Prava žena i patrijarhat: “Trebamo prestati čitati Hasanaginicu”

Od praznika kojim se obilježavala, ali i nastavljala ženska borba za jednako pravo na rad i obrazovanje, bolje radne uslove i plaće, za siguran prostor i pravo glasa – do vaučera i karanfila. Da li smo i kako banalizovali praznik ženske borbe i da li znamo kako uopće žive one nedovoljno vidljive u javnosti Bosne i Hercegovine? Kakav pritisak podnose, kako se odmaraju, šta im olakšava, šta priželjkuju?

Šta sutra obilježavamo, na šta ukazujemo, imamo li razloga da slavimo? Da li je 8. mart “praznik dama, ljepšeg pola, praznik malih znakova pažnje”? Za šta se žene danas i na koji način bore, kolike su im plate, jesu li kućni poslovi i dalje ženski, kada se odmaraju?

O patrijarhatu, feminizmu, o ženi u bosanskohercegovačkom društvu za N1 su govorile Kristina Ljevak, novinarka i aktivistkinja, Dženana Alađuz, direktorica Fondacije “Infohouse”, novinarka, aktivistkinja, Danijela Dugandžić, iz Udruženja za kulturu i umjetnost ‘CRVENA’ i Dragana Miljković, socijalna radnica Fondacije Udružene žene Banjaluka.

Sagovornice N1 bile su složne – već odavno na sceni je banalizacija Dana žena.

“To traje otkad smo dobili slobodno da idemo kući u 15:00 sati, nakon što nam je neko dao dvije stotine grama janjetine i uvehli karanfil”, govori Alađuz, dok napominje da se borba vodila za radnička prava, a ne za nekoliko sati manje rada na jedan dan, a pogotovo ne za “tri mjeseca rada godišnje besplatnog rada”- što, prema njenim riječima, dobijemo ako usporedimo plaće žena sa muškim kolegama.

No, kako smo stigli do tog momenta?

“Zato što su kapitalizam i patrijarhat dva brata rođena. Nije mi problem kad se Valentinovo i Nova godina komercijalizuju, jer se za njih nisu davali životi”, govori Kristina Ljevak, dok naglašava da je poseban problem salonski feminizam i nedostatak svijesti o privilegijama.

Dakle, saglasne su sagovornice N1, u društvu u potpunosti izostaje stvarna ideja kako živi cijela plejada žena koja preživljava od čišćenja, brige i njege drugih, a sve dok se slavi njihova požrtvovanost.

“Mislim da trebamo prestati čitati Hasanaginicu i izbaciti je iz školskih kurikuluma. Da li sada svaka žena treba da bude Hasanaginica i padne čelom na pod zato što je muškarac prošao? Nijedna od njih nije liderica u političkoj partiji, da li je to normalno? Pogledajte nam i sastav Vijeća ministara BiH”, upozorava Alađuz.

O zapažanjima do kojih su došli kroz svoja istraživanja, o kampanjama i aktivnostima koje će sprovoditi, kao i o patrijarhatu i vaspitanju djece u Bosni i Hercegovini o kojem smo govorili sa sagovornicama.

N1