Otkriven trag koji dovodi u vezu pretučene migrante s bosanske strane i hrvatsku policiju: ‘Privedeni su kao svjedoci na sud i predani policiji…‘

Srijeda je, 14 oktobra. Na Županijskom sudu u Karlovcu sudija istrage Ivan Perković sprema se za ispitivanje osumnjičenika. Kraj njega je zapisničarka, gospođa Gordana, te prevoditeljica i sudski tumač za arapski jezik Soraya Č. Policajci Policijske postaje Slunj uvode osumnjičenika. On se zove Jalil Dehghani, Iranac je i terete ga da je dan ranije, opirući se uhićenju, fizički napao njihovog kolegu Davora P. te ga pritom lakše ozlijedio, počinivši kazneno djelo “prisile prema službenoj osobi”. Zajedno s njim dovode i četvoricu Afganistanaca, Nadera S., Mohsena G., Rezu M. i jednog maloljetnika, koji bi tome trebali svjedočiti. Tužiteljstvo za njega traži istražni zatvor.

Policija je odmah nakon objave Guardiana demantovala bilo kakvu vezu s događajem i migrantima iz članka engleskih novina, tvrdeći da za takvo što nema dokaza.

Napad koji se dogodio dan ranije oko 8.40 sati u mjestu Slunjčica, istočno od Slunja, u kaznenoj prijavi opisao je sam policajac koji je uhapsio Dehghanija. Smatra da je bio krijumčar grupe. Čim je zatekao migrante, navodi, povikao je: “Stoj, policija”, Afganistanci su stali, ali Iranac Jalil prema njegovoj glavi tada zamahuje “granom niskorastućega grma”. Policajac blokira udarac, svladava ga, stavlja mu lisice, a ovaj pada na tlo. Jalil i dalje pruža otpor, toliko snažan da povlači na tlo i policajca te ga grebe rukama po podlakticama lijeve i desne ruke i udara nogama po potkoljenicama. Policajac se žali da je zadobio ozljede i traži liječničku pomoć, a Jalila privodi u postaju s drugim migrantima. Tu će provesti ostatak dana te prenoćiti.

Osumnjičeni Jalil negira policijsku verziju. Tvrdi da nije bio vodič ostalima, za što ga optužuju, iako je u mobitelu imao uplatu iznosa od 476,5 eura preko Western Uniona, a kod njega su bili i dokumenti ostale četvorice Afganistanaca. Negira i da je napao policijskog službenika te kaže da je on njega počeo bezrazložno tući. Tvrdi da je zajedno s Afganistancima želio otići u Italiju te da je od policajca kobnoga trenutka bježao iz straha. Saslušana su trojica punoljetnih Afganistanaca. Oni su potvrdili priču osumnjičenog, navodeći i da je policajac pucao u zrak i prema njemu dok ga je hvatao.

Napominjemo da se ovdje nije odlučivalo o krivici Iranca, nego samo o elementima za određivanje istražnog zatvora. Sudac Perković donosi pomalo iznenađujuću odluku za sve aktere – smatra da nema relevantnih pokazatelja o tome kakvu je to prisilu primijenio migrant prema policajcu te odmah nalaže puštanje, kako osumnjičenika, tako naravno i svjedoka. Njegova odluka na snagu stupa odmah, odnosno moguća žalba tužiteljstva je ne može odgoditi. Njegovo rješenje dobiva pet subjekata uključenih u postupak: Tužiteljstvo, osumnjičeni Dehghani, prevoditeljica Soraya, pritvorski nadzornik te Policijska uprava karlovačka. Policija preuzima migrante i odvodi ih sa suda.

Četvrtak je, 15 oktobra. Četvorica afganistanskih migranata Nader S., Mohsen G., Reza M. i jedan maloljetnik brutalno pretučeni bičevima i pendrecima, a jedan i silovan granom nalaze se s druge strane granice, u Bosni i Hercegovini. Dolaze u kamp Miral u Velikoj Kladuši i traže liječničku pomoć. Dan kasnije aktivistima danske humanitarne organizacije Danish Refugee Council (DRC) daju iscrpno izvješće, govore da im je te grozote učinila hrvatska policija te ih tako ozlijeđene i u gaćama potjerala preko granice. Afganistanci su i danas tamo, Jalilu Dehghaniju gubi se svaki trag.

Srijeda je, 21 oktobar. Iskazi koje su Afganistanci dali DRC-u, svi oni detalji s hapšenja, informacija da su bili na sudu te tvrdnje o zlostavljanju, ali i njihove šokantne fotografije, objavile su engleske novine The Guardian i šokirale svijet. Reagirala je i Europska komisija, povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson je napisala kako ona shvaća vrlo ozbiljno izvještaje koji govore o vraćanju izbjeglica i nehumanom postupku prema migrantima na granici Hrvatske i BiH, o kojima je zadnji izvještaj objavio DRC, najavljujući razgovore o daljem razvoju mehanizama nadzora koje je Hrvatska uspostavila uz financijsku potporu Europske komisije.

Policija je odmah nakon objave Guardiana demantirala bilo kakvu vezu s događajem i migrantima iz članka engleskih novina, tvrdeći da za takvo šta nema dokaza, a ministar Davor Božinović najavio je istragu, no više od mjesec dana kasnije ona, kao nijedna takva dosad, nije donijela nikakve rezultate. Podsjećamo, zapisnik s karlovačkog suda zaprimio je i MUP, poslan im je još 14. oktobra, no oni do danas nisu povezali da bi to mogli biti isti ljudi iz engleskih novina.

Jutarnji list jest, zato što se iskazi migranata o uhićenju, ali i policije koja je u tome sudjelovala, detaljno opisani u službenim sudskim spisima Županijskog suda i Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu od 14. listopada, gotovo u potpunosti poklapaju sa svjedočanstvima “kladuških” Afganistanaca od 16. listopada, koje će Guardian objaviti 21. oktobra. Dokumente je lako uporediti.

Zašto je ovaj naš nalaz značajan? Zato što je nakon nekoliko stotina migrantskih svjedočanstava i optužbi upućenih hrvatskoj policiji te jednako toliko odbijenih optužbi s druge strane ovo prvi trag koji dovodi u izravnu vezu pretučene migrante s bosanske strane granice i policiju s hrvatske strane granice. U konkretnom slučaju, za takvo što više nema dvojbi. Ostala je samo jedna: je li ih policija nakon preuzimanja sa suda ipak išla “odvratiti” i pritom ih brutalno pretukla na granici (kao što tvrde migranti), ili su ti ljudi pušteni u kordunskom gradu kako bi sami napustili Hrvatsku u roku od sedam dana (kako će  kasnije tvrditi policija)? Kako god, činjenica je i da su se dan poslije, 15. listopada, našli izubijani u kladuškom kampu Miral.

Upravo o tom, najgroznijem dijelu priče iz Guardiana, o zlostavljanju migranata, nema traga u službenim zabilješkama hrvatskih institucija. Policiji se u upitima dalo jasno do znanja da ih za zlostavljanje optužuju isti ljudi prema kojima su oni dva puta postupali. Oni to ne potvrđuju, no sada i ne demantiraju, napominjući “da prije okončanja temeljnih provjera nije primjereno davati nikakve odgovore u odnosu na iznesene optužbe za taj slučaj”.

Tvrde, dakle, da skupinu migranata “nisu prisilno udaljili u BiH” – nego da su im nakon okončanja kaznenog postupka na sudu u Karlovcu izdali uobičajena “rješenja o povratku” s kojima su oni jednostavno pušteni na ulicu u Slunju te su im dali rok da našu zemlju sami napuste u sedam dana. Jesu li ti migranti postupili po tom rješenju, u MUP-u ne znaju jer “dosad nisu zaprimili obavijest s graničnih prijelaza niti iz konzularnih ureda RH u inozemstvu da su navedene osobe napustile RH, kako im je naloženo u rješenju o povratku”.

The Guardian u svojem članku tvrdi da je hrvatska policija, odnosno “ljudi u crnom”, u razdoblju od 12. do 16. oktobra pretukla i opljačkala više od 75 ljudi, a potom ih s vidljivim ozljedama, masnicama i porezotinama vratila u BiH. Zbog sumnji na frakture 11 ih je iz kampa Miral upućeno na daljnje preglede, jednom je dijagnosticiran prijelom nosa, a jednome prijelom noge. O ovim je povredama prvo u BiH pisalo Oslobođenje.

U opisanoj brutalnosti ističe se slučaj silovanja granom. Prvi put su “žrtve policijske brutalnosti” navele da su bile privedene na sud te se na Županijskom sudu u Karlovcu moglo doći do dokumenata. Rješenje suca Perkovića nije jedino. Na njegovu odluku općinska državna odvjetnica Irena Golubić Rajković se žali, no žalbu će odbaciti vijeće troje sudaca Županijskog suda u Karlovcu, koji smatraju da su tužiteljičini navodi neosnovani, odnosno da doista nema elemenata za određivanje istražnog zatvora za iranskog migranta.

Prema iskazu migranata iznesenom u kampu u Velikoj Kladuši, oni su u Hrvatsku ušli u predjelu Šturlića kraj Cazina 12. oktobra (policija tvrdi da je to bilo 13. oktobra), a istoga dana su uhapšenio u Novom Selu kod Slunja. Tu je lokaciju migrant okvirno pokazao na karti tiokomintervjua. Novo Selo je u neposrednoj blizini Slunjčice, lokacije koju spominje policija. Primijetio ih je jedan policajac i pozvao u pomoć još dvoje kolega, od kojih je jedna bila žena.

Njihov opis događaja dalje je identičan onom danom na sudu u Karlovcu. Suprotno policijskoj verziji i izdanim rješenjima o povratku, za koje oni tvrde da ih nisu primili, kažu da su sa suda izravno odvezeni na granicu. Putem su im uzeli novac, a tamo su ih dočekali ljudi u crnom, koji su ih preuzeli i odvezli dalje te se zaustavili nakon kraće vožnje.

– Bilo ih je desetak, bili su naoružani i odjeveni u crno. Na glavi su imali baterijske svjetiljke, na nogama vojničke čizme. Izvodili su nas jednog po jednog i naredili nam da se skinemo u gaće i legnemo na pod licem prema tlu. Svezali su nam noge i ruke te nas potom izudarali rukama, nogama i bičevima. Sve je trajalo oko 15 minuta. Usred premlaćivanja jedan muškarac u crnom granom me je silovao. Penetracija se dogodila preko donjeg rublja, a ostali ljudi u crnom tome su se smijali – kaže jedan od četvorice migranata.

On je u jednom trenutku uspio osloboditi ruke na kojima mu je stajala uniformirana osoba i izmaknuti se. Nastavili su ga tući sljedećih 7-8 minuta. Svu četvoricu gotovo su gole izgurali natrag u BiH preko granice nedaleko od Šiljkovače. Pregledali su ih liječnici u kampu u Velikoj Kladuši, a silovani je pregledan i u Bihaću. Liječnici su u izvješćima potvrdili da su njihove ozljede mogle nastati udarcima biča, a dr. Mustafa Hodžić, koji je pregledao silovanog muškarca, zaključio je da “postoje jasni tragovi seksualnog zlostavljanja”. “Nikada nisam vidio ništa slično iako sam već slušao o seksualnom nasilju hrvatske policije”, naveo je dr. Hodžić.

Imena Afganistanaca koji su dali iskaz u bosanskom kampu identična su onima s karlovačkog suda piše Jutarnji.

Oslobođenje