Oliviju je rodila surogat-majka, a sad se zalaže za ukidanje ove prakse: Pratili su je tužno djetinjstvo i problemi

Dok je Olivija odrastala, nije mogla da razumije zašto je rođena u Luisvilu, Kentaki. To je pisalo u njenom izvodu iz matične knjige rođenih, ali nije imalo smisla. Njeni roditelji nikada nisu živjeli u Kentakiju, oni nisu Amerikanci i nisu imali nikakve porodične veze s tim mjestom.

Razorna istina

Kada je pitala svoju majku, rekla joj je da je odabrala Kentaki jer je tamo smještena radnja njenog omiljenog filma “Prohujalo sa vihorom” (što nije bila istina) i uvijek je željela da se njeno dijete rodi na tako romantičnoj lokaciji. To je također razlog zašto joj je dala ime Olivija – po jednoj od filmskih zvijezda, Oliviji de Havilend.

– Tada sam mislila da je ovo lijepa priča, kao bajka. Mnogo godina kasnije, međutim, otkrila sam da je bajkovita fantazija moje majke skrivala razornu istinu; rođena sam u Kentakiju jer me tamo rodila američka surogat-majka – govori Olivija u svojoj ispovijesti za “Daily Mail” novinarki Klaudiji Konel.

Odvojena je od žene koja ju je nosila devet mjeseci ispod svog srca, a koja ju je začela korištenjem svoje jajne ćelije.

– Umjesto da budem stavljena u naručje svoje biološke majke da me njeguju i obožavaju, predata sam muškarcu i ženi koji su, jednostavno rečeno, platili strašno mnogo novca za mene. Moje rođenje prije 31 godinu je možda zaključilo ovu finansijsku transakciju, ali to je bio samo početak traume sa kojom se do danas susrećem – kaže ona.

Sveta veza između majke i bebe

Sama Olivija je sliku o ovom slučaju iskristalisala kada je i dobila svoju djecu. Kaže da je njeno iskustvo navelo da zaključi da surogat-majčinstvo nije ništa drugo do “okrutan i nemoralan čin koji može prouzrokovati doživotnu štetu”, piše Ona.rs.

– Sveta veza između majke i bebe je, osjećam, nešto u šta se nikada ne smije dirati.

Kada pišu o traumi za koju se kaže da usvojena djeca trpe nakon što su oduzeta od rođenih majki, neki psiholozi ovaj emocionalni i fizički prekid nazivaju “primalnom ranom”.

Olivija vjeruje da je isto i za djecu rođenu surogat-majčinstvom: duboko bolno iskustvo koje narušava urođene veze između majke i djeteta.

– Nije ni čudo, možda, što imam tako nesretna sjećanja na djetinjstvo. Čak i kao malo dijete, imala sam osjećaj da nešto nije uredu u mojoj porodici. Moji roditelji Francuzi bili su veoma bogati, a vrijeme smo dijelili između Palm Biča na Floridi i južne Francuske, živjeli smo u fantastičnim kućama, sa dadiljama i ostalim osobljem.

Provela je vlastito istraživanje na putu ka istini

Dobila je visoko obrazovanje i sve što je željela. U materijalnom smislu joj ništa nije falilo, ali zato emotivno…

– Zašto, možda se pitate, kada su se moji roditelji toliko potrudili da me imaju, nisam se osjećala obasuta ljubavlju? Jednostavno ne znam. Mama je imala 49 godina kada sam se rodila; možda su joj godine otežavale stvari ili nedostatak te dragocjene biološke veze između nas. Šta god da je bio uzrok, nije bilo veze od prvog dana. Bili su mi toliko potrebni kao malom djetetu, da bih vrištala kada bi oni negdje krenuli. Postalo je toliko loše da su morali da vode mene i dadilju sa sobom ako bi izašli na večeru sa prijateljima. Ništa bolje nije bilo ni u školi, gdje sam bila toliko privržena da sam gušila prijatelje dok im nije postalo mučno od mene. Što sam bila starija, sve sam više shvatala koliko je neobično – i malo vjerovatno – da neko u godinama moje majke ima bebu. I nisam mogla da izbacim Luisvil, Kentaki, iz glave. Kada sam imala 16 godina, uradila sam neko online istraživanje i vidjela da “Prohujalo sa vihorom” nije smješteno u Kentaki, radnja je smještena u Džordžiju.

Ali ono što se stalno pojavljivalo u online istraživanju je da je Luisvil bio veliki centar za surogat-majčinstvo. U Francuskoj je surogatsvo nezakonito, tako da je sve odmah bilo jasno.

– Moje mračne brige zadržale su se za sebe; Nikada nisam razgovarala s roditeljima o ovome. To bi zahtijevalo bliskost koja jednostavno nije postojala. Usamljena i zbunjena, krenula sam na put samouništenja.

Konzumirala je marihuanu i puno pila dok su je morile misli o tome ko je zapravo ona. Zbog toga je čak pokušala i samoubistvo.

Ciklus traume

– Moje ponašanje je postalo bezobzirnije. Sa 20 godina, živeći u Francuskoj, jedne noći, nakon što sam pila do tačke uništenja, bila sam silovana. Reći policiji nije bila opcija jer sam se osjećala postiđeno i krivila sam sebe. Konačno, shvatila sam da moram da pobjegnem iz ovog ciklusa traume. Potražila sam terapeuta i odvikla se od pića i droga.

Ubrzo nakon toga upoznala je Matiju, čovjeka koji je postao njen muž. Bio je njen spasitelj i psiholog, sve u jednom. Bez njega, kako kaže, danas ne bi bila tu. Vjenčali su se kada sam imala 24 godine i ubrzo je zatrudnjela sa kćerkom Eleonor, koja sada ima šest godina.

– Iako nisam imala dokaz da sam rođena preko surogata, kada sam zatrudnjela, osjećala sam to svakom fibrom svog bića. Toliko sam rekla svima, uključujući i mog muža i njegovu ljubaznu porodicu. Moja trudnoća je dobro napredovala. Kako je moja nerođena kćerka počela da udara, to je izazvalo razna osjećanja. Čak i prije nego što sam je držala u naručju, znala sam da mi možeš ponuditi milione i nikada je neću pustiti – ispričala je.

Taj osjećaj se nastavio i u naredne dvije trudnoće sa sinovima.

– Moja svekrva mi je pomogla da definitivno saznam istinu o svom roditeljstvu. Za moj 30. rođendan 2022. kupila mi je komplet za jedno od onih lokacija DNK predaka. Prije nego što sam ga uzela, odlučila sam da se pozabavim ocem. Jednog dana, dok sam se vozila do naše vikendice u planini, rekla sam: “Tata, znam da sam rođena preko surogata. Znam da me mama nije rodila i moraš da mi kažeš jer zaslužujem istinu.” Odgovorio je: “Moram da razgovaram s tvojom majkom prije nego što ti bilo šta kažem.” Bilo mi je dovoljno; ovom rečenicom je efektivno potvrdio moje strahove. Čekala sam da mi se on ili mama vrate sa cijelom pričom, ali nikada nisu, i nisam vidjela smisla da ponovo pitam.

Upoznala se s biološkom majkom

Poslala je svoj DNK uzorak i vrlo brzo su je “uparili” s prvom rodicom koja živi u Americi.

Poslala joj je poruku i rekla da vjeruje da je rođena surogat-majčinstvom, pa je pitala zna li ona nekoga iz familije ko je možda nekad bio surogat.

– Ona me povezala s mojim polubratom, koji me je zauzvrat povezao s moje tri polusestre. Bili su tako ljubazni i voljni da odgovore na moja beskrajna pitanja i polako sam naučila cijelu priču. Njihova majka je bila surogat koji me je rodio i također je bila moja biološka majka.

Većina surogata su ono što se naziva “gestacijskim nosiocima” – oni nose bebu i rađaju je, ali nisu biološki povezani. Drugim riječima, inkubatori.

– Ali moja rođena majka koristila je vlastite jajne ćelije i bila je vještački oplođena spermom mog oca. Sa 38 godina, kada me rodila, s mužem je već imala petero djece. Njeno najmlađe dijete umrlo je u tragičnoj nesreći kada je imalo dvije godine – navela je Olivija.

“Nikada je neću pustiti”

Poslije nekog vremena biološka majka je željela da uspostavi kontakt.

– Počele smo da razmjenjujemo poruke. U početku sam osjetila takav bijes. Htjela sam da je pitam: “Zašto si zadržala petero svoje djece, a mene prodala?“ Zašto nisam bila dovoljno dobra da me zadržiš? Umjesto toga, pitala sam za njenu omiljenu boju. Ljubičasta. Isto kao i moja. Poslala mi je slike na kojima je trudna sa mnom i odjednom sam se osjetila povezanom. Izgledala je kao ja: oči, kosa, vilica. To je bila moja majka.

Bio je to prvi put da je izgledala kao neko iz porodice.

– Rekla mi je da je svake godine na moj rođendan mislila na mene i molila se. Želim da joj vjerujem, ali nisam sigurna da vjerujem. Te stvari je lako reći osobi koja očajnički želi da ih čuje. Saznala sam da je moj rođendan izabran za mene – trudnoća je izazvana pa sam stigla 10. decembra, datuma koji se uklapao u planove putovanja mojih roditelja. Čak je i moj dolazak bio ugovoren i neprirodan.

Surogat-majku su pitali da li želi da je drži i rekla je babici: “Ne, ne mogu. Jer ako to uradim, znam da je nikada neću pustiti.”

Umjesto toga, odvela je medicinska sestra i majka je više nije vidjela.

– Poslije nekoliko sedmica, naše poruke su nestale. Mislim da nećemo ponovo biti u kontaktu. Nažalost, vjerujem da ona pati od problema s mentalnim zdravljem i da ima prekinute odnose sa svom svojom djecom.

Ipak, nisam se suočila sa svojim roditeljima. Osjećala sam se kao da ću im nekako pljunuti u lice. Platili su mnogo novca da me imaju – komercijalno surogat-majčinstvo može da se kreće do šestocifrene sume. Podigli su me i još sam osjećala lojalnost prema njima. Nadala sam se da će me saznanje dovesti do kraja. Umjesto toga, kada sam čula istinu, upala sam u depresiju i ponovo sam bila primorana da potražim psihološku pomoć.

Zalaže se za ukidanje surogat-materinstva

Prošle godine je postavila video na TikTok koji je naveo da se uključi u kampanju koja poziva na univerzalno ukidanje surogat-majčinstva. Na kraju je ispričala svoju priču na međunarodnoj konferenciji o surogat-majčinstvu održanoj u parlamentu Češke. Njen govor je postao viralan.

– Do suza su me dirnule poruke koje sam dobila od žena koje mi govore koliko duboko žale zbog svojih odluka da budu surogati i kako žude za bebama koje su se odrekle. Žene poput njih i bebe koje imaju možemo samo da zaštitimo ako zabranimo sve oblike surogat-majčinstva, uključujući takozvano altruističko surogat-majčinstvo, gdje se surogat ne plaća naknada za nošenje djeteta, kao što je slučaj u Britaniji.

Realnost je da se žensko tijelo još iznajmljuje i da će beba i dalje biti odvojena od svoje rođene majke.

Po Olivijinom mišljenju, nema razlike ako surogat nije biološka majka – njena maternica je njegovala dijete. To je njen glas koji beba čuje iz dana u dan, dok raste u njoj. Njen miris će umiriti dijete. Za nju je dijete vezano.

– I dok duboko saosjećam s onima koji ne mogu da imaju djecu, tužna stvarnost je da ne možemo svi imati ono što želimo u životu.

Ne razgovara sa svojim roditeljima

Iz svih njenih istraživanja nije uvidjela da postoji “dobra” verzija surogat-majčinstva. U zemljama u kojima je to bilo legalno ili je bilo legalno, često je pošlo po zlu.

Naprimjer, Tajland je u potpunosti zabranio surogat-majčinstvo za međunarodne namijenjene roditelje 2015. godine nakon velikog slučaja kada je jedan australski par angažovao surogat-majku koja je rodila blizance, zdravu djevojčicu i dječaka sa Daunovim sindromom.

Par je djevojčicu odveo kući i ostavio surogat-majku da brine o dječaku.

Kada je Olivija u pitanju, ona više ne razgovara sa svojim roditeljima, ali oni viđaju njenu djecu. Kaže da je to nastavak nespretnosti i distance koja je oduvijek postojala.

Voli ih i ništa im ne zamjera.