Oglasio se komandant EUFOR-a o raspoređivanju trupa u Brčkom

Komandant vojne misije EUFOR u BiH, austrijski general Alexander Platzer, kazao je za austrijski Der Standard da i pored najava člana Predsjedništva Milorada Dodika koje bi mogle značiti otcjepljenje entiteta Republike Srpske, u principu ne vidi “nikakvu klasičnu vojnu prijetnju”. Odbacio je mogućnost prebacivanja trupa u Brčko, kako su ranije predložili pojedini analitičari.
“Opća sigurnosna situacija u zemlji je stabilna”, izjavio je Platzer.

Istakao je kako smatra da bi slanje dodatnih trupa u Brčko “prije dovelo do eskalacije nego do deeskalacije.”

Austrijski general je objasnio da, pored najmanje 600 ljudi koji su operativno osoblje, u misiji su raspoređeni i dodatni vojnici. Pored toga, EUFOR Althea posjeduje dovoljno rezervnih snaga koje mogu biti raspoređene u bilo kojem trenutku ako to bude potrebno. Naglasio je da se međunarodna zajednica izjasnila protiv okupacijskog scenarija tako što je odgovornost za državu prepustila domaćim vlastima.

“Ne vidim potrebu da se to mijenja,” dodao je.

Rezervne snage bi mogle doći sa područja Balkana, ali bi se mogao angažirati i KFOR sa Kosova. Osim toga, još uvijek postoji vanjska strateška rezerva. “Ona nam je posebno bitna jer se ne nalazi na ovom prostoru”, objašnjava komandant. Dodaje da je po potrebi moguće pozvati još hiljadu vojnika, a ta se cifra može i povećati.

“Spremamo se za određene scenarije. Na godišnju vježbu ove godine kao rezervni sastav došlo je oko 700 vojnika. To je bila planirana vježba koja nam je pokazala da su EU i međunarodna zajednica sposobne za djelovanje,” naveo je Platzer.

Također se razmišlja o tome da se pojačanju lokalne posmatračke stanice EUFOR-a, takozvani LOT timovi, kako bi se moglo “detaljnije vidjeti šta se dešava.” Ponude već dolaze od strane zemalja čije su trupe već tu. U principu se komandant EUFOR-a može bez dozvole iz Brisela aktivirati ukoliko vidi da je stabilnost i sigurnost ugrožena.

“Osim toga, mi možemo u svako doba i bez najave vršiti inspekcije naoružanja i opreme. Možemo i presuditi ukoliko dođe do dodatnog pojačanja vojnih kapaciteta, dakle ako dođe do naoružavanja koje nije predviđeno,” rekao je Platzer.

Povodom aktuelne rasprave o produženju misije EUFOR Althea u Vijeću sigurnosti UN-a, Platzer ističe da su mandat EUFOR-a i njegovi zadaci “potpuno odvojeni od civilnih zadataka visokog predstavnika”.

“S vojne tačke gledišta, ne bi bilo nikakve razlike da se iz teksta mandata EUFOR-a izbrišu reference na OHR kako bismo produžili našu misiju. Da li bi to naštetilo Dejtonskom sporazumu, to je drugo pitanje. Ne mogu to procijeniti” rekao je Platzer.

“Ali, potpuno mi je jasno da Dejton ima rok trajanja. I taj datum isteka određuju država i međunarodna zajednica kroz pozitivan razvoj u formiranju stabilne državne strukture.“
Također je prokomentarisao vježbu koju je entitetski MUP Republike Srpske nedavno organizovao na Jahorini, te izjavio da ne vidi problem u tome što su u vježbi korištene duge cijevi.

“Vrsta opreme koju koristi policija u Republici Srpskoj odgovara međunarodnim standardima. I u Austriji imamo duge cijevi.”

Povodom Dodikove prijetnje da će se Republika Srpska povući iz državne vojske te stvoriti svoju posebnu, Platzer je rekao da “zajednička vojska nije utemeljena na Dejtonskom mirovnom sporazumu.”

“U vrijeme Dejtonskog sporazuma imali smo tri vojske u zavisnosti od etničkih grupa. Zatim je stvorena zajednička vojska na osnovu nacionalne volje,” rekao je.

Ako se zemlja kroz normalan zakonodavni proces složi da ponovo u njoj bude nekoliko vojski, onda međunarodna zajednica to teško može, dodaje Platzer.

Međutim, rekao je i da je razgovarao sa uključenim akterima i pitao ih koji bi bio smisao da se koriste dvije vojske za osnovni zadatak nacionalne odbrane.

“Onda bi postojala dva ministra, dva načelnika generalštaba, a to je pretjerano u smislu veličine zemlje. Strukturalno, to nema nikakvog smisla,” rekao je Platzer.
Istakao je da, u slučaju da se vojska raspadne i iz nje nastanu dvije vojske, tome bi trebao prethoditi osnovni politički i vojni konsenzus i trebao bi odgovarati primatu političkog odlučivanja.
“Iz današnje perspektive, ovo je scenario s kojim se možemo nositi.”

Međutim, podrcrtao je da ako nema političkog konsenzusa za tako nešto, onda bi sigurnosna situacija morala biti procijenjena sasvim drugačije.

“Moramo to pažljivo posmatrati,” rekao je Platzer.
Također je izjavio da je primjetio određen nivo napetosti među stanovništvom.
“To je povezano s činjenicom da se u medijima stalno sve vrti oko bezbjednosnih pitanja. Političari konstantno drže stanovništvo u stanju krize,” zaključio je on.