Poturovići iz Trusine: Živi smo hvala Bogu, ali smo izgubili svoj dom, rahatluk…

Dok pokušavamo razgovarati sa Suadom i Azimom Poturović, stanovnicima Trusine pokraj Konjica koji su u poplavama ostali bez porodične kuće i svega što su sticali cijeli život, Suadin telefon neprestano zvoni.

Suada blagim glasom, tiho odgovara na poziv: “Dobro smo sine, dobro, svi smo tu zajedno, to je najbitnije”.

Pričaju nam da su živjeli u Trusini sa sinom Admirom, nevjestom Elvedinom i dvije unuke. Kako Azim s ponosom kaže, dvije dedine jabuke Ilhana i Lemana.

Ilhana je učenica generacije Osnovne škole Seonica, koja se obrazuje u Srednjoj školi Konjic, dok Lemana pohađa 5. razred u osnovnoj školi u Seonici. Prva su porodica koja je izmještena sa područja Buturović Polja u jedan od konjičkih hotela, gdje čekaju neko trajnije rješenje.

“Hvala Bogu porodica mi je živa ostala, ali ostali smo bez svega. Ja još u stvari nisam svjesna šta se s nama desilo, jer sam u ovim nemilim događajima u Jablanici izgubila sestru i cijelu njenu porodicu. Vraćam misli na našu kuću koje nema. Imali smo divnu kuću, okućnicu, pomoćne objekte, štalu, plastenike, auta, traktore, freze, sve je u trenu nestalo”, priča Suada sliježući ramenima.

“Teško je razmišljati o toj noći, sve se desilo brzo, nekako smo se uspjeli izvući, nakon čega se kuća, kada sam se u jednom momentu pri izvlačenju okrenuo da vidim, srušila kao kula od karata. Sin i nevjesta su išli u Trusinu nekoliko puta u proteklim danima, imao bih želju i ja otići da vidim mjesto gdje sam proveo svojih 70 godina, ali mi zdravstveno stanje ne dozvoljava”, govori Azim sa suzama u očima i nastavlja:

“U ratu nisam želio otići sa svog ognjišta, iako sam kao vozač autobusa vozio kolone izbjeglica prema Hrvatskoj i trećim zemljama. Danas sam, nažalost, izbjeglica u svom gradu. Ovdje gdje smo smješteni mi je lijepo, zadovoljan sam prijemom i pažnjom, na čemu sam zahvalan, ali nemaš onog svog rahatluka, svoje širine kako si živio”.

“Moja želja je da naša šestočlana porodica i dalje živi zajedno. Nadam se nekom rješenju, podršci, pomoći dobrih ljudi da napravimo kuću. Svjestan sam da ne mogu imati ono što sam imao, ali očekujem podršku sa svih nivoa, kako bismo supruga i ja mirno proveli svoje staračke dane, a sin i nevjesta mogli ove naše zlatne curice izvesti na pravi put”, zaključuje Azim Poturović.

(Vijesti.ba)

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE