Novinari(i) između mafije i politike

Slovenačka policija objavila je jučer detalje spektakularne akcije u kojoj je protekle nedjelje u okolini Ljubljane uhapšena tročlana grupa međunarodnih kriminalaca predvođenih Dinom Muzaferovićem Cezarom. Pored Muzaferovića, uhapšeni su Slovenac Jaka Bergant i Albanac Roland Cretu. Policijska akcija je uslijedila nakon svirepog ubistva Satka Kekića (u Sloveniji je poznat kao Satko Zovko) koje se dovodilo u vezu sa Muzaferovićem i njegovim suradnicima. Kekić je, kako navode mediji, trebao biti zaštićeni svjedok protiv Cezara. Nakon što se prethodno od svojih ubica krio u Bosni i Hercegovini, on se vratio u Ljubljanu, gdje je nedugo zatim ustrijeljen u svom automobilu. Kako je saopćila slovenačka policija ubice su prethodno u njegov automobili ugradili GPS tracker pomoću kojeg su pratili Kekićevo kretanje.

“ISTRAGA” JE U TOKU

U stanu Dine Muzaferovića policija je pronašla veće količine droge, automatske puške, inicijalne kapisle i maske za lice. Akciju je slovenačka policija pripremala i izvela u suradnji sa više međunarodnih policijskih agencija. Iz međunarodnih policijskih izvora u vrijeme hapšenja kriminalne grupe u Sloveniji upozorene su policijske agencije u Bosni i Hercegovini da su Dino Muzaferović i njegova mafijaška ekipa planirali i ubistvo bosanskohercegovačkog novinara Avde Avdića, urednika portala „Istraga“ i istoimene televizijske emisije na Televiziji „Hayat“. Nakon ozbiljnih prijetnji njegovoj sigurnosti, Avdiću je policija Kantona Sarajevo odredila policijsku zaštitu. Kako je ranije pisao upravo njegov portal „Istraga“, mafijaška grupa Dine Muzaferovića Cezara jedan je od ogranaka najpoznatijeg i najkrvoločnijeg balkanskog narko-kartela „Škaljarskog klana“ u čijim su ubilačkim akcijama i obračunima sa protivničkim mafijašima  širom svijeta likvidirane desetine ljudi; stoga je svaka prijetnja koja dolazi iz toga zlikovačkog miljea i vjerodostojna i zabrinjavajuća.

Istog dana kada je novinaru Avdiću u policiji prepuručena zaštita, mediji su gromoglasno javili da je federalni ministar Nerin Dizdar zatražio od kolege ministra policije  Rame Isaka da mu dodijeli policijsku pratnju. Dizdar je za svoju sigurnost bio zabrinut nakon što ga je izvjesni građanin u  sarajevskoj trgovini verbalno napao, vrijeđao i prijetio mu. Dotični je građanin istog dana punim imenom i prezimenom u medijima saopćio razloge svog verbalnog nasrtaja na ministra Dizdara: smatra da on loše radi posao za koji je plaćen novcem građana.

Edin Forto, lider Naše stranke i državni ministar, javno se oglasio povodom mafijaških prijetnji novinaru Avdi Avdiću. Kazao je da „napadi na novinare ugrožavaju demokratiju“, te da će se  „zalagati da novinari imaju status službenih lica“. I to je za sada jedina reakcija bilo koga političara u vezi sa ovim slučajem. Očigledno je novinara Avdu Avdića mnogo lakše napadati, vrijeđati i optuživati ga, nego stati u njegovu zaštitu i suprotstaviti se mafijaškom podzemlju koje mu je pripremalo likvidaciju!

KRIMINALIZACIJA NOVINARA, TETOŠENJE MAFIJE

Kada je prije dvije i pol godine bačena eksplozivna naprava na  vozilo biznismena Gordana Memije, njegov kum Elmedin Konaković, lider stranke Naroda i pravde, upro je prst u novinara Avdu Avdića. „Za napad smatram odgovornim Mehmedagića (tadašnjeg direktora OSA-e BiH) i Avdića i naravno njihove nalogodavce“, napisao je Konaković. Treba li reći da počinitelj nije otkriven ni nakon što je na vlast u cijeloj BiH došla koalicija čiji je neformalni lider upravo Konaković.

Biznismenu Gordanu Memiji je početkom ove godine omogućeno da na Javnom servisu BiH (na koje mu otac Mufid godinama sjedio u upravljačkih strukturama) napadne novinarsku profesiju zog „haosa“ koji u njoj vlada, ponovo prozivajući novinara Avdića i portal „Žurnal“ da pisanjem o njemu kreiraju taj „haos“.

Samo nekoliko mjeseci nakon toga nastupa, u aprilu ove godine Gordan Memija je uhapšen u akciji „Black Thie“, ne na osnovu novinarskih tekstova, nego temeljem dokumenata prema kojim je on posredovo između globalnog narko bossa Edina Gačanina-Tita i Federalne uprave policije prilikom nabavke uniformi za policijske specijalce novcima koje je „udijelio“ Gačanin.

I ta tužiteljsko-policijska akcija u kojoj je uhapšeno dvadesetak ljudi, (što su snažno pozdravili i ohrabrili iz EUROPOL-a i nekih zapadnih ambasada), bila povod da se Elmedin Konaković, sada sa mjesta ministra vanjskih poslova, okomi na novinare, prije svih Avdu Avdića, kao i pojedine tužitelje, da žele njega povezati sa uhapšenim i osumnjičenim, imputirajući mu povezanost sa klanom Edina Gačanina iz Dubaija. Mnogo je više žuči Konaković istresao na državnog tužitelja Sanjina Kulenovića koji je vodio ovaj „predmet“  nego na lokalne suradnike Edina Gačanina.

Nije se na udaru Konakovića, i drugih dužnosnika, našao, primjerice, državni tužitelj Džermin Pašić. A zahvaljujući njegovom je, hajdemo ne biti strogi i maliciozni,  šeprtljavom, nepromišljenom uplitanju  propalo  hapšenje Dine Muzaferovića-Cezara u Velikoj Kladuši u ljeto 2021. godine. Pravno-policijska konfuzija je rezultirala bijegom Cezara sa plantaže marihuane u Kladuši. Kasnije je taj slučaj iz Sarajeva vraćen u Tužiteljstvo Unsko-sanskog Kantona a na sve je tešku sjenku bacilo ubistvo Eldina Ćerimovića, koji je prema optužnici, trebao biti zaštićeni svjedok protiv Muzaferovića.

Nisu problem za Konakovića bili ni tužitelji koji su se našli na američkoj crnoj listi, ili koji su se javno družili sa problematičnim „biznismenima“ i puštali narko bossove da pobjegnu iz zemlje, niti oni  čije su optužnice padale na suđenjima. Njemu je, pored Kulenovića trn u oku kantonalni tužitelj Samir Selimović, koji je hapsio krupne poslovno-političke „zvjerke“, poput Zijada Blekića,  Abdulaha Skake, odnosno njegov kolega Igor Dubak koji vodi slučajeve Senahida Memića, Ibre Berila, Bojana Bošnjaka, ministra u Vladi Kantona Sarajevo.. Uz malo pretjerivanja, dalo bi se uočiti da je uvijek kada je bio u poziciji da se izjašnjava između nositelja organiziranog kriminala i onih koji su mu se suprotstavljali (tužitelji, novinari) Konaković držao stranu ovih prvih.

NARUČITELJI I UBICE

I ne samo on, naravno, golem je broj političara koji novinare ne doživljavaju kao četvrti stub vlasti, što je skoro već dostignut standard u ozbiljnim zemljama. Relativiziranje kriminala, minoriziranje rada tužitelja, prozivke novinara, doprinose općoj pravnoj nesigurnosti.  U ozbiljnim demokracijama je već dostignut standard prema kojem su mediji četvrti stub vlasti. Kod nas u BiH njih se tako ne doživljava nego ih se (mal)tretira kao neprijatelje, a njihov rad kao remećenje postojeće društvene i političke idile između vlasti i organiziranog kriminala.

Zato nikoga nije iznenadilo, ali ni pretjerano zabrinulo proljetno objavljivanje Indexa novinarskih sloboda u svijetu Reportera bez granica koje je Bosnu i Hercegovinu pozicioniralo na 81. mjestu, čak 17 mjesta niže nego prethodne godine. Naravno da je znatan „dopirnos“ takvoj izrazito negativnoj slici dao autoritarni i represivni režim Milorada Dodika u RS, ali se nikako ne bi smjelo amnestirati njegove koalicijske patnere iz Sarajeva i Mostara. Svi su oni, neko više, neko manje odgovorni, što se prema ocjeni Evropske komisije njihove prošlogodišnje preporuke u oblasti slobode medija nisu ispunile od strane vlasti u BiH.

“U narednim godinama Bosna i Hercegovina treba posebno osigurati zaštitu novinara i sistematsko institucionalno praćenje prijetnji i nasilja protiv njih. Treba osigurati finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladiti entitetsko zakonodavstvo sa državnim Zakonom o javnom RTV sistemu. Treba usvojiti zakone o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterije za javno oglašavanje, te osigurati to kleveta je dekriminalizirana u cijeloj zemlji”, navedeno je u oktobarskom izvještaju Evropske komisije.

Ubistva novinara izvršena u tijesnoj sprezi mafije i političkih moćnika nisu rijetkost ni u mnogo uređenijim i funkcionalnijim državama nego što je Bosna i Hercegovina. Na Malti je 2017.ubijena istraživačka novinarka Dapfna Caruane Galizija. Njene ubice su osuđene, ali ne i nalogodavci zločina. Pravdu su izbjegli i inspiratori i naručitelji ubistva slovačkog novinara Jana Kuciaka i njegove vjerenice Martine Kusnierove iz 2018.godine,  osuđeni su tek nepsoredni izvršitelji. Zbog ovog zločina i pobune javnosti tadašnji (i aktuelni) premijer Slovačke Robert Fico je bio primoran podnijeti ostavku.

U susjednoj Hrvatskoj je 2008.godine u zrak dignut Ivo Pukanić, vlasnik u urednik nedjeljnika „Nacional“, Iako je osuđeno više sudionika i izvršitelja, ni u tom zločinu nije identificiran naručitelj.

Tvrditi da je takav zločinački scenarij u Bosni i Hercegovini nemoguć, je naivno i neodgovorno. Međunarodni mafijaški gangovi i njihov prljavi novac su premrežili i okupirali ovdašnje društvo, ekonomiju i politiku. Niko o tome nije upornije, strasnije i angažovanije pisao od novinara Avde Avdića. Zato je jasno zašto ga kao neprijatelja doživljava i targetira mafija, ali je mnogo manje razumljivo (ili možda i nije baš sasvim) zbog čega je na udaru ovdašnjih političara i njima bliske „poslovne zajednice“.

Senad Avdić