Online nastava možda izvodljiva, ali šta je sa djecom sa poteškoćama u razvoju

Dok nadležni šalju poruke – ozakonićemo online nastavu, pandemija je iznudila neke promjene u sistemu, većina djece i roditelja, posebno školaraca sa poteškoćama u razvoju – nada se klasičnoj nastavi od septembra.

Brat i sestra Arman i Sara prvi su rođaci sestara Farah i Hanadi. Raspust provode zajedno i jedva čekaju da se vrate u školske u klupe.

Na kraj školske godine i online nastavu, nemaju baš lijepe uspomene:

“Manje sam razumjela školski program, mama mi je morala sve objašnjavati.”
“Na početkiu je bilo i zanimljivo, ali vrlo brzo nam je počeo faliti autoritet nastavnika, drugari.”
“Bilo je na početku zabavno, ali kako se približavao kraj škole bilo je sve teže.”
“Prvo su nam rekli jedna sedmica pa su sve produžavali i onda smo shvatili da nećemo više ni ići u školu, meni je bilo najviše teško jer ćemo se rastati od učiteljice, završila sam peti razred.”
“Ja sam se nadala da ćemo je vidjeti ali to je bilo uzalud. (N1: Je li te to rastužilo mnogo?) Da, ja jako volim svoju učiteljicu. (N1: Šta ako vam ponovo kažu da je online?) Šokiraću se.”
“Ja bih bio stvarno šokiran, ja ne mogu više u kući jer meni je ovako dosadno pravo.”

Nedostajali su nastavnici, drugari, ali nedostajala je i oprema:

“Mi imamo jedan računar kući, tablet i telefone. Ja sam morala biti na računaru više jer ipak sam osmi razred.”
“Meni je bilo teže, zato što sam ja bila na mobitelu, a na mobitelu je jako teško.”
“Ja i Sara bismo koristili isti računar da je škola bila organizovana ali nije bilo moguće da koristimo isti računar.”

Njihovi roditelji su zaposleni, ali kažu da će im kupovina dodatnih računara biti težak finansijski izdatak – nemoguć porodicama u kojima radi samo jedno ili se preživljava od socijalne pomoći i snalaženja.

“Mi smo na samom početku, još u martu pravili određene akcije, gdje su donirani uređaji zahvaljujući različitim organizacijama prije svega Novom društvu. Dodijelii smo više od 450 uređaja, ali to i dalje nije dovoljno. Imamo prijave roditelja koji ne mogu svojoj djeci priuštiti. Neka djeca su pratila nastavu sa mobilnih telefona što neće biti prihvatljivo ako se online nastava planira dugoročno”, kazala je Merima Bećirević Vijeće roditelja KS.

Pomoći djeci iz siromašnih porodica da prate online nastavu možda bude i izvodljivo, ali taj vid obrazovanja praktično je nemoguć za djecu sa poteškoćama.

“Mi kao vijeće roditelja u Mjedenici i inače kao roditelji stojimo na raspolaganju Ministarstvu u iznalaženju kvalitetnog rješenja ali ne možemo pristati na online nastavu kakva je bila do sada jer je to za nas bila potpuna katastrofa, ljudi su bili premoreni, davali su otkaze, neki nisu ni imali posao. Tako da osim brige za egzistenciju, pokušavati da roditelj igra nastavnika… tu nema nikakvog kvaliteta, nama treba intenzivan rad sa djecom koji je izvodiv u centru”, kazao je Edo Čelebić, Mjedenica.

“Definitivno, za roditelje je to itekako otežavajuća okolnost, jer ako radimo nismo tu prisutni ne možemo pomioći djetetu dok je na online nastavi… i naravno uvijek se postavlja pitanje socijalne integracije, druženja sa vršnjacima koje na online nastavi definitivno izostaje”, kazala je Maida Agić, majka djeteta sa poteškoćama.

U životu djeteta nema težeg izostanka, i malo će im značiti to što će mu pandemija biti opravdanje.

“Mi drugarice, ima nas 6 u razredu, uvijek se zagrlimo… možda će mi to malo faliti.”
“Ja nemam taj običaj da se grlim s drugovima… meni je to malo… u redu s curicama ali ne praktikujem baš sa dječacima.”
“Ja sam maza inače ja se jako volim grliti i to će mi jako faliti…”

N1