Prije devet godina poginula su tri ljuta Krajišnika. Adis Ćoralić je preživio. Ovo je njegova priča

Devet godina boli i tuge. U noći kada se u Bosni i Hercegovini slavio plasman reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, tačno na današnji dan tri ljuta Krajišnika, tri mlada navijača Almir Kasumović, Vildan Pehlić i Hasib Mahmić su stradali u poljskom gradu vraćajući se s posljednjeg meča.

Danas ne moli i ne traži ništa za sebe

Jedini koji je preživio je Adis Ćoralić. On je prošao sa težim povredama koje mu i danas stvaraju zdravstvene probleme. Danas ne moli i ne traži ništa za sebe. Jedino da se ne zaborave njegova braća, navijači koji su život dali za Bosnu i Hercegovinu. Za svoje ljubimce, zbog kojih su putovali desetine hiljada kilometara da bi ih bodrili.

Kako se osjeća danas nakon devet godina Adis je podijelio u razgovoru za Reprezentacija.ba portal.

“Godine prolaze, danas je već deveta godina otkako smo igrali u Kaunasu i ostvarili taj, historijski, plasman na Svjetsko prvenstvo. Te oktobarske noći sve je bilo savršeno, sjetit će se mnogi koliko je bilo suza radosnica. Bilo je to ostvarenje sna, ali nije dugo trajalo. Nažalost. Na povratku iz Litvanije život su izgubila moja tri prijatelja, brata. Sudbina je htjela na kraju da preživim jedini ja. Od tog dana za mene se sve promijenilo. Samo prihvatanje činjenice da više nema Almira, Vildana i Hasiba je bilo bolno”, kaže Adis Ćoralić.

Ostao bez posla…

Zbog liječenja u međuvremenu je bio ostao i bez posla. Mnogi su mu davali obećanja, lažna…

“Oporavak je trajao duže nego što se očekivalo. Ostao sam i bez posla, a obećanja je bilo mnogo. Od raznih institucija vezano za zapošljavanje. Ono što moram istaknuti je podrška koju sam imao od strane ljudi iz N/FSBiH, ponajviše od Elvedina Begića i Jasmina Bakovića. Oni su mi pružili svu neophodnu pomoć. Kako posla nisam imao, morao sam se snalaziti na razne načine. Radio sam i sezonske poslove, čak i izvan granica domovine. Danas sam u svom Cazinu i svaki slobodan trenutak koristim kako bih i dalje išao na utakmice”, kaže Ćoralić.

Danas ne moli i ne traži ništa. Osim da se ne zaborave njegova braća, tri ljuta Krajišnika.

“Nadam se da neće izblijediti slika i sjećanja na moje prijatelje koji su dali život za domovinu. Hasib, Almir i Vildan će i dalje živjeti u našim sjećanjima i na svakoj utakmici”, rekao je Ćoralić.