Posljednji raport iz Ukrajine: Rat i(li) mir

Na pisti kijevskog aerodroma, u nedjelju popodne još uvijek je bio parkiran američki teretni vojni avion. To je jedan od dva aviona koji su sletjeli u nedjelju u zoru na Aerodrom Boryspil, a koji su dovezli, piše Istraga.

“Jutros su dva aviona stihla u Kijev sa američkom brzom pomoći za jačanje odbrane Ukrajine. To je dio od 200 miliona dolara nedavno odobrene pomoći”, objavila je Ambasada SAD-a u Kijevu.

Sweet 16 та ще й 17 — якщо ви розумієте, про що ми: сьогодні вранці до Києва прибули два літаки з американською допомогою швидкого розгортання, щоб посилити оборону України. Ця частина допомоги на $200 млн доларів – боєприпаси та заряди для гранатометів. Ми – разом з Україною. pic.twitter.com/NsYCdNiZCI

— U.S. Embassy Kyiv (@USEmbassyKyiv) February 13, 2022

Vojna pomoć Ukrajini, itekako je potrebna. Prema zvaničnim podacima GlobalFirepower.com, Rusija je daleko vojno nadmoćnija.Recimo, Ukrajina ima aktivnih 225 hiljada vojnika, a Rusija više od jednog miliona. Zajedno sa rezervnim sastavima, Rusija ima na raspolaganju tri miliona vojnika, Ukrajina 1,15 miliona. Grafičari Irish Timesa priredili su ovu grafiku na kojoj se može vidjeti vojna sposobnost Ukrajine i Rusije.

Dok su američki vojni avioni dopremali prijeko potrebnu pomoć Kijevu, iz glavnog ukrajinskog grada civilni avioni su prevozili one koji ovu državu više ne smatraju sigurnim mjestom za življenje. Prolaz rezerviran za diplomate sve češće se otvarao. Britancima je sugerisano da do najkasnije 15. februara napuste Ukrajinu. Amerikanci u ovoj državi su dobili uputstvo da se, u slučaju obustave aviosaobraćaja, izvlače drumom, prema granici sa Poljskom. Nizozemska kompanija obustavila je letove prema Ukrajini. Osiguravajuće kuće, piše Ukrajinska Pravda, a prenosi Kyiv Independent, upozorile su druge aviokopanije da ne lete kroz ukrajinski zračni prostor. Istovremeno, (pro)ruski mediji i glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije Marija Zaharova tvrde da službenici misije OSCE-a u Ukrajini provociraju oružane formacije koje kontrolišu dijelove regija Luhansk i Donjeck. Prateći medije, zaključujete da je država na rubu rata.

Ali u samom centru Kijeva ništa ne upućuje na to. Restorani su otvoreni baš u ono vrijeme koje je napisano na njihovim vratima. No, nemožete baš mnogo gostiju zateći u nedjelju, u pola devet ujutro. Ukrajinci su se opredijelili za jutarnji džoging i kafu iz plastične čaše koju kupuju u na Trgu Majdan.

Upravo na Trgu Majdan 2014. godine je započela ukrajinska kriza. Koja traje i danas. Kada su Rusi izgubili kontrolu nad vlastima u Kijevu, krenuli su u vojne operacije. Paravojne formacije pojačane  ruskim naoružanjem zauzele su oko 30 posto Luhanske i Donjecke regije. Istovremeno, Rusija je anektirala Krim, ukrajinski poluotok koji dijeli Crno od Azovskog mora.

Kako bi doveli pitku vodu na Krim, Sovjeti su još šezdesetih godina prošlog vijeka kroz Perekopsku prevlaku počeli prokopavati kanal. Tim će kanalom decenijama kasnije voda iz rijeke Dnjepar teći prema Krimu. Nakon Putinove invazije i anektiranja ovog poluotoka, Ukrajinci su 2014. godine pregradili ovaj kanal i tako okupiranu teritoriju ostavili bez vode.

Pogledate li kartu Ukrajine sa jasno ucrtanim teritorijama koje kontroliraju proruske paravojne formacije, vidjet ćete da rudama bogate regigija Luhansk i Donjeck nisu kopnenim putem povezane sa Krimom. A to je ono što Rusi, u konačnici, žele. Karta koju je objavio njemački Spiegel, pokazuje raspored ruskih vojnih snaga oko Ukrajine.

Veći dio snaga, dakle, usmjeren je prema gradu Dnjepar. Okupiranjem tog dijela Krim bi bio povezan sa Donjeckom, dobio bi vodu iz rijeke Dnjepar, a Ukrajina bi ostala bez izlaza na Azovsko more koje, praktično, ulazi u utrobu Ruske Federacije.

Mariupolj je grad na Azovskom moru koji je pod kontrolom Vlade iz Kijeva. On graniči i sa paradržavnom tvorevinom Donjecka narodna republika iza koje stoji Ruska Federacija. Regija je još poznata i kao Donbas. Koliko, zapravo, Rusija vojno podržava paravojne formacije u toj regiji, najbolje se moglo vidjeti 2019. godine. Posmatrači OSCE-a, naime, tada su snimili savremeno sistemu za ometanje Tirada-2. Snimci su nastali 16. marta 2019. godine u okupiranom delu ukrajinskog Donbasa i sve je do navedeno u u izveštaju OSCE-a. 

Ovim sistemom u tom je trenutku raspolagala isključivo vojska Ruske Federacije, čiji su svaničnici sve vrijeme tvrdili da nemaju nikakve veze sa pobunjenicima na istoku Ukrajine. Nakon objavljene ovih snimaka, Misija OSCE-a će, ubrzo, prekinuti praksu objavljivanja fotografija koje su napravili njihovi dronovi.

Danas, pak, zvaničnici Ruske Federacije službenike OSCE-a koji su vršili “izviđanja” u područjima konflikta nazivaju – provokatorima.

Prema posljednjem dnevnom izvještaju OSCE-a, u regijama Luhansk i Donjeck zabilježeno je oko 40 eksplozija. Veći dio ih je zabilježen u regiji Luhanska, odnosno u blizini Stanice Luhansk. To je jedno od rijetkih mjesto predviđenih za prelazak sa teritorije  Ukrajine koja je pod kontrolom Vlade u Kijevu, na teritoriju koju kontrolšu paravojne formacije. Dolazak do Stanice Luhansk iziskuje prolazak kroz četiri punkta ukrajinske vojske i policije. Prvi rovovi nalaze se nekoliko stotina metara od samog prelaza. Grad Luhansk je udaljen dvadesetak kilometara od Stanice Luhansk. Da biste prešli na drugu stranu, odnosno na teritoriju pod kontrolom paravojnih formacija morate imati odgovarajći pasoš (ukrajinski ili ruski) ili posebne dozvole. Plus negativan Covid test koji možete uraditi u krugu kompleksa koji se smatra graničnim prijelazom. Automobilom na drugu stranu ne možete preći. Iznemogle i bolesne prevoze kolicima. Nerijetko se dešava da se preko tog prijelaza prenose i kovčezi sa mrtvima, jer porodice žele da ih sahrane u mjestu gdje žive.

Stotinjak kilometara od Stanice Luhanske je grad Severodonetsk. Već smo pisali da tu živi zajednica Bosanaca. Došli su prije trideset godina, uglavnom kao radnici Vranice. Uglavnom govore ruski, ali se osjećaju – Ukrajincima. Inače, svi će u ovom gradu reći da žive u Severodonetsku. Što je, objasnit će nam jedan ukrajinski diplomata, ruska verzija. Pravi Ukrajinci, reći će nam, taj grad zovu Sieverodonetsk. Ali bez obzira na to što se koristi ruska verzija imena, Sieverodonetsk je pod kontrolom Vlade iz Kijeva. Oslobođen je u ljeto 2014. godine. U gradu nema tragova ratnih dejstava. Ali u kada krenete dalje na istok, vidjet ćete ruševine.

Formalno, na snazi je mir. Suštinski, puca se. I sve više priča o velikom ratu. Ukrajinske vlasti postavile su Rusiji ultimatum za razgovore o Krimu i drugim okupiranim teritorijama. Taj ultimatum ističe 16. februara. Tada bi, prema saznanju američkih obavještajnih službi, trebala započeti ruska invazija na Ukrajinu.