Potresna ispovijest Milene Radulović nakon suđenja za silovanje: “Aleksićeva žena je prošla kroz isto”

U Višem sudu u Beogradu jučer je završeno svjedočenje Milene Radulović u postupku protiv samozvanog profesora glume Miroslava Aleksića, optuženog za silovanje i seksualno uznemiravanje nekoliko polaznica te škole.

Tokom davanja iskaza odgovarala je i na pitanja optuženog Aleksića, a kako se osjećala dok je dvije godine od podnošenja tužbe ponovo proživljavala traumu pred sudom mlada i hrabra glumica Milena Radulović objasnila je u emisiji “Uranak” na televiziji K1.

Tokom davanja iskaza odgovarala je i na pitanja optuženog Aleksića, a kako se osjećala dok je dvije godine od podnošenja tužbe ponovo proživljavala traumu pred sudom mlada i hrabra glumica Milena Radulović objasnila je u emisiji “Uranak” na televiziji K1.

– Ova je priča koja toliko drugo traje, koja je bez kraja za mene. Iako sam nekoliko puta mislila da neću morati dalje, uvijek se pokazalo da dalje postoji. Nadam se da posle ova tri ročišta i svega što se dogodilo u ova tri mjeseca, intenzivne ove priče i našeg susreta i tih njegovih pitanja juče, da će biti kraj – kaže Milena Radulović.

Objašnjava da je znala da će joj Aleksić postavljati pitanja.

– Četiri djevojke su svjedočile prije mene i on to svoje pravo nije koristio, ali imala sam osjećaj da će željeti da ga iskoristi u mom slučaju i to je uradio. Iskreno se nadam da ću sada konačno imati pravo da budem djevojka i glumica, da više neću morati da pričam o tome. Voljela bih malo nekih bezazlenijih tema – kaže Milena Radulović.

Svako ročište mučno, posljednje posebno

Milena ističe da joj je svako ročište bilo mučno, ali da je posljednje najteže podnijela zbog načina na koji su joj pitanja postavljali optuženi Aleksić i njegov advokat.

– Mnogo je bilo mučno. Prije prvog ročišta sedam dana mi nije bilo dobro, večer pred su mi izašli pečati po ruci. Nekako sam to prvo ročište dobro podnijela. Imala sam utisak da ipak to što boli-boli, da to od čega se plače, plakaće se uvijek, nevezano za bilo koji ishod, ali sam imala osjećaj da u sadašnjem trenutku ja imam snage za to i da su oni (Aleksić i njegova supruga), dio prošlosti. Kada je došlo drugo ročište, ja sam bila kao mnogo bolje i nije mi sedam dana trajala priprema, znala sam na šta idem, ali dan pred nisam mogla da jedem, nisam mogla ništa, tresla sam se cijeli dan. Treći put sam zaključila, da bez obzira koliko stičeš neko iskustvo u ročištima i koliko god da ti je jasno šta te čeka, ništa se ne promijeni. Pozvao me je jedan od mojih advokata i rekao mi, „Ajde, Milena sad si već veteran, šta je to za tebe“. Mislim da nikada ne može da bude lako. Koliko god ti sebe zavaravaš, mnogo je mučno – rekla je glumica za “K1” TV.

Na pitanje voditeljice Jovane Joksimović, da li se sada nakon završenog trećeg ročišta osjeća spokojno, Milena kaže:

– Osjećam se da sam ponovo kao onda prije tri godine uradila sve što je do mene, to je jedino što može da me smiri, da mi da spokoj, sreću i radost – kaže Milena Radulović.

Objašnjava da ona svoj pakao proživljava od 2013. godine, a ne poslednje tri godine otkako je izašla u javnost.

– Nije samo priča ono što može da te ubaci u to, nekada postoje snovi. Ove tri godine nije to samo da sam ja izašla u javnost i sada ova tri ročišta. Te tri godine su trenutak, i to mora da zna svaka žena koja bi možda željela ili bi trebalo da prijavi nasilje. Sistem je takav i naši zakoni su takvi da nema suđenja bez tri godine. Užasno je rijedak slučaj da se završi ranije. To je stalno prisutno. On je iznosio odbranu pet ili šest pretresa, to je skoro godinu dana. Nije meni suđenje samo danas kada je moje, već i kada idu druge djevojke da svjedoče, koje imaju svoj utisak, koje su mlađe, koje su teško to podnijele. Ja sam tu sa njima, njene suze su moje suze, njen stres, osjećaj pravde, ona je u poziciji da stoji i brani svoju istinu, dok on ima pravo da sjedi i gleda sve to. Ti to osjetiš svaki put, ne samo kad ti stojiš u centru sudnice. Inače, kako su mi objasnili, stoji se zbog poštovanja suda. Hiljadu snova, košmara konstantnih – objašnjava Milena i otkriva čega se danas plaši.

“Osjetila sam se kao na času kada sam bila mala, ali nisam imala strah više”

– Ja se danas ničega ne plašim. Od jučer kada mi je on postavio pitanja tako agresivno i sve vrijeme je vikao, što je cijela sudnica vidjela i čula. Kada mi se poslije toliko godina obratio tim tonom koji pamtim iz djetinjstva. Upravo tim tonom o kom govorim sve vrijeme i govorila sam na sudu. Tonom kojim je kada smo bili mali ulivao strahopoštovanje, strah, vrhunski autoritet, ton kog smo se mi kao mali plašili i baš smo se nadali da će to što prije da prođe, on je mene tim tonom ispitivao i nisam imala strah. Osetila sam se kao da sam na času, kada sam bila mala, ali me nije uzdrmao i povrijedio – dodala je.

Aleksić uporno na suđenjima govori da nije imao školu glume i da nije bio pedagog.

– On tvrdi da nikoga nije zvao, da je sve bio naš izbor, da on nikoga nije terao. Ono što je najbolje od svega, on sve vreme govori da to nije škola. To mi je omiljeni deo odbrane, da on nije bio pedagog i da nije imao školu glume. Čovek koji je samo po tome poznat, a onda kada kaže da nije imao školu glumi i da nije bio predavač i pedagog, onda u sledećoj rečenici priča koje je sve glumce, decu, ljude izveo na pravi put. Šta si ti onda?! On se poziva na to, kao što se pozivao kada smo bili mali i doprineo i tom ćutanju i krivici i svemu, da smo mi pravili izbor. Kao što me je juče pitao: “Je l sam ja tebe zvao da budeš deo škole glume?”. Ja kažem sama sam htela i obožavala sam da idem u tu školu. To mi je bilo omiljeno mesto na svetu i hiljadu puta, koliko god mi je bilo neprijatno i on je vikao na nas, ipak sam više volela da idem u tu školu glume, nego što je bilo šta moglo da bude jače od toga – kaže Milena Radulović.

Navodi da je cilj samozvanog profesora glume da apsolutnu krivicu svali na žrtve.

– On je i jučer pokušao da svali apsolutnu krivicu, da je moj odlazak tamo, a onda negdje uključujući i ovo što mi se desilo, bila moja odgovornost. Tačno, mi smo tada imali sedam, devet, jedanaest godina. Mi smo tako mali, nesvesni njegovih namjera, da je on jedan čovjek monstrum, otišli tamo u tu školu na sopstvenu odgovornost. Sa 10, 11 ili 12 godina, tebi se sviđa da si ti u tim godinama odgovoran. Tu si neka osoba i neko te uvažava na taj način. Tako isto, svaku odgovornost za to što nas je povređivao, vikao, ponižavao, nevezano za to što je na kraju i silovao, on svaljuje na to, sami ste htjeli i došli – priča Milena.

Aleksić poriče sam sebe

Tokom suđenja, Aleksić sve vrijeme poriče silovanje. Milena kaže da je to za svih 16 djevojaka, jako ponižavajuće.

– To je strašno ponižavajuće, s obzirom na broj prijava. Čovjek je porekao sam sebe – kaže Milena.

Kako objašnjava, ona se na jučerašnjem suđenju sa Aleksićem usaglasila oko toga da je njegova supruga Biljana najbolji profesor na FDU.

– Složila sam se, ali sam istakla da je ona njegov saučesnik, na šta je skočio advokat koji me je pitao kako ona može da bude saučesnik. Ja sam to obrazložila. Nevažno je pitanje da li je njegova žena znala. Ona danas, kao jedna vrhunski inteligentna žena, ima pristup toj optužnici, mi smo u javnoj optužnici. Ona zna da su tih 16 prijava djeca, žene, koje je ona odgajila. Nismo mi neke žene koje su skočile na njenog muža, mi smo te djevojčice koje su tamo rasle, koje su oni vaspitavali, koje su gledali kako imamo sedam, pa devet, pa dvanaest, pa osamnaest. Ona je odlučila, ne osuđujem je, da stane i da kaže da smo lagale, a jako dobro zna da nismo. Šesnaest prijava od djece koju si odgajila – kaže glumica i dodaje:

– Ja sam njen student, bila je jako važna četiri godine u mom životu. Voljela me je i ja sam nju voljela, to se ne dovodi u pitanje. Ona je jako pametna žena, svjesna svega, na kraju i ona mu je bila učenica. Ona je isto prošla kroz ovo što smo mi prošle, priznala to sebi ili ne. Tako da ona jako dobro zna da je sve ovo istina. U tom smislu sam rekla da je saučesnik. Ona je saučesnik u laži koju on i dalje pokušava da plasira. Želi da održi realnost koju je nama plasirao u toj školi, a to je realnost apsolutne moći, manipulacije i agresije. To upravo dokazuje način na koji je on meni postavljao pitanja i što je cijela sudnica vidjela – kaže Radulovićeva.

“Borim se da moj život krene dalje”

– Možda će da zvuči čudno, ali ja prema njemu nemam nikakvu emociju. Ja se samo borim da moj život krene dalje. Ovo što gledate ove tri godine, meni to traje 11 ili 12 godina. Zaista je potpuno nevažna osuda, kazna, kako će on da završi. Ja samo želim da ja završim. Hoću da imam dane u kojima on nije tema. Hoću svoj život i za njega se borim sve vrijeme – kaže Milena Radulović.

Ističe i da je u peiodu kada su joj se dešavale strahote osjećala stid i sramotu.

– Imala sam stid i sramotu, neku vrstu krivice jer sam dugo bilo ubijeđena da se to samo meni desilo. Znala sam da je bolesno, da je nepravedno, ali nisam znala da ja nisam kriva za to. Potrebno je mnogo terapije i svega da bi prestao da se osjećaš poniženo i to poniženje da bude prebačeno na pravu stranu – kaže Radulovićeva.

“Nisam znala da mogu da odem”

– Nasilje treba da se prijavi, jer ako se ne prijavljuje bit će više nasilnika. Mislim da kada jednog nasilnika uhvate ovi slični se malo primire i zapitaju. Prijavljivanje je izuzetno važno, ali to za sobom nosi tri godine snova, nemira, osjećaja da šta god radiš, nešto stoji, nisi završio, nešto te proganja. Ti pristaješ na tri ili četiri godine toga. Na kraju ti svoju sudbinu, bol, dramu, svoj svijet, daješ u ruke nekim drugim ljudima, advokatima, sistemu, jako teško osjećanje. Kada si žrtva ti misliš da nema drugog načina. Zašto nisam otišla? Nisam mogla da odem, nisam znala da mogu, da postoji opcija, to je borba za život, ti gledaš kako da preživiš dan da se ne ubiješ. Mene pita njegov advokat strateška i logična pitanja. To ne postoji, nema strategije – kaže Milena Radulović.

Ističe da posebno pogađa gnusan način na koji advokat Aleksića vrši ispitivanja.

– Kada neko kao ja ili ovih sedam djevojaka koje su u procesu, predaju svoju sudbinu nekim drugim ljudima, zanimljivo je da samo možeš da gledaš i da postaješ sporedni faktor u sporednom životu, a ne možeš ni na šta da utičeš. Možeš samo da sjediš, slušaš i gledaš. Njegov advokat, Zoran Jakovljević, koristi njegovo pravo i to pravo je da optuženi ima pravo da se brani na način na koji on misli najbolje da treba da se brani i oni to pravo koriste, potpuno legitimno i nemam problem sa tim, ali način na koji su oni koristili to pravo, način na koji se taj isti advokat obraćao meni i drugim devojkama, smijao, paradirao, podsmijavao, provocirao je uvreda za sve ove djevojke, mene, ali i žene i za pravosudni sistem – kaže Milena i dodaje:

– U tom trenutku je jako teško izdržati to što ponovo proživljavaš, što pričaš o nekim gnusnim radnjama od kojih te je i dan danas sramota. Sve to kad moraš da kažeš je jedan momenat tereta, a drugi je taj, da te taj isti advokat iz ročišta u ročište provocira, smeje ti se, pokušava da ponižava. To svi gledaju, tamo je minimum 50 ljudi. U sudu nakon tri godine kojekakvih naslova i svega, imam pravo i prostor da objasnim sva ta neriješena pitanja koja nisu jasna. Danas nisam ponižena, nisam ponižena ni u sudu, jer njihov cilj da se ja osjetim tako. Taj advokat je izabrao taj način – dodaje glumica.

Podrška i od žena i od muškaraca

Navodi i da je nakon svoje priče, dobila na stotine poruka drugih žena, ali i muškaraca koji su doživjeli istu ili sličnu situaciju.

– Dobijala sam ispovijesti i nekih muškaraca koji su to doživjeli, jer se u fokus stavljaju uglavnom žene. Postoje i muškarci koji su to doživjeli u djetinjstvu i tek je njima komplikovano i teško da nastave život. Dobijala sam na stotine poruka – kaže mlada glumica.

Dodaje da je uvek spremna da posavetuje osobe koje su doživele slično iskustvo:

– Uvijek sam spremna da dam savjet i da ga primim. Mogu samo da kažem onako kako ja u tom trenutku mislim da treba. Ponavljam, važno je prijavljivati nasilje, ali je i važno biti svjestan da je ovo stvarno teško i uvredljivo, mada više nije ni uvredljivo, da je najvažnije da si dobro sa sobom i da si spreman da snažno podneseš svako to pitanje koje ti je postavljeno hiljadu puta, jer ljudi nemaju osjećaj. Daju sebi za pravo da mi postave pitanja, ali onda odgovore i kako bi oni. Mislim da treba biti svestan da je neophodno imati podršku. Ja sa te strane imam mnogo sreće sa cijelom mojom familijom, momkom i treba biti spreman, upustiti se u tako nešto što je stresno i drugačije – kaže Milena Radulović.

Navodi i da je borba za pravdu jedan od načina da se prevaziđe trauma.

– Ženama bih poručila da je vrhunsko prevazilaženje traume i saniranje upravo kada se boriš za pravdu. Kada si dovoljno jak da ti je važno da drugi to ne prožive. Tvoja priča je tu sa tobom, ali poenta svega je što manje ovoga, djevojčica, bilo koga ko će proći ovo što sam ja. Kod Mike ovo neće proći više nijedna, to je meni bilo najvažnije. Za žene koje nemaju tu snagu, a to je dug put, rekla bih da razmisle kome vjeruju, ko ih voli, jer je to velika odluka, jer u tom mraku toliko se osuđuješ, toliko si ponižen, jadan, mali, nebitan, drugačiji, oštećen. Mogao bi da kažeš svima šta ti se desilo, ali taj strah da ćete odbaciti, da će te još više osuditi, taj korak je najteži. Voljela bih da žene koje su doživjele ili preživjele ovako nešto, prvenstveno naiđu na razumijevanje od svojih najbližih – kaže glumica.

“Majka je pala kada sam joj rekla istinu”

Glumica je otkrila i reakciju svojih roditelja, kada im je saopštila šta joj se dogodilo:

– Prvo sam rekla majci, ona je pala. Onda sam bila svjesna da kada se to dogodilo, moram da kažem i tati. Pošto sam mislila da će ga ubiti, spremala sam se sa svojom terapeutknjom tada i ona mi je rekla, da što ja budem mirnija, jer mami sam rekla baš kako ne treba, to će i njegova reakcija biti mirnija i staloženija. Sjećam se da smo otišli na gliser koji moj tata ima, baš smo bili otplovili, jer sam ja mislila u tom trenutku, ako poludi, ipak bi morao da skoči u vodu, pa bi malo teže stigao nazad – kaže Milena.

Roditeljima nije željela da kaže jer je pokušala da pobjegne od svoje prošlosti.

– Roditeljima je najviše žao što sam prošla sama. Dok mi se to dešavalo, nisam imala ideju da nekome mogu da kažem, a onda su silne godine prošle. Pokušala sam da bježim od svoje prošlosti, da živim normalan život normalne djevojke i mislila sam da ću ih tom pričom samo nasekirati. To nije samo moja priča, već Ivina i svih nas, ako već nisam tražila pomoć kada je trebalo, zašto sada da ih sekiram. Mene je psihološkinja nagovarala dugo da im saopštim. To je bilo najteže. Ne zato što ti mama i tata neće vjerovati, pa mene moji roditelji najviše na svijetu vole, nego zato što si svjestan da ne mogu da ti pomognu, a da će da nose taj teret i krivicu za nešto za šta nisu krivi, kao što nisam ni ja. Moja mama je primjećivala da se sa mnom nešto dešava, ali joj nikada nije palo na pamet da je ovo u pitanju – kaže glumica.

Ističe da je bila svjesna da kada im kaže, njihovi životi neće biti isti.

– Teško mi je bilo da podnesem novu etapu, e sada ni ovaj život neće biti isti, jer moj život već nije bio isti zbog svega. Žao mi je što im nisam rekla ranije, ali niko ne treba da se zavarava da se od toga može pobjeći, samo je pitanje kada si ti spreman da to kažeš – zaključila je Milena Radulović u emisiji „Uranak“ na televiziji K1.