Podić: Čekamo da Agencija za vode preispita ranije izdatu saglasnost za skladište za kerozin

Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvo naložilo je, prema riječima Anesa Podića, predsjednika Udruženja Eko-akcija, Agenciji za vodno područje rijeke Save da preispita ranije izdatu saglanost koja se tiče gradilišta HIFA-Oila u blizini sarajevskog aerodroma a koje se nalazi unutar granica Treće vodozaštitne zone.

Podsjećamo, na ovom dijelu predviđena je gradnja spremišta za gorivo aviona i benzinske pumpe, što je uznemirilo građane koji žive u blizini, u ulici Kurta Schorka, a zbog čega su više puta protestirali i zajedno sa Udruženjem Eko-akcija, podnijeli krivičnu prijavu protiv Semira Efendića, načelnika Općine Novi Grad, njegovog pomoćnika za urbanizam i zaposlenika u Službi za urbanizam.

Građani saznali kad su se bageri pojavili

U krivičnoj prijavi se navodi da su ove osobe i Služba za urbanizam zloupotrijebili službeni položaj i ovlasti i izdali dozvole za izgradnju skladišta kerozina i drugih objekata u sklopu Međunarodnog aerodroma Sarajevo, a skladište će se graditi u neposednoj blizini stambenih zgrada. Uvidom u dokumentaciju u Općini došli se do saznanja da je Općina bila nenadležna da izda urbanističku i građevinsku dozvolu jer se radi o prostoru od značaja za Federaciju BiH koji je master planom aerodroma predviđen za širenje aerodroma, dozvole je moglo izdati samo resorno ministarstvo na nivou Federacije.

U krivičnoj prijavi se dodaje, da pošto je u pitanju treća vodozaštitna zona, u njoj je po zakonu zabranjena gradnja objekata za skladištenje i točenje nafte i naftnih derivata pa nisu mogli dobiti zakonski vodnu saglasnost.

– Agencija za vodno područje rijeke Save je napravilo niz propusta, a koja je, između ostalog, propustila da oglasi izdavanje prethodne vodne saglasnosti u novinama, za što su bili obavezni zakonom. Također, Pravilnik ostavlja mogućnost organiziranja javne rasprave, s obzirom na blizinu naseljenog mjesta i na vodozaštitnu zonu. Ništa od toga nije bilo urađeno, i posljedica je da su građani saznali da se ovo događa tek kada su se bageri pojavili jer, niti jedna institucija u lancu izdavanja saglasnosti poslije nije našla za shodno da obavijesti, da organizuje javnu raspravu- govori nam Anes Podić, predsjednik Udruženja Eko-akcija i dodaje:

– Javnost je trebala biti uključena od samog početka kada je riječ o ovakvim odlukama koje imaju utjecaj na okoliš. Međutim, svi su to redom ignorisali. I sada, sve što je moglo da uradi Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, jeste da naloži Agenciji za vodno područje rijeke Save, da preispita ranije izdate saglasnosti.

Podić objašnjava šta sada slijedi.

Inspekcije na terenu prebacivale odgovornost

– Mi ćemo ovaj put tražiti od Agencije da budemo zainteresovana strana, da budemo obaviješteni, i da onda imamo mogućnost žalbe. Da bude organizovana javna rasprava sa punim učešćem svih organizacija koje se bave zaštitom okoliša. I što je još važnije, samih građana. I pored toga ćemo imati mogućnost žalbe, ukoliko saglasnosti Agencije, opet bude grubo kršila zakone, kao što je to bio slučaj u prvom dijelu. Dok sve ovo traje, na terenu je gradnja itekao napredovala. Rezervoari su već zakopani, srećom nisu još uvijek napunjeni gorivom. Do sada su inspekcije na terenu prebacivale odgovornost s jednih na druge, propuštale da rade ono što su mogle uraditi, što im je omogućavao zakon, jer područje jeste vodozaštitna zona. Bilo je dovoljno da jedna ovakva saglasnost izbjegne spominjanje vodozaštitne zone, da niti jedan organ poslije, Ministarstvo privrede KS koje je nadležno za vode, Ministarstvo okoliša KS koje je izdavalo okolinsku dozvolu, ni ne spomene da je riječ o vodozaštitnoj zoni- kaže Podić i dodaje:

– Agencija bi trebala sada preispitati ranije izdatu saglasnost, nadamo se da će izdati novu, pa ćemo onda vidjeti. U prvoj saglasnosti, bila je obavezna izrada studije i onda razmatrati kakav bi utjecaj gradnja imala na vodozaštitnoj zoni. Nije bilo studije. Agencija je tek na osnovu idejnog rješenja projekta izdala prethodnu vodnu saglasnost.

Podić kaže da je gradnja spremišta za gorivo, benzinskih pumpi, u naseljima, njihovoj blizini, posebna priča.

Kancerogeni benzen kod pretakanja goriva

– Nevolja je što u Bosni i Hercegovini nismo nikada u naše zakone implementirali dvije direktive Evropske unije koje se bave skladištenjem naftnih derivata. Naime, prilikom skladištenja, pretakanja, dolazi do emisija benzena koji je kancerogen prvog reda. I da bi se te emisije smanjile, onda se na pumpe i skladišta nafte, ugrađuje posebna oprema na rezervoare, kao i na opremu za pretakanje, kojoj je namjena da što više smanje emisije benzena kojima su itekako izloženi radnici na pumpama, okolno stanovništvo. Ta se oprema, zahvaljujući zakonodavstvu EU postavlja, strogo kontroliše i tako je moguće da benzinska pumpa u Italiji, Njemačkoj, bude u naseljima – govori Podić.

Dodaje kako ta oprema puno ne košta a njen značaj je ogroman.

– Sve ove naftne kompanije kod nas bi je bez problema mogle instalirati, međutim, taj dio zakonodastva kod nas ne postoji i nikoga nije briga. Ti naftni derivati mogu biti izuzetno opasni po podzemne vode. Znači, litar je dovoljan da zatruje milion litara vode. Kad je riječ o podzemnim rezervoarima, treba mnogo vremena da se zagađenje pojavi, a kada se pojavi, može proći 100 godina dok se ne otkrije. Što je najgore, obično gdje nije monitoring kako treba, tek kada se dođe do povećanja broja oboljelih od raka ili neke druge bolesti, dođe se do saznanja da je zagađena voda bila uzrok oblijevanju – upozorava Podić.