Odgovor struke na najčešći mit u stomatologiji: Treba li vaditi zub pod upalom?

Naida Hadžiabdić, specijalista oralne hirurgije i vanredna profesorica na Katedri za oralnu hirurgiju i dentalnu implantologiju Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu za N1 je komentarisala jučerašnji tragični slučaj kada je nakon stomatološke intervencije u privatnoj ordinaciji 16-godišnjakinja preminula uslijed komplikacija koje su nastupile. Na KCUS-u su je doktori pokušali spasiti, ali nažalost, ishod je bio fatalan. Osim tog slučaja, naša sagovornica je razbila određene stomatološke mitove poput onog da li treba vaditi zub pod upalom, a dala je i nekoliko korisnih savjeta pogotovo roditeljima kada je u pitanju održavanje dentalnog zdravlja kod djece.

Naša sagovornica se na početku osvrnula na spomenuti tragični slučaj.

“Dozvolite mi prvo da izrazim svoje iskreno saučešće porodici preminule djevojke. Kao stručnjakinja i kao majka, duboko sam potresena ovom viješću. Čitala sam i sama sve što se objavljuje na društvenim mrežama. Upoznata sam s tim da su naši domaći mediji, kao i mediji iz regiona, objavili ovu strašnu informaciju. Ono što je sigurno jeste da mladog života više nema. Ali sve ostalo, vjerovatno jesu i poluinformacije, vjerovatno ima i netačnih informacija i zamolila bih naše građane da ostave struci, pod tim mislim vještacima, da donesu konačan sud šta je zapravo rezultiralo ovako tragičnim ishodom”, navela je Hadžiabdić.

Mitovi o stomatološkim intervencijama

Interesovalo nas je koliko su stomatološki zahvati sigurni te kako možemo biti opušteni i znati da je sve pod kontrolom ukoliko dođemo kod stomatologa na vađenje zuba ili ugradnju implantata?

“Ukoliko se poštuju procedure i ukoliko je osoba koja vam vrši zahvat stručna, a to znači da ipak ima određeno formalno obrazovanje koje ne treba zanemarivati, završen fakultet i određenu specijalnost koja traži vršenje ovakvih usluga onda pacijent nema razloga da bude zabrinut. Potrebno je da doktor koji prvi put kontaktira pacijenta obavi detaljnu anamnezu, što bi vi vašim profesionalnim riječnikom rekli svojevrstan intervju sa pacijentom u kojem mi zapravo saznajemo sve informacije o njegovom opštem zdravstvenom stanju. Dakle, temeljita priprema, razgovor, opuštanje, a onda odgovarajuće upute shodno tome o kakvoj se vrsti operativnog zahvata radi. I tačno je da su to zahvati koji traže specijalističko iskustvo, da to nisu bezazleni zahvati i da tome treba sa stručne strane jako ozbiljno pristupiti”, pojasnila je profesorica i specijalistkinja Hadžiabdić.

Zatim je dodala da osim straha postoje i svojevrsni mitovi o stomatološkim intervencijama.

“Mitova itekako ima. Jedan od mitova koji se sada spominje po društvenim mrežama jeste da li zub vaditi pod upalom. Ja sam baš danas imala predavanje sa svojim studentima na kojima sam željela da im ukažem na taj problem. Ne možemo mi stvari tako generalizirati i pojednostavljivati. Dakle, postoje situacije kada se ta intervencija mora odgoditi, a postoje situacije gdje se ta intervencija radi pa makar i upala bila u toku. Ako ljekar procijeni da će svojom intervencijom, naprimjer vađenjem zuba, drenirati taj patološki substrat koji se nalazi i pomoći pacijentu, onda se ta intervencija svakako treba uraditi. Tako da se bojim da sa ovim poluinformacijama koje kruže pacijenti sami postavljaju dijagnoze i nekako se udaljavamo od samog problema”, istakla je Hadžiabdić i osvrnula se i na bojazan roditelja kao i djece da odlaze kod zubara nakon jučerašnje vijesti da je 16-godišnja djevojka izgubila život nakon stomatološke intervencije:

“Međutim, isto tako moramo da budemo svjesni jedne činjenice da i pojedini novinari daju neprovjerene informacije, mi smo svi podložni njima, nije svako iz struke pa da razumije šta će od tih informacija preuzeti, a šta će odbaciti. Znači, o tome moramo voditi računa. Ono što roditelji generalno kada su djeca u pitanju, ne samo tinejdžeri koji su kao buntovni dio populacije, trebaju raditi jeste redovno posjećivati stomatologa. Stomatolog se ne posjećuje samo onda kada imamo problem, stomatolog se posjećuje rutinski, radi redovnih kontrola i da se onda problem na vrijeme primijeti. To je najvažnije. Tada kada osoba dolazi radi rutinske kontrole, a ne kada je u problemu, dakle pod bolom, onda obično i straha od stomatologa nema. To je nešto što se zove zdravstvena kultura. Kada dijete vodite stomatologu od najranijih dana, obično s takvom djecom nemate problema. To su i dobri pacijenti i na kraju imaju svoje vlastite zube. I prevencija je manje bolna. Prevencija je nešto od čega trebamo da krenemo”, naglasila je.

Razlika između općeg stomatologa i oralnog hirurga

Kao profesorica nastoji znanje prenijeti svojim studentima, ali i savjetovati ih pristupu pacijentima.

“Smatram da kao profesor, i generalno mi kao profesori u obrazovanju, trebamo težiti izvrsnosti. Dakle, mi smo ti koji obrazujemo buduće generacije naših ljekara i mladih stomatologa. Trebamo biti dovoljno strogi i dovoljno blagi da ih ne prepadnemo. Zamislite koliko se sada stomatologa plaši vlastitih intervencija. I svi smo jednom bili mladi. Moramo to da razumijemo. Tako da, oni uče kako treba i kako se mora raditi i da se principi i pravila struke moraju poštovati. To je ono što je najvažnije. Tu nema improvizacije. Struka to ne trpi”, jasna je bila Hadžiabdić.

Imala je savjet i za sve one građane kojima je potrebna stomatološka intervencija.

“Ukoliko im treba specijalistička usluga iz domena oralne hirurgije, tu uslugu treba isključivo da radi certificirani oralni hirurg. U našim javnim sektorima, u domovima zdravlja pa i na Stomatološkom fakultetu, postoje i specijalistički odjeli. Pa tako postoji na fakultetu klinika za oralnu hirurgiju. U domovima zdravlja su to neki odjeli za oralnu hirurgiju, za pedodonciju, dječju stomatologiju i tako dalje. U privatnom sektoru je to regulisano na način da se operativnim, dakle, oralno-hiruškim procedurama bave ordinacije koje su registrovane za specijalističku djelatnost u oralnoj hirurgiji. I to je jako važno. To su isto pravila koja treba po zakonu poštovati”, dodala je.

Istakla je i to da je vađenje zuba stomatološka usluga koju radi i opći stomatolog.

“A ukoliko je potrebno operativno vađenje zuba, a to su, na primjer, najčešće u našoj populaciji poluiznikli ili neiznikli umnjaci, e onda za tu intervenciju treba isključivo da se pobrine oralni hirurg”, istakla je Hadžiabdić.

Pitali smo na šta trebamo obraćati pažnju pri odabiru stomatologa i kakve su preporuke Hadžiabdić kao stručnjakinje u toj oblasti?

“Da je obrazovan, da ima završeni stomatološki fakultet, da ima završenu određenu specijalnost, u zavisnosti od toga koju uslugu tražimo. Zatim, iskustvo je jako bitno na koje bih se ja kao pacijent najviše oslonila. Mlade u njihovom obrazovnom procesu učim da prepoznaju intervenciju koja nije za njih. Da prepoznaju intervenciju u kojoj će tražiti savjet iskusnijeg. To je jako važno. Jer u medicini, zapamtite, postoje dvije stvari. Postoji dijagnostika i terapija. Najteže se baviti terapijom. A mi njih učimo i mlade na terenu, ako ništa da, u pravo vrijeme dijagnosticiraju određeni problem i da se znaju obratiti starijim kolegama. Nije sramota ne znati. Danas moram to spomenuti. Izloženi smo društvenim mrežama. Izloženi smo Instagramu. Objavljujemo svi slike. Možda je pritisak na mladim ljudima da idu u kliniku, da sve znaju odjednom. To je nemoguće. Moramo pustiti iskustvu da odradi svoje. Postoje stariji koji to znaju i koji će to za njih završiti”, savjet je naše sagovornice.

Izbjeljivanje zuba – da ili ne?

Prokomentarisala je i sve češće reklame o izbjeljivanju zuba.

“Upozorila bih da se takva vrsta intervencije radi u ustanovama koje nalikuju kozmetičkim salonima, što je apsolutno osuđujuće. Dakle, takvu vrstu intervencije treba isključivo da radi stomatolog. I tu nema puno kompromisa. Nema zapravo uopšte kompromisa. Isključivo stomatolog. Sve ostalo što vi možete nabaviti na crnom tržištu kao sredstva za izbjeljivanje, ne zaboravite, da su tu ipak supstance s određenim hemijskim dejstvima. Možete sebi više nauditi nego imati bilo kakvu korist od toga”, upozorila je Hadžiabdić.

Na kraju je poručila da je dentalna higijena i redovna kontrola zdravlja zuba veoma važna.

N1“Dakle, od toga počiva sve. Ono što bih apelovala na roditelje jeste da od najranijih dana vode dijete stomatologu. Pa čak i kad dijete nema zuba, dobit će uputstva o čišćenju desni i kako ih očistiti nakon podoja. Pa kad nikne prvi zubić da daju savjet kako se taj prvi zubić čisti. Dakle, kako da se te bakterije koje se nalaze normalno u usnoj šupljini svedu na minimum. Roditelj je taj koji u početku treba da kontroliše pranje zuba kod djeteta i da mu usađuje navike. I naravno, uz redovne posjete stomatologu, ne vidim da će biti kakvih problema. Ima tih, tako da kažem, negativnih iskustava sa stomatolozima. Postoji to. Mi imamo svi isti pristup. Mi moramo da pokažemo tu humanu komponentu, da se lijepo obratimo pacijentu, da pacijent shvata da je tu neko prekoputa njega ko se brine o njegovim problemima. Vjerujte, to je bolje od svakog sedativa. Recimo, kao profesor, imam jednu od jedinica koje predajem, a koja se zove ‘psihička priprema pacijenta za intervenciju’. Kroz iskustvo sam primijetila da je taj moj razgovor koji obavim s pacijentom mnogo efikasniji od bilo kakvog apaurina ili leksiliuma. Tako da mislim da tu ta empatija koju mi treba da pokažemo prema pacijentu je jako bitna u tom procesu. Ako ne pokažemo, onda imamo pacijenta koji imaju traume i strah, a ima i takvih. Ima takvih, nažalost, mislite na svoje dentalno zdravlje, zaista je bitno, u brojnim segmentima se to pokazuje”, zaključila je Hadžiabdić.

N1