Objava šehidskog djeteta: “Kada izvadim potvrdu u općini kao da osjetim sram i stid što sam sin poginulog borca”

U općinama širom Bosne i Hercegovine uvedene su mjere koje omogućavaju prioritet i olakšice za određene kategorije građana prilikom ovjere dokumenata i plaćanja administrativnih taksi. Prema pravilnicima, trudnice, šehidske porodice, invalidi i drugi građani iz osjetljivih kategorija imaju priliku biti prioritet ili da budu oslobođeni plaćanja administrativnih poslova u općinskim salama.

Ove kategorije su oslobođene plaćanja određenih taksi. Međutim neko te “privilegije” koristi a neko ne.

Redakciji portala Crna-Hronika javio se mladić koji je doživio neugodnost prilikom pokazivanja potvrde da spada u kategoriju šehidske porodice.

“Dakle vadim neke papire i znate kako to ide naša administracija… Za svaki papir moraš na 100 mjesta otići kao sa nemaju u sistemima sve i traže se neki obrazci koji Bog zna nisu im uopšte potrebni ali hajd poštujemo proceduru. Međutim, pošto sam član šehidske porodice i imam fiktivnu prednost i od olakšica pokušam bar da budem oslobođen takse jer sam je se naplaćao kao i svi mi.

Pita mene gospođa za šalterom koliko imam godina i da li još primam invalidninu. Kažem joj da imam 29 i da mi je prestalo pravo na primanja (što mi je i ok, jer sposoban sam za rad), veli nemaš ti pravo plati taksu i predaj papir. Eh šta je poenta.

Od kako sam postao samostalan i sam za sebe vadio papire i sve što mi treba, nikada nisam iskoristio pravo da preskačem red, jer kada sam jednom pokušao osjetio sam sram i stid što sam dijete poginulog borca, jer su svi iz reda pogledali u mene i kao u fazonu (vidi ga gura se, a mlad može stajati, šta će njemu to pravo, ili ti na šalteru vide karticu i samo je iskuliraju kao da sam izvadio panini sličicu od Kafua iz 2006 godine…).

Ljudi moji, nije bitno koliko godina imam, ni jesam li sposoban ili nisam, valjda je bitno odati neko priznanje kako invalidu, trudnici, onima sa posebnim potrebama pa i nama koji smo odrastali bez roditelja ili kao ja bez cijele porodice gdje imam samo majku i sestru. Ne može moj otac ili majka ili nečiji sin, kćerka nakon prestanka primanja oživiti i prestati biti član porodice poginulig borca šehida.

Nisam ja birao da bude rat kod nas, nisam ja želio da iko ostane bez bilo koga, da mi djeca odrastamo osakaćeni za članove porodice i da kao dijete malo slusaš šta pričaju šta se sve desilo, gdje ostaje trajna trauma.

Nisam ja sam sebi napisao karticu nego je izdata od države, i zakoni imaju. Morao sam ovdje to napisati da što vas vidi ovo, ne da nas žalite bilo koga od navedenog iz bilo koje kategorije nego da se shvati za šta služe naše kartice i zbog čega su nam takvi statusi. Sada ćete reći da je država kriva, ali nije, krivi smo mi jer zanemarujemo sve te činjenice, država kao država je donijela Zakon o tome i to je urađeno, ali mi kao nacija to ne želimo da prihvatimo.

I da molim vas nemoj te da parkirate automobile na mjesto gdje je ostavljeno za čovjeka kojem fali neki ekstremitet ili bilo šta što nosi status invalida jer nije on tražio svoj invaliditet ni to mjesto, isto kao što niko od nas nije tražio da mu život bude osakaćen za bilo što… Selam Bosanci i Hercegovci” – završava u svom pismu za naš portal 29-godišnji mladić koji je u ratu ostao bez svog oca.