Ova tri sela u BiH imaju više mačaka nego stanovnika

Podno planine Plješevice, svega nekoliko kilometara od Bihaća, nalazi se nekoliko mjesnih zajednica u kojima skoro i da nema stanovnika. Mladih ljudi odavno nema nikako, jer većina ih živi i radi u inozemstvu.

Skočaj, Međudražje i Zavalje za većinu građana su kraj kojim prođu kada krenu planinariti, šetati ili voziti bicikl. U tim selima, stanovnici gotovo da se mogu prebrojati na prste.

Napušteno, sablasno i prazno – tako otprilike izgleda selo Veliki Skočaj nedaleko od Bihaća. Prazne kuće, zapušteni nogometni teren – u ovom mjestu više je mačaka nego stanovnika.

„U ovom dvorištu nas je bilo sedamnaestero, niko nikom smetao nije. Svak je bio nekakav vesel, zadovoljan sa bublom palente. Doba su preokreta. U čemu? Pa, u svemu – vremenu, narodu…“.

Druga vremena, niti više ima punih dvorišta, a ni ljudi nisu više zadovoljni sa „bublom“ palente, kaže naša sagovornica. U većini sela prizor je isti. Tek nekoliko kilometara udaljeno Međudražje, prema popisu stanovništva iz 2013. imalo je 34 stanovnika, a danas?

„Ma, ne znam da li ima i 10-15 domaćih. Ma, to je propast jedna – kratko rečeno. Izumiranje kompletno ovog naselja, ne samo ovog, ni Zavalje i Skočaj nisu ništa bolja“, govori Ivan Prša.

U ovim selima uglavnom žive stanovnici treće životne dobim a njihova djeca, unučad i praunučad većinom su u inozemstvu. U moru napuštenih, u Zavalju postoji i nekoliko novoizgrađenih kuća. Ipak, skoro pa je i neprimjetan broj onih koji su se vratili u rodno mjesto nakon što su radni vijek proveli van granica BiH.

„Rođena sam tu i meni je tu lijepo uvijek. Dolazili smo tu stalno za vikende tako da meni ništa nije strano kad sam se tu rodila. To je moje rodno mjesto, rodila sam se baš tu u ovoj kući“, priča Francika Balen.

Tri sagovornika iz ove priče ukupan su broj ljudi koje smo sreli na ulici tokom posjete u tri različita sela. Pusto, sa pomalo tužnim izgledom i bez ljudi – slika je to ne samo ovih, nego brojnih drugih sela diljem Bosne i Hercegovine. Ono malo ljudi koji u njima živi, kako kažu, žive za vrijeme praznika i godišnjih odmora jer tad imaju priliku vidjeti svoju djecu i unučad.