Pomoć radnicima od 1.080 KM mora biti obavezujuća za poslodavce

Sindikat metalaca Zeničko-dobojskog kantona danas je zatražilo izmjene Uredbe o pomoći stanovništvu koja se odnosi na isplatu pomoći radnicima uz napomenu da uredba treba da bude obavezna jer opravdanja da “nema para” nisu istinita.

U saopćenju za javnost kojeg su dostavili medijima iz Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona napominju da je prema podacima za 2021. godinu broj registrovanih subjekata u FBiH iznosio 24.821, da je vrijednost njihove imovine 73,9 milijardi KM, te da su ostvarili 56,3 milijarde KM prihoda.

• Broj subjekata koji je poslovao sa profitom iznosio je 16.881. Profit koji su ostvarili iznosio je skoro 4,2 milijarde maraka. Dakle, više od 4 milijarde maraka čistog profita ostvarili su poslodavci u postpandemijskoj, ‘kriznoj’ 2021. godini. Ove rezultate uglavnom nije pratio značajan rast plata, iako na sceni imamo galopirajuću inflaciju od preko 17 posto (u Evropi samo još Češka ima inflaciju iznad 17 posto) – kazao je predsjednik Sindikata metalaca ZDK Kenan Mujkanović.

Nadalje navodi da su pomoć svojim radnicima, u prosjeku od 700 do 1.080 KM isplatile samo 32 firme, uz napomenu da ne mogu tvrditi da su obuhvatili sve poslodavce, ali da broj nije drastično veći te da je u pitanju nekoliko desetina privrednih društava od 25.000 registrovanih u FBiH koji su isplatili pomoć radnicima.

• Kao razlog zašto ne povećaju plate, poslodavci navode da su prevelike obaveze. Kada im se omogući da radnicima isplate cijelu platu bez marke obaveza, onda je opravdanje da nemaju para. Gornji primjer je najbolja potvrda da ‘visoki nameti’ nisu glavna prepreka povećanju plata, nego glad za profitom. U tom smislu je i pomenuta Uredba, koja počiva na dobroj volji poslodavaca, promašaj. Svakako treba istaći i da su radnici koji nisu dobili ovu pomoć praktično diskriminirani u odnosu na radnike koji jesu – dodaje Mujkanović.

Kaže da se ne mogu pouzdati u dobru volju poslodavca te da su stava da Uredbu treba izmjeniti na način da odgovara svojoj svrsi, odnosno, da se poslodavci obavežu radnicima isplatiti predmetnu pomoć, bez obzira što će tvrditi da je to nezakonito i neustavno.

• Kao razlog zašto ne povećaju plate, poslodavci navode da su prevelike obaveze. Kada im se omogući da radnicima isplate cijelu platu bez marke obaveza, onda je opravdanje da nemaju para. Gornji primjer je najbolja potvrda da „visoki nameti“ nisu glavna prepreka povećanju plata, nego glad za profitom. U tom smislu je i pomenuta Uredba, koja počiva na dobroj volji poslodavaca, promašaj. Svakako treba istaći i da su radnici koji nisu dobili ovu pomoć praktično diskriminirani u odnosu na radnike koji jesu – pojašnjava Mujkanović.

Naveo je i da Uredba predviđa pomoć “do” 1.080 KM zbog čega je, kako kaže, potrebno odrediti minimalni iznos pomoći, npr. 540 KM kao 50 posto iznosa iz Uredbe.

• Obzirom da se kraj godine bliži, potrebno je hitno usvojiti ove izmjene, ili važenje Uredbe eventualno produžiti. Donošenje Zakona o minimalnoj plati, izmjena poreskih propisa, odnosno smanjenje poreza i doprinosa, ostaje prioritetan i hitan zadatak federalne Vlade i Parlamenta u cilju značajnog povećanja svih plata – zaključio je Mujkanović.