Ovo je jedna od rijetkih džamija bez vrha munare, ciljano nije obnovljen

Vardačka džamija u Konjicu smještena je u naselju Varda po kom u narodu i nosi svoje ime. 

Vardačka džamija je, po Hivziji Hasandediću, bila jedna od osam molitvenih mjesta koje je spomenuo Evlija Čelebija u svom „Putopisu“ 1664. godine. Hivzija Hasandedić navodi da je graditelj ove džamije Husein-beg starenik vardačke porodice Mulić. Pretpostavlja se da je njegov mezar onaj koji se i danas nalazi uz mihrabski zid Vardačke džamije, piše MIZ Konjic.

Dr. Jusuf Mulić u knjizi „Konjic i njegova okolina za vrijeme osmanske vladavine“ navodi da je ovu džamiju sagradio Husein-beg buljukbaša, sin Mehmed-bega. (Mulić, nav.dj. str. 156.)

U knjizi „Četiri stoljeća Mostarskog muftijstva“ dr. Mulić, navodeći da je kao vakif Vardačke džamije naveden Husein-beg Mulić i prateći dolazak Mulića u Konjic, izvodi zaključak da ova džamija nije mogla biti sagrađena do 1684. godine kada ova porodica tek dolazi u Konjic iz Boke Kotorske. U zabilješci u ruznamče defteru za ovu džamiju se navodi podatak o imenovanju imama. Godine 1769/70. je umjesto Huseina postavljen Fazlulah. Tu se navodi da je Husein-beg po činu buljukbaša i da mu je otac bio Mehmed-beg.

Pretvorena u magacin

Isti autor (Mulić) navodi u tekstu „Dvije značajne godišnjice Grada Konjica“ u časopisu za kulturno i historijsko naslijeđe Hercegovina (15-16 Mostar, 2003.,) da je “Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine.“

Citat iz teksta, str 28: „…izgrađeno je pet džamija, od kojih jedna u kasabi Neretva (Repovačka sagrađena u prvoj polovini XVII vijeka i četiri u kasabi Konjice Čaršijska ili Huudaverdi Bosna Mehmed-bega, koja danas nosi naziv Junuz-čauševa, sagrađena prije 1579. godine, Prkanjska ili Sulejman-pašina, sagrađena i prije 1585. godine, Vardačka ili Husein-begova, sagrađena između 1585. i 1604. godine i Tekijska ili Mehmed-begova, sagrađena između 1622. i 1649. godine) i jedno otvoreno molitveno mjesto u kasabi Neretva (Musalla, koju je prije 1579. godine uredio Lutfi hodža sin Alije); prije 1570. otvaranje prvog mekteba u kasabi Neretva, a drugoga u isto vrijeme ili neposredno nakon toga u kasabi Belgraddžik; otvaranje dviju medresa, od kojih jedna halvetijska (Junuz-age prohe) i jedna derviška (Mehmed-bega):“

Huseina Đogo i Fehima Nametak naveli us da je Vardačku džamiju sagradio izvjesni Softa od kojeg vodi porijeklo porodica Softić, koje odavno nema na Vardi. Ovog Softu povezuju sa Softom koji se spominje u narodnoj pjesmi iz XVII vijeka koja govori: „Ićindija u Konjicu gradu, Arap nosi Mijatovu glavu, Konjičani muštuluke daju, Hadži Zuka tri dukata žuta, S Varde Softa dva bijela groša…“

Samo ime „varda“, kako navodi Mulić, izvedeno je iz latinske riječi gvardia, što znači straža, stražarnica.

Ova džamija je od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1971. godine, bila od strane ondašnjeg režima pretvorena u magacin.

1971. godine, je vraćena je na brigu Islamskoj zajednici i do 1973 se renovirala, te se od tada u njoj klanja svih pet vakata namaza.

Oštećena u agresiji

Džamija je renovirana i 1989. godine za vrijeme glavnog imama rahmetli Safet ef. Karamana. prvog proširivanja i obnavljanja 2008/09. godine, imala kvadratnu osnovu 7,6 x 7,6 m. Krov je bio na četiri vode i prvobitno je bio pokriven pločom. Ulazna vrata su bila svedena na ćemer, a okvir od kamena s dvokrilnim vratima. Unutrašnjost džamije nije imala nikakvih posebnih dekoracija. Mihrab je do obnove bio uklesan u zid džamije bez dekoracija.

Kao i većina Konjičkih džamija i Vardačka džamija je priličito oštećena u agresiji na Konjic, odnosno čitavu Bosnu i Hercegovinu, u periodu 1992.-1996.g. Projektilom ispaljenim s položaja srpskocrnogorskog agresora 6.9.1992. godine uništen joj dio munare iznad šerefe, a od posljedica granatiranja došlo je i do drugih oštećenja na krovu i zodivima džamije.

Prilikom obnavljanja vođeni idejom da munara ove džamije bude znak spomena na vakat koji nam se desio predstavnici Islamske zajednice su odlučili da restaurirajući ovu džamiju i munaru ne obnavljaju dio koji je porušen tako da je ovo danas jedna od rijetkih džamija u Bosni i Hercegovini koja nema vrh munare.

Džamija je u vrijeme službovanja imama rahmetli Ahmeda ef. Zatege 1998/99 godine, obnovljena i proširena. Nekadašnje predvorje džamije je pretvoreno u džamijski prostor, a ulaz u džamiju obzidan i ustakljen prema haremu džamije te je u sklopu tog proširenja izgrađena i prostrana abdesthana. Tom prilikom urađen je i novi mihrab od rezbarenog drveta kao i novi minber, a džamijski zidovi ukrašeni su levhama od drveta.

avaz