POPOVIĆ: Osjećaj nakon postignutog prvijenca se ne može opisati

Osamnaestogodišnji Zeničanin, Marin Popović, koji je nakon četiri godine bavljenja nogometom postigao zavidne rezultate, te nakon pete odigrane utakmice, na zadovoljstvo velikog broja poštivaoca ovog perspektivnog sportiste, postiže  svoj prvi pogodak u dresu NK Čelika u susretu odigranom na Bilinom Polju protiv Zvijezde iz Gradačca.

Od kada datira tvoje bavljenje nogometom?

Nogometom sam se počeo baviti prije četiri godine, dakle sa četrnaest godina, nakon što sam se dugo dvoumio da li da se počnem ozbiljno baviti košarkom ili nogometom. Na kraju, ipak sam se odlučio da moj životni put bude nogomet, što se pokazalo ispravnom odlukom.

Kada si odlučio da se ozbiljno posvetiš nogometu?

Već nakon prvog treninga shvatio sam da bi moj put trebao biti nogomet. Naime, tadašnji trener Senad Brkić mi je nakon dva dana treniranja napravio registraciju a već poslije pet dana nakon toga odigrao sam svoju prvu utakmicu. Tako da, odmah po prvim kontaktima sa loptom počinje moje ozbiljno shvatanje ovog sporta.

Da li si ikada razmišljao da zaigraš u nekom stranom klubu?

Naravno da jesam, kao i svi drugi i ja maštam o odlasku u neki inozemni klub, a bolio bih da to bude moj najdraži klub, pored Čelika, FC Bayern München. Međutim, za sada sam fokusiran da svu svoju energiju fokusiram na nastupe u dresu svog kluba.

Da li si mogao prije nekoliko godina pomisliti da ćeš zaigrati za prvi tim?

Iako sam to istinski htio nisam mogao sa sigurnošću razmišljati da zaigram za prvi tim, ali svakako da to nisam smatrao nemogućim. Nakon velike podrške mojih trenera koji su vjerovali u mene, mog truda i konstantnog treniranja dočekao sam i taj dan o kome sam do jučer maštao.

Ko ti je sve ove godine bio najveća podrška?

Moja najveća podrška sve ove godine bili su moji roditelji, brat i definitivno osobe koje su mi ukazale priliku da svoj talenat iskoristim na pravi način a to su Ivo Jelović, Senad Brkić, Amir Japaur  i Sabahudin Bujak, moji nekadašnji treneri.

Da li je velika odgovornost igrati za prvi tim?

Naravno da je odgovornost velika, međutim, maksimalno se trudim da opravdam povjerenje koje mi je ukazano ali i da što srčanijim zalaganjem na terenu doprinesem što boljem uspjehu svoga kluba. 

U okviru 22. kola BHT Premijer lige postigao si svoj gol prvijenac, kakav je bio osjećaj postići prvi gol za NK Čelik?

Emocije koje sam doživio u trenucima kada sam postigao pogodak uistinu se ne mogu kazati, one se jednostavno trebaju doživjeti. Međutim, tek kada se utakmica završila shvatio sam šta sam učinio i prvijenac za najomiljeniji klub je bio zaista nevjerovatan. Moram priznati da mi je prije svega bilo drago što mi je trener Vlado Jagodić  ukazao povjerenje i priliku koju sam, nadam se, iskoristio na najbolji način.

Koji su tvoji dalji planovi kada govorimo o sportu?

Ja ću i dalje ostati „na lopti“ i trudit ću se da svojim maksimalnim zalaganjem i treninzima pokažem što kvalitetniju igru na terenu.  Nadam se da ću u dresu Čelika zabilježiti još kvalitetnih nastupa i da će mi trener Jagodić ukazati još prilika koje ću krunisati pogotkom.

Za sami kraj, kako komentarišeš situaciju sporta u gradu?!

Nažalost, danas svjedočimo lošoj sportskoj situaciji ne samo u Zenici, nego na nivou naše države. Bespomoćno gledamo odlazak velikih potencijala bh. sporta van granica naše države kako bi uspjeli odsanjati svoje sportske snove. Nadam se da će se uskoro situacija promijeniti na bolje, te da ćemo i u našoj državi stvoriti povoljne uslove koji će za rezultat donijeti veliki broj uspješnih sportista Bosne i Hercegovine kojima ćemo se svi ponositi.