Potresna ispovijest Enise iz Ahmića: Naša djeca rastu gledajući kako se veličaju zločinci

U Ahmićima, u ranim jutarnjim satima 16. aprila 1993. godine, prekinute su životne priče 116 nedužnih civila, od tri mjeseca do 81 godinu.
Snage Hrvatskog vijeća odbrane, pod političkom kontrolom Darija Kordića i vojnom komandom Tihomira Blaškića, pokrenule su temeljno isplaniran i koordiniran napad na Ahmiće i okolinu. Išli su od jedne do druge bošnjačke kuće, palili ih i ubijali ukućane, provodeći jedan od najstravičnijih zločina nad Bošnjacima za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Enisa Ahmić-Mulić te 1993. godine bila je djevojčica od 14 godina. Gledala je kako njena porodica nestaje. I danas, kao i godinama ranije s dubokim je bolom u duši. Kao dijete Ahmića, kao neko ko je preživio, ko je odrastao s boli, ali i s odlučnošću da ne dozvoli da istina bude ugašena, Enisa se danas obratila na komemoraciji povodom obilježavanja godišnjice stradanja Bošnjaka Ahmića.
Stojim danas pred vama kao dijete Ahmića, ne samo neko ko se sjeća, već kao neko ko je preživio, ko je ostao bez oca, rodbine, prijatelja, kao neko kome je u plamenu, rafalima, i kriku nevine djece ugašeno djetinjstvo. Imala sam samo 14 godina kada su pripadnici HVO-a upali u našu kuću u pola šest ujutro. Zločinci ubijaju su ubili i mog amidžu i njegovu djecu, među njima i tromjesečnu bebu. Njihova majka mogla je preživjeti metke ali ne i vatru jer je ranjena ostala u plamenu njihove kuće i tu izgorjela. To nije samo naša priča, to je priča Ahmića, to je sudbina naših porodica, komšija, djece. Ovdje sam da govorim i u ime onih koji to više ne mogu, u ime onih čiji su životi prekinuti, a da nisu ni počeli. 14 mezara bez imena, bez spomena, jer nije bilo nikoga da im nišan podigne. Pitam vas, kakva je to država u kojoj mrtvi moraju čekati decenijama da moraju biti obilježeni? Zahvalna sam jedinom koji je imao razumijevanja odnosno koji federalnom ministru Nerminu Dizdar koji je prepiznao važnost ovog projekta i finansirao 14 šehidskih nišana. Zahvaljujući tome naši šehidi dobili su ono što im priapda. Ovdje se ne radi o politici nego o pravdi, čovječnosti. Niko ne smije biti zaboravljan. Iz pepela koji su za sobom ostavili zločinci, mi djeca Ahmića nismo odabrali mržnju, odabrali smo život, da budemo bolji od onih koji su nam ovo oduzeli. Istina ne smije biti prešućena. Ahmići su postali mjesto zaboravljaja za druge. Mi još tragamo za kostima naših mrtvih. Nama se okreću leđa. Vidimo kako se zločinci kreću među nama, kako se istina iskrivljuje, kako političari i vjerske voće kleče pred zločincima umjesto pred žrtvama! Gdje je osuda Crkve, gdje je moral, gdje je savjest?

Naša djeca rastu gledajući kako se zločinci veličaju. Razmišlja li neko kako djeci objasniti da se zločin isplatio? Dario Kordić je osuđen i rekao je da bi sve ponovo. Zlo koji niste osudili ponavljate u tišini, poručujem onima koji ga podržavaju. Mi smo našu djecui naučili da pamte i da budu bolji. Neću šutjeti, jer šutnja ubija istinu, a bez istine nema budućnosti. Ovo je opomena onima koji pokušavaju izjednačiti krvnika i žrtve. Ali mi ne zaboravljamo i ne odustajemo. Mi postojimo i mi ćemo govoriti za pravdu, za istinu, za sigurnost naše djece. Istina o Ahmićima nikada neće umrijeti – kazala je danas u vrlo emotivnom govoru Enisa Ahmić-Mulić.
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE
POVEZANE OBJAVE