u nalazima ostala zabilježena kao nespecificirana. On sam vjeruje da ga je nešto ubolo. Nakon izlaska iz bolnice ponovno je učio hodati, a i dalje je dobivao antibiotike.

“Prije toga nikada nisam bio bolestan. Rekli su mi da imam sreće što nemam nekih popratnih bolesti, pa čak i šećer je mogao biti koban. Stvarno je bilo brutalno. Zahvalan sam cijelom medicinskom timu”, kaže Danijel koji je opaku bolest pobijedio u svibnju.

“Moje otpusno pismo je kao roman, svaki dan su mi nešto radili. Kad sam pitao doktore što mi je i kako sam, samo su mi odgovarali da zahvalim bogu da sam živ. Ostavilo je sve to traga, ali lagano sam se počeo baviti sportom, sad već rekreativno vozim bicikl“, objašnjava Danijel i dodaje kako je njegov savjet svima da čim nešto zaboli potraže pomoć liječnika.

Svoju priču Ludbrežan je odlučio podijeliti povodom Svjetskog dana sepse, koji se diljem svijeta obilježava 13. rujna.

Sepsa ili trovanje krvi je najčešća, ali teško prepoznatljiva bolest koja nosi visok rizik od smrti i dugotrajnih komplikacija te invaliditeta i ostaje glavni uzrok smrti od infekcije. Može dovesti do septičkog šoka, multiorganskog zatajenja i smrti, naročito ako nije na vrijeme prepoznata te adekvatno liječena. Liječnici upozoravaju kako i prevelika neopravdana upotreba antibiotika sprečava uspješno liječenje jer sve veći porast otpornih mikroorganizama pogoduje i većoj pojavnosti sepse.

Simptomi koji se mogu pojaviti su konfuzija, ekstremna drhtavica, bol u mišićima, vrućica, odsutnost mokrenja, izrazit nedostatak zraka, marmorizirana ili blijeda koža.

N1