Prije 25 godina u BiH je urađena prva transplantacija: Izazovi, uspjesi i apeli za veće doniranje organa

Prije 25 godina u Bosni i Hercegovini je zaživjela transplantacijska medicina, izvođenjem prvog takozvanog presađivanja bubrega sa živog donora. Historijski čin potpisao je multidisciplinarni tim Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, na čelu sa austrijskim stručnjakom Ferdinandom Müllbaherom.

Nakon urađenih priprema i stvorenih svih tehničko-tehnoloških i kadrovskih uslova, u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, 15. septembra 1999. godine urađena je prva transplantacija bubrega. Projekat je realizovan u saradnji sa transplantolozima iz AKH Beča, na čelu sa prof. dr Ferdinandom Müllbaherom.

Unazad dvije i po decenije tuzlanski UKC profilirao se u zdravstvenu ustanovu u kojoj se izvode kadaverične transplantacije bubrega, jetre i rožnica, alogena i autologna transplantacija matičnih ćelija hematopoeze (koštane srži) te transplantacije jetre i bubrega sa živih davalaca.

“UKC Tuzla je lider transplantacijske medicine u BiH, a za 25 godina smo izveli 505 transplantacija solidnih organa i matičnih ćelija hematopoeze. Od ukupnog broja, 320 je transplantacija solidnih organa i tu je riječ o 253 bubrega, od čega je 46 izvršeno kadaveričnim putem. Zatim imali smo 22 jetre, od čega je 19 kadaveričnih te 45 rožnica”, kazao je pomoćnik direktora za medicinske poslove u UKC-u Tuzla Igor Hudić.

Foto: A. K./Klix.ba

Transplantacijska medicina predstavlja vrhunac savremene medicine, a njen razvoj nije moguć bez visokoeduciranog kadra. Upravo tako je bilo i prije 25 godina u UKC-u u Tuzli, a na čelu bh. tima se nalazio prof. dr. Senaid Trnačević, inače začetnik projekta transplantacijske medicine u našoj zemlji.

“Za tri dana obavljene su četiri transplantacije bubrega uz superviziju, nakon čega je uslijedila dodatna edukacija našeg kadra, odnosno 20 specijalista. Naposlijetku smo dobili 50 samostalnih transplantacija, a onda i 100. Sve se odvijalo do 2006. godine, kada smo izveli prvu kadaveričnu, odnosno transplantaciju bubrega sa mrtvog donora u BiH. Četiri godine kasnije, uslijedila nam je i prva nesrodnička transplantacija bubrega”, kaže Trnačević.

Foto: A. K./Klix.ba

Uspjeh transplantacije definiše se procjenom preživljavanja bolesnika i presađenog organa. Prema toj analizi, tuzlanski rezultati su u okviru svih poznatih transplantacijskih centara.

“Najčešće komplikacije se dešavaju na ureterovezikalnom spoju i one su ujedno najlakše za rješiti. Nakon operacije, bubreg se očuva i biva u potpunosti funkcionalan”, ističe načelnik Klinike za urologiju doc. dr. Samed Jagodić.

Foto: A. K./Klix.ba

Da bi se izvela jedna transplantacija organa, potrebno je osigurati 12 medicinskih disciplina. Kako kaže Trnačević, transplantacija je bh. šansa, naglasivši da imamo snage, volje, pameti i organizacija, kako bi ovaj proces bio doveden do samoga vrhunca.

“Ukoliko bismo se dobro organizirali, mi bismo mogli imati 30 donora na milion stanovnika godišnje. Dobra organizacija predstavlja prepoznavanje donora, ali je mi nemamo. U trenutnim uslovima, prema mojoj realnoj procjeni mi možemo imati tri transplantacije mjesečno”, ističe Trnačević.

U transplantacijskom razvoju Bosnu i Hercegovinu koči i nedostatak organa donora, posebno onih kod kojih nastaje moždana smrt.

“Apelujem na sve one koji još uvijek nisu potpisali donorsku karticu, da to učine online putem na web stranici Donorske mreže BiH. Onim malo praznovjernijim poručujem da uz kafu još nekoliko puta razgovaraju sa svojom porodicom te da ukoliko se desi da im nastupi moždana smrt, sa organima ne idu pod zemlju ili na nebo, jer tamo ti organi nisu potrebni. Neka im dopuste da u životu naprave posljednje dobro djelo i spase brojne živote jer se nijedna monoteistička religija tome ne protivi”, naglašava prof. dr. Mirna Alešković-Halilović, specijalistica interne medicine i subspecijalistica nefrologije.

Foto: A. K./Klix.ba

Svi moždano mrtvi pacijenti koji su donirali svoje organe, dobro djelo su napravili uz krajnju saglasnost živih članova porodice. Naime, prema zakonskoj regulativi, ljekari, ukoliko ustanove moždanu smrt kod pacijenta koji je potpisao donorsku karticu, njegove organe ne mogu izuzeti bez saglasnosti članova njegove porodice.

“U UKC-u Tuzla vrši se najsofisticiranija metoda utvrđivanja moždane smrti. Čak i mali moždani protok koji je klinički potpuno beznačajan je nama indikator da ne smijemo krenuti u transplantaciju. Nekada čekajući odsustvo tih znakova mi faktički dolazimo u situaciju u kojoj ne možemo te organe iskoristiti”, pojašnjava Hudić.

A posljednju saglasnost porodice za eksplantaciju organa pacijenta traži koordinatorica transplant programa u UKC-u Tuzla dr. Lejla Vikalo. Kako kaže, postavljanje pitanja nije jednostavno i lako.

“Krajnji čin empatije i čovjekoljublja je kada osoba u emocionalnoj boli donosi odluku da potpiše pristanak za doniranje organa. Svi mi njima dugujemo neizmjernu zahvalnost i danas ne bismo mogli govoriti o rezultatima koje imamo, da nije bilo takvih porodica”, ističe Vikalo.

Foto: A. K./Klix.ba

Nakon Tuzle, transplantacijska medicina je zaživjela i u drugim zdravstvenim centrima u Bosni i Hercegovini. U 2014. godini, formiran je Centar za transplantacijsku medicinu, a koji se nalazi pri Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Klix