Otvoreno pismo Sportskom savezu općine Zenica

Na adresu naše redakcije stiglo je pismo od gospodina Đulbića, a koje objavljujemo kako bi se i čitatelji portala 072info upoznali sa njegovim sadržajem…

Dana 17. januara 2011. godine u Bosanskom narodnom pozorištu je izvršeno proglašenje i dodjela priznanja najboljim sportistima i sportskim radnicima općine Zenica.

Ja nisam mogao u pozorište radi četiri barijere – stepeništa, koje sam trebao savladati da bih stigao na binu. Nošenje u kolicima ne dozvoljavam, jer je to poniženje za osobe sa invaliditetom.

Tada sam proglašen Najboljim sportskim radnikom u sportu za osobe sa invaliditetom u 2010. godini.

Obećali su mi priznanje uručiti kasnije, kada budu uručivali jednom reprezentativcu fudbalske reprezentacije BiH. Priznanje su reprezentativcu uručili iste godine, a na mene su zaboravili.

Prošle, 2013. godine sam u više navrata gospodinu Himzi Halaću, koji je predsjednik Sportskog saveza općine Zenica, o ovome govorio. Stekao sam dojam o njegovoj nezainteresiranosti. 

U drugoj polovini decembra prošle 2013. godine, sam ga nazvao i zamolio da se to konačno riješi. On mi je spominjao neku osobu zaduženu za invalidski sport, za koju ja nikada nisam čuo, a više od desetljeća sam u invalidskom sportu. To nije normalno! Znači, ja bih sada trebao od jednog do drugog u Sportskom savezu, pa moljakati, vući za rukav i tome slično. To je nekorektno, a dodatno meni problem radi nepristupačnosti i što u službenim prostorijama nikada nikoga nema, sem knjigovodstva.

Cilj ovoga pisma jeste, da se javnost upozna sa neodgovornim pristupom tog Saveza u izboru sportiste i sportskih radnika godine i naravno nipodaštavanju sopstvenih odluka. 

Jedini do sada rezultat koji vidim, jeste, da su prešli u hotel Zenicu, sa odžavnjem tih svečanosti, gdje nema barijera i gdje su svi gosti jednaki.

Mirsad Đulbić