Problemi i izazovi za porodice s invalidnom i bolesnom djecom

Roditelji djece s invaliditetom koji žive u sredinama punim arhitektonskih barijera, kao što je Tešanj suočavaju se s izazovima i preprekama koje često ograničavaju kvalitetu njihovog života. Za porodice s invalidnom djecom arhitektonske barijere kao što su nedostatak pristupačnih ulaza, nedostatak liftova ili rampi te neadekvatni parking prostori čine svakodnevne aktivnosti izuzetno teškim.

Prema riječima Alme Čelik iz Tešnja majke dječaka koji boluje od epilepsije najteži momenti su svakako kad sin nije dobro.

„Kad mu bude loše, kad dobije napad to je dijete bez svijesti i moram ga nositi. Dijete od 18 godina, to nije više dijete, to je već momak, čovjek odrastao od 60 i nešto kila, da ja njega sad iznesem na treći sprat. I kad se vratiš čeka te kazna za brisačima, jer si parkirao na pogrešno mjesto. Tu se, kao navodno ne smije parkirati. Ali eto, Bože moj tu su naši problemi. Kad hoćemo u Dom kulture ne možemo. Dom zdravlja, isto nam je to. To su ti naši problemi, svakodnevica s kojom se mi susrećemo,“ – kazala je između ostalog Alma.

Jedan od najvećih izazova je pristup javnim prostorima kao što su: škole, bolnice, trgovine i kulturni centri. Nedostatak prilagođenih ulaza ili liftova ograničava mogućnost djece s invaliditetom da sudjeluju u društvenim aktivnostima i koriste osnovne usluge poput zdravstvene skrbi ili obrazovanja. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku na prostoru ZDK živi preko 30 hiljada osoba s invaliditetom odnosno 8,3% od ukupnog broja stanovnika. Prema evidenciji JU Centra za socijalni rad Tešanj za mjesec mart na ovoj općini živi 818 lica s invaliditetom, 524 lica imaju invaliditet u visini 100 %, a 294 lica sa procentom invalidnosti od 90 %. Na osnovu evidencije i dokumentacije utvrđeno je da 59 djece ostvaruje pravo na invalidninu, uzrasta od 2 do 18 godina. Ako se govori konkretno o Tešnju, lift ne postoji u Domu zdravlja, Centru za kulturu i obrazovanje kao ni u zgradi Općine.

Veliki problem svakako predstavljaju i neadekvatni odnosno uski trotoari kojima se lica sa pomagalima ne mogu kretati normalno.

Prema riječima Jasmina Škilje, djeda djeteta s mišićnom distrofijom progresivne prirode njihova borba traje već 11 godina, a svakodnevno se suočavaju s brojnim izazovima. Pristup bolnicama, školama i drugim institucijama često je otežan zbog nedostatka prilagođenih prostora, te ističe:

„Što se tiče samih tih liftova, pola tih liftova nije u upotrebi. Sve je na nama, da mi tu djecu moramo na leđima nositi. Ili je pred liftom neko koji na nas ne obraća pažnju, da smo mi s takvom djecom i s takvim potrebama.“

Veličina općine ne ograničava njezinu sposobnost da bude inkluzivna i osigura pristupačnost za sve svoje građane. U tom duhu, općina Doboj Jug je uložila napore i resurse kako bi poboljšala pristupačnost za osobe s invaliditetom. Jedna od ključnih inicijativa bila je izgradnja platformi u lokalnoj školi i zgradi općine.

Kako nam je pojasnio Edib Skulić, predsjednik Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječje paralize općine Doboj Jug u prošlosti je pristupačnost lokalne zajednice bila na jako niskom nivou. Tokom proteklih godina učinjeno je mnogo na uklanjanju arhitektonskih barijera pa je tako urađena pristupna staza osnovnoj školi u Matuzićima, područnoj osnovnoj školi u Mravićima, Velikoj sali Doma kulture u Matuzićima, zatim pristupna staza sportskoj dvorani kod osnovne škole „21. Mart“ Matuzići kao i pristupna staza za osobe s invaliditetom koje se kreću u kolicima zdravstvenoj ustanovi poliklinici Doboj Jug.

„Najbitnije za lokalnu zajednicu kad je u pitanju sistemsko rješenje, jeste upravo izrada lokalnog akcionog plana u oblasti invalidnosti, koji je 2009. godine usvojen od strane Općinskog vijeća Doboj Juga i on se unazad nekoliko godina implementira,“ – navodi Edib Skulić.

Skulić ističe da za brže rješavanje arhitektonskih barijera je neophodna da svaka općina ima udruženje koje će inicirati promjene.

Ovaj projekt nije samo tehnološko poboljšanje, već i izraz posvećenosti općine da stvori inkluzivno okruženje u kojem svi građani mogu jednako sudjelovati i koristiti javne objekte. Platforme omogućavaju osobama s invaliditetom lakši pristup spratu u školi i zgradi općine, što ih oslobađa ovisnosti o pomoći drugih i omogućava im nezavisnost i samostalnost.

„Ja se moram pohvaliti radom Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječje paralize gdje smo partneri na projektima i prema informacijama koje imam u drugim općinama nije takva situacija. I čak i iz malih lokalnih zajednica se može krenuti s pozitivnim primjerima  i biti vodilja većim općinama kako pomoći osobama s paraplegijom. Shodno tome mi smo zajedno sa udruženjem kao i školom realizirali niz projekata pomoći djeci u smislu nabavke određenih pomagala za aktivno učenje putem nabavke laptopa, softwera kako bi djeca koja imaju potrebe za tim lakše pohađala nastavu. Investirali smo u platforme u školi, kao i u sali OV i biblioteci, da na taj način omogućimo tim osobama koje imaju tih poteškoća da imaju pristup spratu škole, biblioteci kao i nekom općinskom vijećniku koji će sutra biti u OV, a koji je iskušan s paraplegijom,“ – pojašnjava nam Mirnes Tukić, načelnik općine Doboj Jug.

Ovakve inicijative ne samo da poboljšavaju kvalitetu života osoba s invaliditetom, već i doprinose općem dobru cijele zajednice. Omogućavanje pristupačnosti uklanja barijere za sve građane i stvara bolje uvjete za suživot i razvoj lokalne zajednice.

Iako je na prostoru Općine Doboj Jug bio evidentiran samo jedan učenik koji koristi invalidska kolica, izgradnja platforme je nešto čime se ova osnovna škola ponosi:

Azra Denjalić direktorica osnovne škole „21.mart“ Matuzići (Doboj Jug) ističe da su na ovaj način omogućili učeniku da zajedno sa svojim vršnjacima pohađa kabinetski oblik nastave.

Kroz ulaganje u pristupačnost i inkluzivnost, mala općina pokazuje da veličina ne određuje snagu volje i sposobnost promjene. Napredak uklanjanja arhitektonskih barijera i osiguravanje pristupačnosti za sve građane je korak naprijed ka izgradnji društva u kojem su svi dobrodošli i u kojem svatko može ostvariti svoj puni potencijal.

Naporima koje čine lokalne zajednice ove godine se pridružilo i Ministarstvo  prostornog uređenja, prometa i komunikacija i zaštite okoline ZDK po prvi put od svog formiranja opredijelilo je sredstva za otklanjanje arhitektonskih barijera s ciljem poboljšanja mobilnosti invalidnih lica. Ukupna planirana sredstva za ove namjene iznose 249.323 KM, a na javni poziv projekte je kandidovalo osam gradova i općina iz ZDK.

U Kantonu Sarajevo projekat uklanjanja arhitektonskih barijera se provodio punih pet godina uz podršku UNDP. Projektom je bilo obuhvaćeno ukupno 28 institucija, a konkretne intervencije podrazumijevale su ugradnju liftova, platformi, pristupnih rampi i prilagođavanje sanitarnih čvorova osobama s invaliditetom.

„Što se projekta tiče, moram kazati da smo tokom posjeta gradovima i općinama i kroz razgovor s članovima udruženja koja okupljaju lica s invaliditetom, došli do informacije da se ova lica svakodnevno suočavaju s nizom poteškoća, a postojanje barijera, arhitektonskih, komunikacijskih i drugih, otežava ostvarivanje principa jednakosti i nediskriminacije. Ranije su se lokalnim zajednicama uplaćivala milionska sredstva za cestovnu infrastrukturu, a one nisu rješavale krucijalne probleme s arhitektonskim barijerama kako bi ova populacija stanovništva bila mobilna“, u izjavi za ZOS radio naveo je Adnan Šabani (Pokret), ministar prostornog uređenja, prometa i komunikacija i zaštite okoline ZDK.

Edin Muhović iz Tešnja otac je djeteta s posebnim potrebama koje je 100 % invalid. Ističe da je njemu najveći problem parking. Kako pojašnjava mjesta za invalidne osobe nemaju poseban značaj, jer ne postoji dodatni prostor za kolica koja im trebaju za invalidno dijete.

„Što se tiče pristupa institucijama,  Dom zdravlja mi je na prvom mjestu, jer dijete kad je prehlađeno ja njega moram naprimjer na prvi sprat uznijeti, dijete treba zubaru moram na drugi sprat ga odnijeti, dijete od 45-46 kila. Zatim pozorište, kino, mislim želim dijete odvesti u kino, da pogleda neki crtić. Moje dijete ide u školu gdje nema lifta. Ja se nadam da će to biti riješeno, jer postoje sve pretpostavke da bi lift mogao biti ubrzo,“ – ističe Muhović.

Nastavljamo pratiti proces uklanjanja arhitektonskih barijera, ako imate ideju kako pomoći ovoj populaciji budite slobodni da nas kontaktirate.

ZOS