Pezić: Turbeta su se pretvorila u idole. Moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja

Praksa velikog broja muslimana je da odlaze na šehitluke ili kod određenih turbeta, te da tamo ostavljaju svoje dobrovoljne priloge i uče dove, smatrajući da će time sebi pribaviti posebnu vrstu sevaba, ozdravljenje, spas i veći bereket i nafaku. Veliki broj bolesnih, sakatih, siromašnih i unesrećenih posjećuje ova mjesta. Najveći broj njih ne klanja, niti izvršavaju druge vjerske obaveze. Ovakva praksa se prenosi s generacije na generaciju uz uvjerenje da je to ispravno i bogougodno djelo. Boravak na ovakvim mjestima se smatra svetinjom, kao što su sama ta mjesta po tom nakaradnom vjerovanju ”sveta”.

Šta o tome misli Elvedin Pezić pročitajte u nastavku.

SANDŽAČKI ALIMI O TURBETIMA

“Turbeta su se pretvorila u idole. Muslimani se ponašaju prema njima isto onako kako se ponašaju idolopoklonici prema svojim idolima. Obožavajući ih, njima se obraćaju, moleći im se traže od njih ispunjenje svojih želja i vjeruju da im oni mogu želju uslišati. Upravo traže od njih ono što se traži samo od Boga. Obraćaju se turbetima isto onako kao što su se mušrici u predislamsko doba obraćali kumirima, idolima.

I što je još gore, niko, ni ulema, ni Emir, ni vezir, ni vladar ne diže u ime islama svoga glasa, da bi osudio ovo opasno zlo i ovu idolatriju. Ovi obožavatelji grobova idu tako daleko, da više drže do svog šejha i evlije ili groba nekog dobrog, nego do samoga Boga.”
VEHBIJA ef. HODŽIĆ (umro u N. Pazaru 1977. god.), rahmetullahi alejhi, u svom radu „Sujevjerje – ostaci mnogoboštva (širka)“, koji je objavljen u GLASNIK-u VIS XXX, br. 7-8 (str. 303-308), kao i u Takvimu 1967 god. (str. 104-107).

Kada bi danas neko napisao i objavio ovakav govor, bez sumnje bi automatski bio proglašen ‘vehabijom’ i neko ko ruši našu tradiciju.