Od znamenitog Klostera do moderne škole KŠC “Sveti Pavao”

Zenički Kloster časnih sestara
Početci sistemskog školstva pod okriljem Katoličke Crkve u Zenici započeli su s djelovanjem časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Ovaj red osnovan je u Italiji u 19. stoljeću, tačnije 1834. u gradu Acutu, a utemeljila ga je sv. Marija De Mattias (1805.–1866.). Prve članice družbe stigle su u Zenicu 25. avgusta 1903. na poziv fra Filipa Dujmušića, župnika župe Sv. Ilije, koji je uvidio potrebu za odgojem katoličke omladine u njegovoj župi te su osnovale svoj samostan Svetoga Pavla. Prije toga je već bila kupljena zemlja i započela je gradnja škole u kojoj su časne sestre trebale djelovati. Već prve godine (1903.) škola zvana Kloster brojila je 106 djece. Obdanište u sklopu škole je imalo od 30 do 60 djece. Iste godine sestre otvorile su i kurs ručnog rada, koji je pohađalo sedam djevojaka. Broj djece u osnovnoj školi je rastao iz godine u godinu, tako da je u jednom trenutku iznosio 700 đaka.

U razdoblju između dva svjetska rata broj učenika je konstantno rastao. Za vrijeme Drugog svjetskoga rata nastava je održavana većinom redovno osim za vrijeme bombardiranja te se svake godine vršio redovni upis u školu. Tako je bilo sve do dolaska komunističke vlasti u Zenicu.  Ubrzo nakon toga državne vlasti su brzo popravile oštećenu školsku zgradu i u njoj smjestili državnu osnovnu školu. Sestre su sav školski arhiv i školski inventar morale predati državi. Svoje poslanje odgoja i obrazovanja mladih časne sestre su obavljale sve do 1946. Te je godine škola službeno zatvorena. Zgradu su oduzele tadašnje vlasti i ona je prešla u nadležnost države. Časne sestre 1949. dobile su nalog državnih vlasti da napuste Zenicu.

Prve godine KŠC-a Sv. Pavao
Kao nastavak početka rada novoosnovanoga Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici u prostorijama nekadašnjeg Klostera obično se uzima 30. septembar 1995. No, prvi  časovi nastave održani su 16. oktobra iste godine. Naime, ubrzo nakon otvorenja Zenica je pretrpjela granatiranje, koje je najvjerojatnije bilo i posljednje u proteklome ratu, tako da su općinske vlasti donijeli odluku o prekidu nastave što je dovelo do toga da prvi radni dan u Centru bude 16. oktobra. Zbog velikog broja učenika i skučenoga prostora nastava se u prvim godinama, sve do proširenja škole, odvijala u tri smjene i to u prostoru od 820m2 gdje je bilo uređeno: devet učionica, jedan kabinet za informatiku opremljen računarima, zbornica, biblioteka, dva ureda, čajna kuhinja i podrumski prostor. Zbog svega toga nastavni časovi su u prvim godinama trajali 35 minuta.

Zasigurno jedna od najizazovnijih godina od osnivanja Centra bila je 1999. kada je u jednom trenutku prijetilo i zatvaranje škole zbog finansijskih razloga. Naime, od osnivanja KŠC-a trajala je borba kako bi se Centar uvrstio u redovno finansiranje od nadležnih lokalnih vlasti što je uspješno dovršeno tek 30. septembra 2002. čime je osiguran opstanak škole. Do tada je sve troškove snosio Osnivač škole.

Proširenje Centra i prvo značajnije priznanje Zbog stalnog rasta broja učenika koji je za samo dvije-tri godine narastao na oko 550 javila se potreba za proširenjem zgrade. Tako je 2000. konačno dobivena saglasnost za dogradnju Centra. Nakon pripremnih radova ubrzo su započeli i građevinski, najprije u tzv. gimnazijskom dijelu zgrade. Brigom Vrhbosanske nadbiskupije i uz pomoć brojnih dobročinitelja, posebno iz Italije, radovi su dobro napredovali i već na ljeto 2001. završena je prva faza gradnje, blok A i B te je već za školsku 2001./2002. osigurano 18 novih učionica. Nakon toga vršeni su poslovi na izgradnji amfiteatra i sportske sale.

Najvažnije priznanje iz toga vremena je ono iz 2003. kada Klanjateljice Krvi Kristove slavile 100 godina od otvaranja Klostera u Zenici. Osim toga jubileja i sami učenici osnovne škole i gimnazije svojim visokim plasmanima na natjecanjima branili su stečeni ugled Centra te doprinosili afirmaciji grada i kantona. Stoga je Skupština gradskoga vijeća donijela odluku 20. marta 2003. o dodjeli Nagrade Zenice Katoličkom školskom centru Sv. Pavao za postignute rezultate u odgoju i obrazovanju, a prigodom 100-te godišnjice katoličkog školstva u Zenici.

Odgojno-obrazovna uloga Centra
Od samih početaka djelovanja Osnovne škole vladao je veliki interes djece i njihovih roditelja za pohađanjem ove odgnojno-obrazovne istitucije. Pokazatelj toga je i podatak u 28 godina djelovanja Centra broj učenika u osnovnoj školi nikada nije bio manji od 400. Situacija u Općoj gimnaziji je malo drugačija zbog sve prisutnijeg zanimanja za medicinske škole, ali ako se izuzmu prve dvije godine i broj učenika u gimnaziji nije bio manji od 100. Ova činjenica dobiva još više na važnosti ukoliko se zna koliko je stanovništva odselilo u proteklih nekoliko godina iz čitave Bosne i Hercegovine pa tako i iz Zenice.

Važna novina u našem Centru je bilo otvaranje produženog boravka zbog sve veće potrebe roditelja koji rade da im učenici veći dio vremena provode u školi. Iako ovaj vid odgojno-obrazovne djelatnosti nije idealan i ne može zamijeniti roditeljski dom i odgoj ipak pomaže roditeljima u odgojno-obrazovnom procesu.

Osim obrazovnog procesa u Centru se od početka veliki naglasak stavljao i na odgojnu komponentu te na vannastavne aktivnosti.