POBIJEDILA SAM KARCINOM POZITIVNOM ENERGIJOM: Motivaciona priča nastavnice Esme Šehić

Prošlonedjeljna gošća Hayatove emisije Naši ljudi sa sobom je unijela nesvakidašnju pozitivnu energiju u studio.

No, iza tog se krije teška životna bitka sa sretnim završetkom.

Esma Šehić je predsjednica Udruženja “Rubin”, a njena sudbina naglo se promijenila saznanjem da boluje od karcinoma.

Na početku nam kaže da je ključno svijet posmatrati sa vesele strane.

• Pozitivna energija donosi ljepši život. Stalno nam dolaze nova iskušenja i svaki dan je nova borba. Ako stalno kukamo, mi smo sebi napravili još jedan problem – mišljenja je Esma.

Njena borba započinje nakon šokantne spoznaje da ima karcinom.

• U 45. godini sam saznala da imam karcinom. Jednog dana napipala sam kvrgu na tijelu i tačno predosjetila da nešto nije u redu. Tada kreću opreacije i kemoterapije. Porodica je to jako teško podnijela. Imala sam njihovu maksimalnu podršku. Moj stav je bio da za sve postoj rješenje, jer ne možemo sve predvidjeti. Djeca su tada bila u srednjoj školi. Bili su uplašeni, nikada nije sigurno kakav će biti ishod. Bilo je momenata kada bih sama plakala kada nije bilo nikoga. Vjerovala sam i nadala se da će sve biti dobro. Liječenje je proteklo u BiH. Nemam zamjerku ni na jednog ljekara – opisuje Esma.

Danas, sa ove vremenske distance, Esma ima poruku za sve koji prolaze slično iskušenje.

• 24. februara se navršava 12 godina od operacije. Dakle, to je poruka svima koji prolaze slično iskušenje da se može kvalitetno živjeti poslije svega. Uzdala sam se isključivo u svoju porodicu. Smatram da vas ne može povrijediti neko do koga vam nije stalo. Motivacija mi je bila žena koju sam srela sasvim slučajno. Rekla mi je da 17 godina od njene operacije nastavlja sa normalnim životom, to je neopisivo– navodi Esma.

Njeno udruženje se bavi rukotvorinama i kreativnim radom u sklopu kojeg veliku podršku pružaju oboljelima od karcinoma.

• U Udruženju Rubin radimo sa pacijentima na način da razgovorom saslušamo njihove probleme i izazove. Tamo im pružamo emotivnu podršku. Veoma je bitno kada neko želi saslušati vašu priču, posebno kada vam porodica nije podrška – ističe Esma.

U momentu oboljenja, Esma je radila kao nastavnica.

• Na posao sam se vratila nakon pola godine, odnosno nisam radila jedno polugodište. Poslije povratka provela sam mjesec dana, onda je došao raspust i krenule se kemoterapije. To ne bih nikome poželjela. Prošla sam ih ukupno četiri u trajanju od četiri mjeseca. Zatim su došla 34 zračenja. Zbog prikrivanja kose sam nosila maramu. Zatim, jednog dana, odlazim do frizerskog salona, šišam preostalu kosu i takva idem na čas u školu. Bili su vidno iznenađeni. Neko je rekao ‘vidi, nastavnica ćelava’. Tada smo porazgovarali kako bih ukazala da takvim govorom mogu nekoga povrijediti – kaže nam Esma.

Velika je razlika između života prije i nakon bolesti.

• Život poslije bolesti je sasvim drugačiji od ranijeg. Više sam angažovana, uporedo sa udruženjem radim i posao sekretara u kulturno-umjetničkom društvu. Najvažnije je naći zanimaciju, fokusirati se na rad koji vas ispunjava – poručila je Esma.