Pravo na porodiljsko odsustvo: “Mislila sam da će moj poslodavac, kao žena, pokazati razumijevanje”

Iako bi trebao biti jedan od najljepših perioda u životu, mnoge žene na samom početku trudnoće dožive stres jer naiđu na nerazumijevanje poslodavaca ili čak dobiju i otkaz.

Takvo iskustvo doživjela je i Ermina Đulović iz naselja Gornji Pasci kod Tuzle. 

Ermina je dobila otkaz onog momenta kada je svom poslodavcu saopštila da je trudna, a posebno naglašava da je njen poslodavac u tom periodu bila žena što je donijelo i dodatnu dozu razočarenja.

Kada je informaciju saopštila poslodavcu, nije očekivala da će ista označiti kraj njenog radnog odnosa jer su prije samog početka radnog odnosa i potpisivanja ugovora razgovarale o mogućnoj skoroj trudnoći.

“Mislila sam da će moj poslodavac, s obzirom na to da je žena u pitanju imati razumijevanje i da njena riječ znači nešto”, kaže Ermina za Tuzlanski.ba.

Iako zakon izričito štiti trudnice od otkaza, u praksi se često događa suprotno. Poslodavci pronalaze pravne “rupe” ili koriste trenutak nemoći kako bi situaciju preokrenuli u svoju korist.

“U tom trenutku bila sam slaba i iscrpljena. Nisam imala snage da se borim, da ulazim u rasprave. Jednostavno, prihvatila sam ono što se dogodilo, iako je bilo nepravedno”, dodaje ona.

Ovakve priče nisu rijetkost, a iskustva mnogih žena pokazuju da, uprkos zakonskim zaštitama, trudnice i dalje često ostaju bez posla.

Federacija Bosne i Hercegovine nudi niz zakonskih prava koja štite trudnice i porodilje, no praksa na terenu pokazuje da se mnoge žene suočavaju s ozbiljnim problemima, posebno kada je riječ o očuvanju njihovih radnih mjesta.

Prema Zakonu o radu FBiH, trudnicama je garantovano pravo na nesmetano zapošljavanje i zaštitu od otkaza tokom trudnoće i porođajnog odsustva. Zakon jasno propisuje da poslodavac ne smije otkazati ugovor trudnicama ili ženama koje koriste pravo na porodiljsko odsustvo. Također, zabranjeno je tražiti informacije o trudnoći osim ako radnica sama ne podnese zahtjev radi ostvarivanja određenih prava.

“Trudnice imaju pravo na privremeni raspored na druge poslove ako njihovo zdravstveno stanje to zahtijeva, što se utvrđuje na osnovu nalaza ovlaštenog ljekara, bez smanjenja plate. Ako poslodavac nije u mogućnosti osigurati odgovarajući posao, trudnica ima pravo na odsustvo s rada uz naknadu plaće”, pojašnjava ministar rada i socijalne politike FBiH Adnan Delić za Tuzlanski.ba.

Zakonom je propisano i da žena može raditi polovinu radnog vremena nakon porođajnog odsustva, i to najmanje do prve godine života djeteta. Ovo pravo može trajati i do dvije godine u slučaju rađanja blizanaca, trećeg ili svakog narednog djeteta. Također, majka koja doji dijete ima pravo na odsustvo s posla dva puta dnevno po sat vremena do djetetove prve godine života, pri čemu se to vrijeme računa u puno radno vrijeme.

Iako zakon garantuje zaštitu trudnica od otkaza, u praksi se često zloupotrebljavaju ugovori na određeno vrijeme. Poslodavci nerijetko ne produžavaju ugovore trudnicama, čime formalno ne dolazi do otkaza, ali de facto gube posao. Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike istaknuto je da postoji značajan nesklad između zakonskih propisa i njihove implementacije u praksi.

“Jedan od ključnih problema je nedovoljna implementacija zakonskih odredbi koje štite radna prava trudnica”, naglašava ministar Delić.

Osim toga, iako zakon omogućava preraspodjelu radnog mjesta u skladu sa zdravstvenim stanjem trudnice, u praksi se često dešava da poslodavci nisu u mogućnosti osigurati takve uslove, što dovodi do problema u ostvarivanju prava na odsustvo uz naknadu plaće.

EU standardi i izazovi u BiH

Ključni zahtjevi Evropske unije kada je riječ o pravima porodilja odnose se na obaveznu zaštitu od otkaza, garantovano plaćeno porodiljsko odsustvo, mogućnost fleksibilnog radnog vremena za roditelje, te ravnopravno učešće oba roditelja u brizi o djetetu kroz pravo na roditeljsko odsustvo.

Direktiva EU o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja propisuje minimalno 10 dana plaćenog očinskog odsustva nakon rođenja djeteta, najmanje četiri mjeseca roditeljskog odsustva za oba roditelja (od čega dva mjeseca ne mogu biti prenosiva), te pravo na fleksibilne radne aranžmane za roditelje sa malom djecom.

Zakon predviđa i određena prava za očeve. Očevi imaju pravo na roditeljsko odsustvo nakon isteka porodiljskog odsustva majke, što omogućava veću fleksibilnost u raspodjeli roditeljskih obaveza. Ako majka nije u mogućnosti koristiti porodiljsko odsustvo zbog smrti, napuštanja djeteta ili drugih opravdanih razloga, otac može preuzeti potpuno pravo na porodiljsko odsustvo.

Također, roditelj djeteta kojem je potrebna pojačana njega, na osnovu nalaza zdravstvene ustanove, ima pravo na rad sa polovinom punog radnog vremena do treće godine djetetovog života.

Međutim, Bosna i Hercegovina zaostaje u punoj implementaciji ovih standarda, prvenstveno zbog neujednačenih propisa između entiteta i kantona, kao i zbog nedovoljnih mehanizama kontrole sprovođenja zakonskih prava radnika.

Planirane izmjene zakona

Kako bi se smanjio ovaj disbalans, iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike navode kako se razmatra mogućnost donošenja novog zakona, tzv. Lex specialis Zakona o porodiljnim i roditeljskim naknadama, čime bi se osigurala ravnopravnost svih roditelja na nivou FBiH.

Također, u pripremi su izmjene Zakona o radu koje dodatno pooštravaju sankcije za poslodavce koji nezakonito otpuštaju trudnice i porodilje. Noviteti uključuju preciznije definisane mjere zaštite od diskriminacije na radnom mjestu, kao i veću fleksibilnost za roditelje. Planirane izmjene predviđaju i pravo očeva na roditeljsko odsustvo, kao i dodatne slobodne dane za roditelje čija djeca polaze u prvi razred osnovne škole.

“Ovim izmjenama nastojimo osigurati bolju zaštitu majki i očeva, usklađivanje sa EU standardima i pružanje podrške porodicama kroz fleksibilnije i pravednije radne odnose”, zaključuje ministar Delić.

Trudnoća i posao: Koliko su trudnice u BiH zaista zaštićene?

Majčinstvo je individualni izbor, ali je društvena odgovornost stvoriti uslove u kojima taj izbor neće predstavljati prepreku. No, da li su trudnice u Bosni i Hercegovini zaista zaštićene na radnom mjestu? Istraživanje “Nasilje nad trudnicama – porodica, zdravstveni sistem i radni odnosi“, Zlatana Hrnčića, stručnog savjetnika u Gender centru, pokazalo je da mnoge žene i dalje strahuju za svoj radni status ako se odluče na majčinstvo.

Jedan od ključnih problema s kojima se suočavaju trudnice i žene koje planiraju trudnoću jeste balansiranje između poslovnih i privatnih obaveza.

Podaci istraživanja pokazuju da je 26,7% ispitanica odgađalo trudnoću najmanje jednom, pa čak i do šest puta, uglavnom iz poslovnih ili ekonomskih razloga.

“Najveći uticaj na odgađanje planiranja trudnoće ima radni status (38,3%), pri čemu su najčešće zastupljeni psihički i ekonomski obrasci koji se ogledaju kroz strah od gubitka posla, strah od nemogućnosti ponovnog zaposlenja, napredovanja i slično”, pojašnjava Hrnčić za Tuzlanski.ba.

Zakonski okvir u BiH pruža određene zaštitne mjere za trudnice i porodilje. Zakon o radu predviđa sankcije za poslodavce koji otpuštaju žene zbog trudnoće, uskraćuju im pravo na porodiljsko odsustvo ili ih premještaju na druga radna mjesta bez opravdanja. Međutim, u praksi se i dalje dešavaju slučajevi u kojima se zakon ne poštuje.

“Iako većina ispitanica (59%) smatra da je njihovo radno mjesto sigurno kada je riječ o trudnoći i porodiljskom odsustvu, 22,31% ih je donekle sigurno, dok su ostale manje sigurne. Zabrinjava podatak da je 7,5% ispitanica doživjelo prekid radnog odnosa zbog trudnoće, dok kod 9% trudnoća nije uticala na otkaz, ali jeste na neproduženje ugovora”, objašnjava naš sagovornik.

Ovi podaci ukazuju na to da su trudnice i dalje u rizičnom položaju, uprkos postojećim zakonima. Osim toga, mnoge žene nisu dovoljno informisane o svojim pravima, što dodatno otežava njihovu zaštitu.

Nevidljiva diskriminacija: Kako sistem otežava napredovanje žena?

Diskriminacija trudnica ne ogleda se samo kroz otkaze i neproduženje ugovora, već i kroz suptilnije prepreke koje utiču na napredovanje u karijeri. Jedan od primjera indirektne diskriminacije u BiH bio je slučaj u policijskim strukturama, gdje je ranije važila odredba da policijski službenici moraju imati ocjene za posljednje tri godine uzastopno kako bi napredovali.

„Ova odredba je predstavljala indirektnu diskriminaciju za žene koje zbog trudnoće i porodiljskog odsustva nisu mogle imati kontinuitet u ocjenjivanju. Ova prepreka je u međuvremenu otklonjena, tako da sada policijski službenici trebaju imati ocjenu ‘dobar’ ili višu za posljednje tri godine za koje su bili ocijenjeni, a ne nužno uzastopno“, navodi Hrnčić.

Ovo je samo jedan od primjera kako sistem može otežati karijerni razvoj žena. Slični izazovi postoje u mnogim sektorima, gdje se od trudnica i majki očekuje da se prilagođavaju pravilima koja nisu krojena prema njihovim potrebama.

Vezani članak

Na 8. mart o stvarnim problemima žena: Koliko je težak put od nasilja do prijave i šta nakon toga?

Ako prošetate ulicama, vidjet ćete masovnu kupovinu cvijeća, a ako zakucate na vrata nekoj od žena koje će danas dobiti jedan takav buket, moguće je da će vas razočarati činjenica da njoj iza zatvorenih vrata ruže uopšte ne cvjetaju. Poslj…

Šta je potrebno mijenjati?

Iako BiH ima zakone koji zabranjuju diskriminaciju po osnovu trudnoće, porođaja i roditeljskog odsustva, istraživanja pokazuju da je potrebno dalje unapređivati propise. Ključne tačke koje bi mogle poboljšati položaj trudnica uključuju:

– Ujednačavanje porodiljskih naknada i osiguranje finansijske stabilnosti za sve majke
– Fleksibilnije radno vrijeme i veće korištenje roditeljskog odsustva za oba roditelja
– Povećanje svijesti o pravima trudnica i mehanizmima zaštite
– Bolja kontrola primjene zakona i sankcionisanje poslodavaca koji krše prava trudnica

Iako se situacija postepeno poboljšava, još uvijek postoji prostor za napredak. Majčinstvo ne bi smjelo biti prepreka, već izbor koji društvo podržava kroz konkretne mjere i sistemsku zaštitu.

Ne postoji segment društva u kojem su žene potpuno ravnopravne

Prava žena u Bosni i Hercegovini i dalje su narušena u svim sferama društva, smatra Delila Hasanbegović Vukas, pravnica i aktivistica koja se bavi promocijom i zaštitom ljudskih prava. Prema njenim riječima, nemoguće je dati prioritet samo jednoj oblasti jer su žene suočene s nepravdama na svakom koraku.

“Rodno zasnovano nasilje, nasilje u porodici i partnerskim odnosima prisutni su u najstrašnijim oblicima. Femicidi koji su postali prečesti pokazuju koliko patrijarhalni okovi i dalje određuju svakodnevnicu žena i kako sistem ne štiti žrtve,” ističe Hasanbegović Vukas.

Uz to, žene su manje prisutne na tržištu rada i češće suočene s kršenjem radnih prava.

“U koji god segment društva da pogledamo, vidjet ćemo nepravde i neravnopravne momente: tržište rada na kojem su žene manje prisutne, kršenja prava iz radnog odnosa, pristup zdravstvu, neplaćeni kućni rad, brige i tereti koje žene podnose a nisu valorizirani.

Žene su i dalje u nepovoljnom položaju na tržištu rada

Statistika jasno pokazuje rodni jaz u zapošljavanju. Stopa aktivnosti žena je 38,0%, za razliku od stope za muškarce koja iznosi 60,6%. Žene čine 37,9% zaposlenih osoba, te 51,3% nezaposlenih osoba na nivou BiH, prema Anketi o radnoj snazi iz drugog kvartala (april–juni) 2024. godine.

Prema podacima Agencije za statistiku – Anketa o radnoj snazi 2022., rodni jaz u zaposlenosti među muškarcima i ženama u BiH iznosio je 27,7%, odnosno stopa zaposlenosti muškaraca iznosila je 67,7%, a žena 40,0%.

“Glavni razlog za to je ekonomska briga – žene su te koje preuzimaju odgovornost za djecu i starije osobe, zbog čega im je pristup tržištu rada otežan,” objašnjava Hasanbegović Vukas.

S obzirom na to da u BiH ne postoji sveobuhvatan način prikupljanja podataka razlika u platama između muškaraca i žena teško je biti konkretan. Ali, prema podacima sa platforme Plata.ba koja prati godišnje prosječne plate u Bosni i Hercegovini, muškarci zarađuju čak 14,7% više od žena.

“Pozitivno je da se ova razlika smanjila za skoro 2% u odnosu na 2023. godinu u korist žena”, naglasila je Hasanbegović Vukas.

Napredak prema EU postoji, ali spor je i neefikasan

Ravnopravnost spolova jedan je od ključnih preduslova za ulazak BiH u Evropsku uniju. Iako su doneseni brojni progresivni dokumenti, njihova primjena i dalje nije dosljedna.

“Žene i dalje nisu ni blizu postavljene kvote prisutne u javnom i političkom životu, tj. na mjestima odlučivanja institucija vlasti i javnih preduzeća/ustanova, Nije im olakšan pristup tržištu rada i karijernom napredovanju niti se smanjuje teret ekonomije brige, poticanjem ravnopravnog i fleksibiliziranog korištenja roditeljskog odsustva oba roditelja. Nismo zaštitili žrtve nasilja,” upozorava Hasanbegović Vukas.

Ističe da su ovo samo neki primjeri oblasti u kojima BiH mora učiniti promjenu u kontekstu pristupanja EU, ali i ispunjavanja već preuzetih obaveza.

BiH je i dalje daleko od suštinske rodne ravnopravnosti, a napredak se postiže presporo. Dok god žene budu nosile najveći teret brige o porodici, bile slabije plaćene i nezaštićene od nasilja, ravnopravnost će ostati samo slovo na papiru.