Petice za mamu, tenderi za tatu

Ajmo ovako – dok mi ovdje razgovaramo o peticama mog sina, u BiH počinje izborni proces. To je ono o čemu sam pričao dok sam bio u Madridu, slavodobitno je objavio, usred Vukovara, hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Vrijedi ga i dalje citirati: “Postoji šira slika. To što se događa u BiH je kao visoki tlak. Pa Alijina stranka (SDA) ima Hrvate kao kandidate za Dom naroda. Kako se to zove? Let iznad kukavičjeg gnijezda. Guske! Neka mi netko objasni što rade Hrvati kao kandidati bošnjačke SDA? Kako se to zove?” Ni tu se čak nadahnuti Milanović nije mogao zaustaviti: “’Ajmo dalje… Bundestag radi na deklaraciji o BiH. Sponzor, odnosno autor te deklaracije se ne zove ni Hrvoje ni Jovan, nego vjerojatno Muhamed. Znate me, nemam ništa protiv Bošnjaka. U toj deklaraciji se BiH zaziva kao građanska država. To je ustvari državna politika Njemačke. Što bismo mi trebali napraviti? Imamo Bošnjaka koji glumi građanina, penetrirao je u njemački SPD… Gdje su tu Hrvati? Kukavičje gnijezdo. Što radi Hrvatski sabor? Pripremamo li neku svoju deklaraciju? U kojoj ćemo reći – sikter! Ovo je izdaja, ljudi!”

Šok i nevjerica mame prve dame

Ne, neću se baviti tumačenjem eksplozivne predsjedničke retorike niti njegovim jezikom mržnje u hrvatskom Gradu Heroju. Shodno predsjedničkim preporukama, posegnut ću za širom slikom, za koju je očito Madrid bitan. Tamo je, naime, hrvatski predsjednički par boravio na samitu NATO-a, a sudeći po izvještajima, Milanović je i fizički bio prilično usamljen.

Na njegove prijetnje koje su prethodile susretu članica Alijanse, niko nije imao ni potrebe reagirati, i na marginama je bio ignoriran, a medijsku i svaku drugu pažnju pobrao je sporazum turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana postignut sa Švedskom i Finskom, nakon kojeg su ove dvije zemlje pozvane u članstvo NATO-a (Bosna i Hercegovina je, nazovimo to tako, dobila poseban tretman, što je za našu zemlju jako važno). Prva dama Hrvatske je, pak, puno bolje prošla. Zagrebačka Glorija, magazin Hanza medije, iscrpno je izvijestila o utiscima sveučilišne profesorice Sanje Musić Milanović sa protokolarnih večera, akcentirajući kako je na onoj koju je organizirala španjolska kraljica Leticia i sjedila preko puta nje. Ne krijući ponos, Gloria se divi odabiru haljina prve dame, koja je u Madridu bila Varteksova promotorica, a značajnu pažnju posvećuje i njezinom nakitu, također hrvatske proizvodnje. Na slikama se ne vidi, ali nema razloga za sumnju: prof. dr. Musić Milanović je koristila prvo sapun pa parfem, a njezina ushićenost posjetom muzeju Prado i probi opere “Nabucco” u Teatru Real svjedoči i o rafiniranom umjetničkom ukusu. Istina, novinarima je priznala da je prvo slobodno vrijeme iskoristila da vidi Plazu de Tores, najveću arenu za borbu s bikovima u Španiji, što se može tumačiti i kao potreba da zadovolji vlastiti borbeni duh, s obzirom na impresioniranost koju nije krila.

Gloria se na kioscima našla dva dana nakon što je predsjednik države Hanza mediju preimenovao u Handžar mediju. Znamo ga, nema ništa protiv Bošnjaka, pa evo zašto se to dogodilo. Jutarnji list, uzdanica Hanza medije, obznanio je početkom prošle sedmice aferu koja je u Hrvatskoj dobila ime “Daj mi 5”. Sanja Musić Milanović je, naime, nakon kraja nastave, ravnateljici Klasične zagrebačke gimnazije koju pohađa njezin mlađi sin, poslala mail s primjedbama na zaključenu četvorku iz matematike. U mailu se zaboravila osvrnuti na podatak da je njezinom sinu, kao i nekolicini njegovih kolega, prije kraja školske godine ponuđeno da odgovara gradivo za višu ocjenu. On je to odbio i zaključena mu je četvorka, nakon čega je – sedam dana nakon zaključenih ocjena – uslijedio mamin mail. Iako se mama žalila samo na četvorku iz matematike, predsjedničkom mlađem sinu su ekspresno popravljene dvije četvorke – iz matematike i iz latinskog. Tako da je prosjek njegovih ocjena postao čista petica. Jutarnji je, pripremajući objavu detalja mamine intervencije, kontaktirao i mamu i tatu (tatu, doduše, preko predsjedničkog Ureda). No, mama se prvo nije javila, da bi – nakon što su novinari poslali mail, a onda ga dodatno čekirali WhatsAppom, pa kada su vidjeli da je poruku pročitala i ne reagira, obratili se i predsjedniku tati – mama žurno okrenula telefonski broj vlasnice Hanza medije Ane Hanžeković Krznarić. Vlasnica se nije odazvala, a kada je uzvratila poziv, mama prva dama molila ju je da nešto učini da tekst ne izađe. Ova ju je pak posavjetovala da odgovori na pitanje novinara. Mogu samo zamisliti šok i nevjericu mame prve dame na ovu neviđenu drskost vlasnice Hanza medije koja njoj, sveučilišnoj profesorici, mami, supruzi i prvoj dami, predlaže da odgovori na neko novinarsko pitanje koje joj se, za razliku od Glorijinih, nije dopalo.

Onda se morao umiješati tata. Predsjednik Republike Hrvatske, zgranut ovakvim odnosom prema majci svojih sinova (ispostavilo se, u međuvremenu, da je mama žicala petice na isti način i za starijeg sina), nazvao je novinare bandom i propalicama, Hanza mediju kriminalnom organizacijom, a vlasnicu Hanžeković Krznarić optužio za “lopovsku navlakušu”, tvrdeći kako je ona prva zvala njegovu suprugu. Jutarnji je ekspresno pokazao i dokazao ko je koga zvao i usput dokumentirao laži predsjednika države, koji je pak svoju tiradu uvreda i kleveta završio konstatacijom kako je njegov Ured, na kraju tog dana krcatog pozivima, “poslao Sanjin mail Handžar mediji”. Od tada tata svaku priliku – kao i ovu vukovarsku – koristi da Hanza mediju zove Handžar medijom, te da ustvrdi kako ni on ni njegova supruga ne osjećaju ni trunku kajanja zbog svega što se dogodilo. Što će reći da je Zoranu Milanoviću posve normalno – šta normalno, poželjno – da njegova supruga intervenira kod ravnateljice Gimnazije da bi sin imao sve petice. Jer, sin je i stipendist Grada Zagreba! Valja zaslužiti stipendiju i za narednu godinu, u kojoj – već je pala odluka – predsjedničkom mlađem sinu neće ni predavati matematiku drznica koja mu je dala četvorku. Već onaj profesor kod koga je imao sve petice. Što pokazuje da i škola daje maksimalan doprinos kako bi se afera umrtvila, a komentatori u Hrvatskoj – uz isticanje trgovine utjecajem, u koju nedvojbeno spada pritisak mame na ravnateljicu – otvaraju pitanje morala prve dame, i same sveučilišne profesorice.

Viša kasta

Davno jednom, dok je još na čelu Rijaseta IZBiH bio onaj što danas sebe zove reisom emeritusom, Mustafa ef. Spahić je odbio da primi novčanu nagradu koja mu je, shodno zakonima i propisima IZBiH, pripala zbog godina revnosne službe. Nije moralno sve što ti po zakonu pripada, obrazložio je Mujki. Živa je istina da su moral i politika paralelni pojmovi, udaljeni svjetlosnim godinama, no još je življa istina da ovdje, na ovom našem balkanskom komadu, političari sebe doživljavaju kao viša bića. Kojima je sve dozvoljeno, da interveniraju gdje god požele – od ocjena do tendera – i još se time ponose. I njihove su porodice viša kasta, u ogledalima predsjedničkih parova zaslužuju kraljevski tretman, iako ga kraljevi u svojim evropskim zemljama baš i nemaju. Na ovaj naš balkanski način, predsjednici – svejedno čega – to i postaju da bi se namirili. U svakom pogledu. I sve dok je tako, pričat ćemo o korupciji, populizmu i uvredama i valjati se u vlastitom blatu, uz opaske “znate mene, nemam ništa protiv Bošnjaka”. Šaljivdžija bi dodao – efikasno. Suštinski, Milanović je samo dobar primjer, ilustracija onoga čega se čestit čovjek, čak i kad je političar, treba stidjeti. U onom istom Vukovaru divio se Čoviću zato što živi u BiH. A zapravo mu zavidi jer bi on rado mijenjao tok Save za porodični pogled. Hrvatska je u EU i samo zato ne može. Mi još nismo i imamo milanovića na svakom koraku. ‘Ajmo dalje… Bit će nam bolje kad kažemo sikter svojim milanovićima. Jer, to je izdaja, ljudi, izdaja je njihovo umišljanje da su naše škole, naši tenderi, naši poreski novci, njihove prćije, a svi mi njihove i sluge njihovih supruga.

Vildana Selimbegović