PRIČA KOJA PARA SRCE | Nejri su ubili oca dok je bila u majčinom stomaku: Šutjeti, a ne pričati, nije zdravo sjećanje

Muk koji vlada u ovom dijelu godine, a naročito danas, za sve Bosance i Hercegovce glasniji je od plača. Jedan mali grad, zločinci su prije 27 godina “izbrisali gumicom”, kao i živote ne samo 8.372 nedužnih ljudi, nego i njihovih voljenih. Ovo je još jedna priča koja podsjeća na nikad zarasle rane.

Genocid u Srebrenici mnogim je nedužnim ljudima odredio sudbine, pa tako i 26-godišnjoj Nejri Lilić. Njenog oca Nijaza, zločinci su svirepo ubili dok je još bila u majčinom stomaku. I dan danas nosi se sa traumom koja joj je definisala život, no, kako kaže, od te traume, puno je važniji njen glas.

Za Klix.ba, Nejra je podijelila svoju priču.

“Kada je ubijen, moj otac je imao 22 godine, onoliko koliko sam ja imala prije četiri godine. Kako nam je poznato umro je u uniformi, nenaoružan. Mama je tada još bila trudna sa mnom i ja ga nikad nisam imala priliku upoznati”, rekla je Nejra.

Ona je istakla kako ni danas ne zna tačan put svoga oca, što je za nju preteško.

“Dijelovi moje porodice govore da je otac bježao do Tuzle, kroz šume, što je danas put Marša mira. Preteško je ne znati kako, ali se to desilo, i meni je oblikovalo život”, rekla je Nejra, pa nastavila:

“Mama se nekako, trudna sa mnom, dokopala Tuzle, pa onda Sarajeva. Ne želim upoređivati svoju bol, ali i dalje je prisutna. Ne znam postoji li veća bol i kakva ona mora biti da prevaziđe onu gdje osoba nadživi svog oca, i to nedužno oduzetog”, rekla je Nejra.

Kod nas je glavna rečenica “Jedva živimo, ne pominji mi rat”

Prije nekoliko godina, prizor gdje je došla na očev mezar kako bi mu saopštila da je diplomirala, za mnoge je ostao urezan u pamćenje. Ponukana dešavanjima u svom životu, Nejra je diplomirala Međunarodne odnose na Univerzitetu Burch u Sarajevu. Sada, istakla je kako smatra tužnim to što “svi žele da se šuti o Srebrenici”.

“Svi bi da šute, da se ne priča, ali da se pamti, i to na jedan dan. Znaju li ljudi da mi pamtimo svaki dan? Naša koža, um, podsvijest, sve pamti. Svaka odluka koju smo donijeli bila je oblikovana zbog ove traume koja je ujedno postala naš dom”, rekla je.

Šutjeti, a ne pričati, nije zdravo sjećanje, kazala je Nejra, postaje to ono što nas jede iznutra iz dana u dan. Istakla je i kako smatra da uzrok za ovakvo što nije samo “velika Srbija”, već i politička i ekonomska moć te neka vrsta drevne mržnje.

“Kod nas je glavna rečenica ‘jedva živimo, ne pominji mi rat’. Mi ne živimo, mi iz dana u dan preživljavamo. Zato i jeste jedva. Neko je umjesto kafe taj dan bio poslužen mecima. Hiljade njih. To je nešto što se ne može izbrisati”, poručila je Nejra.

Bitno je znati da nismo sami

Osim što na društvenim mrežama redovno dijeli sadržaje koji upućuju na brutalne zločine koji su se dogodili u Srebrenici, Nejra na Univerzitetu u blizini Stuttgarta, gdje je nastavila studije na odsjeku za Mir i konflikt večeras priprema događaj u kojem će ispričati priču o Srebrenici. Iza nje je i više od 30 projekata na temu izgradnje mira i pomirdbe.

“Bitno je poručiti Srebreničanima da gdje god da smo, mi širimo svijest, trudimo se, izjašnjavamo i pridonosimo. Večeras pripremamo događaj za cijeli Univerzitet koji ima nekoliko desetaka hiljada studenata. Pridružit će se tu svi studenti i profesori, iz svih država. Od Novog Zelanda, do Kanade i Indije. Pričat ćemo, jer nama je to najpotrebnije”, rekla je.

Nejra planira uvesti sve prisutne u kontekst Srebrenice, te zajednički s njima pogledati i film “Quo Vadis, Aida?”. Istakla je i kako je odaziv na događaj bio odličan te da su svi pristali na seriju predavanja kako bi saznali više o onome što se dogodilo u Srebrenici.

Za kraj, zaključila je da pojedina omladina i danas radi na tome da se genocid u Srebrenici nikad ne zaboravi.

“Svi treba da znaju da mi, pojedini mladi, zaista radimo na tome da se ovo nikada ne zaboravi, da smo tu i da se mogu osloniti na nas”, rekla je Nejra koja se nema namjeru predati, pa dodala: “Toliko je i drugih država proživjelo slično i, ako malo bolje pogledamo oko sebe, još proživljava. Bitno je znati da u svemu tome nismo sami”, zaključila je ona.

Danas protiče još jedno obilježavanje godišnjice genocida u gradiću koji već 19 godina, koliko se vrši kolektivni ukop žrtava, živi svega nekoliko dana u godini. Ostaje još nada da će mu, neko, nekad i nekako, vratiti onaj sjaj koji je prije imao.

Video pogledajte OVDJE.

Klix