O pregovorima i koalicijama: Šta hoće Bošnjaci?

“Mi ćemo ući sa onima koji će, prije nego što uđemo u strukture vlasti prihvatiti da se deblokiraju projekti u Rs, vezano za plinovod, aerodrom u Trebinju i za Buk-Bijelu i sa onima koji budu spremni da to učine i prije formiranja vlasti jer imamo kapacitete – oni će biti naši partneri”, rekao je jučer lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik.

U sasvim očito koordiniranom istupu, Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, poručio je ubrzo nakon Dodika, da je “legitimno predstavljanje” jedan od ključnih preduslova za koaliranje.

“Do sada je normalno bilo da predsjednik Vlade i Zastupničkog doma budu iz istog naroda, a sada to više nije moguće”, rekao je čelnik HDZ-a.

A znamo li šta hoće Bošnjaci i probosanske stranke?

Ko je čuo ili pročitao jasne zahtjeve iz Sarajeva? Šta je to što je interes probosanskog/bošnjačkog bloka? Koji zakon? Koji propis? Koji uslov? Koja stranka? Bilo šta!? Ako se pogledaju slike prije početka današnjih razgovora Trojke i HDZ-a u Mostaru, jasno se vidi da koncepta nema! Da ima, barem bi jedan od trojice lidera koji su se suočili sa Čovićem danas, u ruci imao papir, piše politicki.ba.

I ne zanosite se, ista bi slika bila da je Čoviću na noge danas otišla delegacija SDA!Je li vlast zarad vlasti (čitaj pozicioniranja “svojih ljudi”) vrhunski domet bošnjačke politike?

Naravno da jeste. Već odavno.

Bošnjački lideri nemaju čak ni koncept niočemu!Sve je ad hoc, ili – još češće – post festum. Posljedice idenja u politiku grlom u jagode već dugo konzumiramo!

Živimo vrijeme kada je temelj formiranja vlasti u Sarajevu postavljen tako da li će je činiti SDA ili Trojka. To što se oko nas dešavaju tektonske promjene, nikoga ne tangira. Svako se o sebi zabavio.

Bosna i Hercegovina bi polovinom decembra trebala dobiti kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji.

I tačno se zna šta je potrebno uraditi da bi se šanse za pozitivan ishod poboljšale. Naravno da niko “od naših” ne radi ništa da se par preduslova ispuni.

Zna se i koje države unutar EU nisu naklonjene davanju zelenog svjetla na sjednici Evropskog vijeća. Nema ih puno.

Nađite mi bošnjačkog – probosanskog lidera koji je obišao Hag, Kopenhagen ili Pariz. Lično ću ga na leđima odnijeti od Sebilja do Terminala na Ilidži!

Šta hoće Bošnjaci?! Koji su dometi njihovih sve brojnijih lidera?! Zar je bitka za vlast toliko bitna da se ne može izdvojiti kredibilan pojedinac koji bi razmatrao nešto malo više od podjela fotelja i plijena?!

A kredibilni se pojedinci mogu naći!

U Berlinu je prošle sedmice potpisan i sporazum kojim se građanima šest država zapadnog Balkana osigurava putovanje regionom samo s ličnim kartama. Taj, kao i druga dva sporazuma trebaju se što prije ratificirati u parlamentima zapadnobalkanskih država, kako bi se počeo primjenjivati. Je li iko iz Sarajeva rekao – ‘naš predusov za formiranje vlasti je da ovaj parlament BiH u ovom sazivu ratificira dokumente iz Berlina. Nećemo čekati novi parlamnet’.

Naravno da nije.

Podrazumjeva se da BiH i tu mora biti izvor problema, a ne dio konstruktivnog rješenja. A zašto se podrazumijeva? I ko je rekao da se treba podrazumijevati?!

Američka ambasada u Sarajevu više je nego agilna u oblikovanju novih vlasti u entitetu F BiH.

Legitimno! I svi znamo šta tišti bosanskohercegovačke Hrvate.

Zašto nema nikoga od tih brojnih i sve brojnijih bošnjačkih-probosanskih lidera koji bi ponudio smisleni koncept – osnov za rješavanje bošnjačko-hrvatskih odnosa ne samo u većem bh. entitetu, već i cijeloj Bosni i Hercegovini?!

Pa da od nečega krenemo. A ne da se stalno vrtimo u krugu u vječnoj ulozi objekta, a ne subjekta. I mogao bih ovako navoditi primjere i pisati do u beskonačnost.

Strahobalna je odustnost istinske inicijative bošnjačkog-probosanskog vodstva.

A počesto i neobjašnjiva!

Jer, nismo mi baš toliko glupi. Pogotovo nismo toliko nesposobni. Imamo mi toliko toga čime se trebamo hvaliti. Toliko je ljudi iz našeg miljea čije pominjanje zahtijeva da prethodno ustanemo. I punim ustima ga izgovorimo.

Šta se dešava?!

Naravno da unutar bošnjačkog-probosanskog miljepa postoje postulati koji se podrazumijevaju. I postoje principi koji se ne smiju pogaziti. Ali moraju biti ispisani, nešto kao 10 Božijih zapovijesti (i nije nimalo slučajno da su u kamen uklesane!) moraju se izgovarati radi podsjećanja i opominjanja. Ali i radi ozbiljnosti.

Dodik i Čović to neprestano rade.

A nama se “podrazumijeva”. Pa kad nam se dese nepravde danima se ibretimo, neartikulirano gunđamo i galamimo i onda se okrećemo jedni protiv drugih.

To nije politika. To je kolektivno samoubistvo!