Poljski muslimani pomažu migrantima na granici sa Bjelorusijom

Tomaszu Miskiewiczu, muftiji koji vodi zajednicu muslimana u Poljskoj, kazao je kako pomaganje migrantima koji ulaze u zemlju iz Bjelorusije, nije stvar samo vjere, nego i ljudskosti. 

Miskiewicz surađuje s Lipka Tatarima na istoku Poljske, skupini od oko 2 tisuće stanovnika koji pripadaju jednoj od najstarijih muslimanskih zajednica u Europi, kako bi pokazali da su i pripadnici te vjere spremni pomoći.

Europska unija tvrdi da je aktualnu migrantsku krizu potaknula Bjelorusija, saveznica Rusije, kao osvetu za sankcije koje je Bruxelles uveo Minsku zbog krvavog gušenja prosvjeda nakon izbora za koje oporba tvrdi da su bili neregularni.

Do četiri tisuće migranata, većinom iz Iraka i Afganistana, sada čeka na niskim temperaturama u šumi blizu poljske granice, koja je i vanjska granica EU-a i NATO-a.

„Neovisno o tome ima li osoba pravo legalno ostati u Poljskoj, svatko ima pravo na krov nad glavom, topli smještaj i obroke i dobru odjeću“, rekao je Miskiewicz Reutersu.

Tatari su manjina u Poljskoj u kojoj 90 posto stanovništva čine katolici, a Katolička crkva igra ogromnu ulogu u društvu i politici.

Miskiewicz je pohvalio inicijativu Crkve da pruži humanitarnu pomoć, pa kazao da muslimani čine isto.

Protekla četiri tjedna on i čelnik tatarske zajednice Maciej Szczesnowicz surađuju kako bi podržali migrante, ali i vojnike na granici.

„Ljudi iz Poljske i Njemačke šalju pakete, donacije i sredstva za naš okrug. Velika pomoć stiže i od naše islamske zajednice. Kuhamo juhe i za vojnike, serviramo oko 300 porcija svaki dan“, rekao je Szczesnowicz.

Na granici je umrlo najmanje osmero migranata, a sprovod 19-godišnjeg Sirijca Ahmeda al-Hassana u Bohonikiju, središtu dijela tatarske zajednice u Poljskoj, bio je prvi ispraćaj žrtve aktualne krize koji se održao u toj članici EU-a, prenosi Reuters.

Miskiewicz naglašava kako društvo treba izbjeći dodatnu patnju, posebno nakon što je povijest pokazala što se dogodilo u nacističkim koncentracijskim logorima poput Auschwitza ili tijekom genocida u Srebrenici.

„Još uvijek nismo naučili tu lekciju. Lekciju o skromnosti: ljudi moraju pomagati jedni drugima“, zaključio je.