Oboljela nacija

Da se to može, novinske stranice u BiH u proteklih sedam dana bile bi crne. Jer takvi su događaji obilježili dane iza nas da su mnogi pomislili kako se to ovdje ne događa. Ne, to kod nas nije moguće, ubijanje i live prijenos dok stotine poluinteligentnih bića „lajka“ i navija ne događa se u BiH. To se događa tamo negdje u bijelom svijetu punom luđaka. Nažalost, dogodilo se u malom i pitomom Gradačcu.

Baš kao što se dogodilo da ponovo vidimo snimke zlostavljanja osoba s invaliditetom, iako smo naivno mislili da su nasilnici odgajatelji odstranjeni iz ustanova koje bi trebale štititi tu jednu od najranjivijih kategorija i da su kažnjeni, jednako kao i njihove kolege voajeri i snimači.

Uz val nezapamćenog i nezamislivog nasilja nižu se slike koje prikazuju veliki strah mještana sela Tumare na Ozrenu koje pripada Lukavcu. U toj povratničkoj zajednici jedna starija mještanka je nestala, a druga mlađa je pronađena svezana i polugola. Policija tapka u mjestu, a šire se razne priče.

I Sarajevo Film Festival, koji je trebao biti svijetla tačka, umrljan je, a ne treba isključiti ni to da je to prikazivanje famoznog trejlera o četništvu urađeno namjerno i planski.

U petak ujutro dočekala nas je vijest da je u Goraždu uhapšen muškarac koji je krišom postavljao kamere u ženske toalete i u kuću u kojoj je radio?! Građani šokirani jer su ga znali kao uglednog! E, šta još ima da nas snađe, pitamo se. Od Gradačca, Pazarića, Sarajeva, Lukavca i Goražda, nameće se samo jedan zaključak – oboljela smo nacija!

Društvene mreže i nove tehnologije uništile su nekada normalnu porodicu, ali i društvo u cijelosti. U najkraćem, promijenile su način komunikacije među ljudima. Koliko nas, uopće, razgovara međusobno, s djecom, roditeljima, sami sa sobom? Koliko nas te iste društvene mreže dijele na za i protiv, na bogate i siromašne, na prijatelje i neprijatelje, naše i njihove… 

Koliko ulazimo u privatnost, gdje su granice, koliko osuđujemo druge, a svoje avlije ne metemo… Društvene mreže će i dalje biti prisutne, ali ovo društvo treba liječenje. Pod hitno! Možda će trajati decenijama, možda je ishod neizvjestan, možda traži silnog truda, ali se mora. Stručnjaci nam to stalno govore, ali ih niko ne sluša. Sluša li, uopće, više iko ikoga?

Meliha Smajkić. Avaz