Poplave u Bosni i Hercegovini iz 1965. pokazuju da ne učimo na greškama

Vera Katz i Aida Ramić iz Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu (UNSA) opisale su stanje u Bosni i Hercegovini tokom velikih poplava u maju 1965. godine. Njihov opis pokazuje da se ne uči iz grešaka koje se čine decenijama.

To su učinile u naučnom radu “Velike poplave u Doboju i Olovu – primjer iz maja 1965. godine” iz 2017., koji je objavljen u časopisu “Historijska misao”. Osim navedene godine, napomenule su da su se velike poplave u drugoj polovini 20. stoljeća u Bosni i Hercegovini desile 1952., 1959., 1968. i 1974.

U osvrtu na poplave iz 1965. istakle su kako je ova nepogoda počela u noći sa 12. na 13. maj u Olovu.

“Međutim, kada dođe do iznenadnih ‘proloma oblaka’, u kakvoj situaciji se našlo Olovo u noći između 12. i 13. maja 1965., i kada se bujice rijeka Stupčanice i Bioštice sliju u Olovo, u kojem živi oko 2.500 stanovnika, tada je dramatičnost događaja vidljiva iz prvog novinskog izvještaja: ‘Tama je svuda unaokolo. Gore jedino ulična svjetla na stubovima koji su gotovo, do polovine u vodi. Zbog prodora vode u trafostanicu isključeno je osvjetljenje u kućama, kako ne bi došlo do žrtava usljed eventualnih strujnih udara”, navedeno je.

Uzroci poplava i reakcija na njih

Prema riječima autorica, istovremeno su počele pristizati dramatične vijesti o velikim poplavama u Doboju, Maglaju, Zavidovićima, Žepču, Modriči, Bosanskom Šamcu, Vitezu, Zvorniku i okolnim mjestima ovih gradova.

Primjećuju da su urbanizacija – pravljenje građevina i željezničke pruge – naseljavanje ravničarskih dijelova i prirodno-geografska obilježja doprinijela da veliki dio Doboja 1965. bude poplavljen. Ova nepogoda tada nije zaobišla ni Sarajevo.

“Mada su ulagani nadljudski napori u odbrani od poplava, materijalne štete su iz dana u dan postajale sve veće. Nakon vijesti da je Doboj potpuno potopljen, slijedili su izvještaji iz drugih mjesta gdje su se također rijeke izlile i napravile ogromne štete na željezničkom i cestovnom prometu, industrijskim pogonima, poljoprivrednim zemljištima te stambenim i poslovnim zgradama, a prijetila je i pojava klizišta. Neprekidne padavine dovele su do izlijevanja Miljacke u okolini Sarajeva, gdje se jedna osoba utopila”, istaknuto je.

Problemi su se nastavili i nakon što se voda počela povlačiti u korita. Katz i Ramić se referišu na medijske izvještaje o tome da su usljedila klizišta te da su prijetile zarazne bolesti.

“Zdravstvene ekipe već vrše obimne pripreme za vakcinaciju stanovništva protiv zaraznih bolesti i za dezinfekciju stambenih i drugih građevina”, naglašeno je.

Podsjetile su da su milicija i Jugoslavenska narodna armija (JNA) angažovane odmah po početku poplava. U spomenutom naučnom radu potcrtana je obaveza milicije da sačuva i skupi svu poplavljenu imovinu nakon povlačenja vode u korito.

Ukazano je da nije izostala ni solidarnost među gradovima, a što je ocijenjeno kao vrlo važnim. Izdvojen je način na koji su Dobojlije zbrinute nakon poplava.

“Pred restoranom ‘Bagrem’, gdje se besplatno hrane i u jednom novom gradskom naselju, podignutom preko noći, na jednoj livadi između centra grada i Usore. To je šatorsko naselje. U svom izvještaju novinar ‘sa terena’ opisuje šatorsko naselje na sljedeći način: ‘Izdaleka, ovo naselje liči na privremeni vojnički tabor koji očekuje naređenje više komande za pokret. Stanovnicima ovog civilnog logora izvjesno je, međutim, već sada, da će na ovom mjestu ponovo ostati gola ledina tek možda koncem oktobra ove godine. Dotle, tako su im poručili iz Općinske skupštine, za njih će se u gradu izgraditi novi, pravi krov nad glavom. I zadovoljni su zbog toga. Važno je, kažu, da se općinske vlasti brinu o njima, oni to osjećaju od prvog dana kada ih je nesreća zadesila”, navedeno je.

Nepostojanje svijesti o ekologiji i neprovođenje preventivnih mjera

U Olovu, Doboju i drugim gradovima Bosne i Hercegovine tada su bili svjesni uzroka poplava i kako se oni mogu reducirati. U ovom radu kao uzrok je navedeno, osim spomenute neadekvatne urbanizacije, i nepostojanje svijesti o ekologiji. Nadležni su obećavali rješenja, ali ona nikada do kraja nisu realizovana.

“Velike štete od poplava bile su posljedica neizgrađene svijesti jednog siromašnog društva, koje je od prirode nekontrolisano uzimalo sve što mu je bilo potrebno bez poštivanja prirodnih zakona,a sve pod geslom industrijalizacije, urbanizacije i modernizacije, bez uvažavanja stručnih mišljenja. Štete od poplava su svaki sljedeći put bile sve veće, pisani programi za zaštitu bili su sve opširniji na svim razinama vlasti, a traženje sve većih finansijskih sredstava za te namjene dolazilo je u vrijeme pomanjkanja investicija, tako da je izostala sistemski urađena zaštita od poplava, ne samo u Doboju, već i u mnogim drugim krajevima Bosne i Hercegovine”, zaključuju Katz i Ramić.

Povod za objavljivanje ovog naučnog rada bile su im katastrofalne poplave iz maja 2014. kada su i Doboj i Olovo ponovo teško stradali. S obzirom na prethodno konstatovano, jasno je uočljivo da su uzroci poplava isti i danas.