Otvorena prije 83 godine: U slastičarni Tip Top pije se najbolja boza, svi kolači koštaju po 1,5 KM

Uz ova pića odrasle su generacije stanovnika Starog Grada, od Vratnika do Bistrika. Sve je počelo davne 1939. godine prošlog vijeka kada je u Sarajevo stigao Bekteš Bekteši iz Dragaša kod Prizrena na Kosovu. Bektešijevu tradiciju nastavili su sinovi, unuci i praunuci.

U ovoj slastičarni koja se nalazi u blizini tramvajske okretaljke na Baščaršiji kao da je vrijeme stalo. Slastičarna Tip Top je kao ona iz knjiga i novina, sa četiri stola i stolicama. Ekipu Faktora s osmijehom na licu dočekao je jedan od trojice vlasnika Nedžad Bekteši.

– Pored mene vlasnici su brat i amidžić. Na internetu se može pronaći informacija da je Tip Top otvoren 1923. godine, ali to je greška. Osnovani smo 1939. godine, a greška se nekom potkrala. Nemam namjeru da oduzimam i dodajem. Naša slastičarna postoji 83 godine i mi smo četvrta generacija koja radi u ovom prostoru – kaže na početku razgovora Nedžad Bekteši.

– Imamo ljetne i zimske kolače. Uvijek smo težili da održimo autentičnost i kod nas se može pojesti prava baklava, rolat, šampita i drugi kolači kao prije 80 godina. Neki kažu da su nam kolači starinski, ali upravo smo na to ponosni i to je ono zbog čega imamo stalne mušterije. To je naše bosansko. U našoj slastičarni kolače su jeli i osvježavali se bozom i njihovi djedovi i očevi. Sigurno da će to raditi i buduće generacije – nastavlja Nedžad.

Prema pričama starijih Sarajlija, upravo je u slastičarni Tip Top nastao prvi zimski sladoled.

– Tako kruže priče, ali to ne mogu potvrditi. Stariji su i nama tako pričali. Pored sladoleda, kolača i boze poznati smo po tahan-halvi koja košta 15 KM. Neću biti skroman ako kažem da je najbolja u Sarajevu. O našoj bozi sve je odavno rečeno i napisano. Ni sam ne znam koliko je dnevno prodamo. Naravno, u ljetnim mjesecima se još više prodaje. Imali smo ponuda da proširimo proizvodnju i da flaširamo bozu koja bi se prodavala u trgovačkim centrima. Naravno da mi ne pada na pamet da kvarim nešto što je porodica gajila 85 godina. Kada bismo dodali konzervans, slagali bismo i sebe i potrošače. Recept čuvamo za sebe. Neko je ovu piramidu gradio i ja da je urušavam, ne pada mi na pamet. Čaša boze košta 1,5 KM, a za ramazan flašu od jednog litra prodajemo za 3,5 KM. Naši ljudi kada dolaze na odmor u Sarajevo, redovno kupuju nekoliko flaša i nose bozu širom svijeta. Uz našu bozu na trenutak se vrate u šeher i želja ih mine za Sarajevom. Pored kvaliteta, mislim da smo i najjeftiniji. Nigdje se ne mogu naći ovako povoljni kolači. Mi smo umjetnici kako izlazimo na kraj. Sve je skuplje, ali mi još ne mijenjamo cijene – govori Bekteši.

Mnoge poznate Sarajlije svakodnevno dolaze i uživaju u specijalitetima porodice Bekteši.

– Nama su svi gosti isti. Duga je lista poznatih koji su redovno dolazili u Tip Top. Evo, uzmimo Gorana Bregovića. On je iz naše mahale i živio je u ulici Miloša Obilića. Stalno je “visio” u Tip Topu. Marcipani su bili njegov omiljeni slatkiš. Džoni Štulić, 1987. godine kada je snimao dječiju emisiju u Sarajevu, svakodnevno je dolazio na bozu. Jedan novinar sa Vrbanjuše ga je doveo prvi put, a onda je dolazio svaki dan. Legendarni Asim Ferhatović Hase bio je naš redovan gost. Navijač sam Želje, ali uvijek ću podržati memorijalni turnir Asim Ferhatović Hase. On i Ivica Osim su zaštitni znakovi Sarajeva uz Mirzu Delibašića – kaže na kraju jedan od vlasnika poznate sarajevske slastičarne.