Novi gospodar Rusije? On nije čovjek, nego biorobot, a zove se Volodin!

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, predsjednik Državne Dume Vjačeslav Volodin naglašavao je svoju odanost ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i više nego inače. U dnevnim objavama i govorima, Volodin je prokazivao javne osobe koje se protive ratu kao “izdajnike”, zahtijevao je da se Rusiji plati prirodni plin i druga roba u rubljima, a američkog predsjednika Joea Bidena opisao je kao “bolesnog i jadnog”. Sve ove izjave imale su jednu svrhu – ugoditi predsjedniku, piše nezavisni ruski portal Meduza koji privremeno, zbog zabrane rada u samoj Rusiji, djeluje iz inozemstva.

Postoji priča koja se među zastupnicima ruske Dume prenosi već gotovo 20 godina. Priča se, naime, da je na sjednici Dume početkom 2000-ih tadašnji potpredsjednik Artur Čilingarov iz stranke Jedinstvena Rusija pokušao dati riječ jednom od parlamentaraca rekavši: “A sada, deputat Volodin!”. A zatim je uslijedio odgovor: “Budite precizniji – svi smo mi Volodini!”. Bit šale je zapravo u tome da su svi zastupnici bili Putinovi dvorjani i sluge – “Volodin” na ruskom može značiti “pripadati Volodji”, a Volodja je nadimak za osobu koja se zove Vladimir.

No, na sjednici Državne Dume 11. aprila 2003. Čilingarov je opet pozvao “deputata Volodina”. Međutim, nije dobio nikakvu šalu kao odgovor – parlament još nije bio ni blizu pun Putinovih pristaša. Gornji dom nije imao jaku većinu sve do nakon izbora u decembru 2003. godine. Ipak, postojala je jedna osoba koja je već u potpunosti podržavala Putina – bio je to Vjačeslav Volodin, član koalicije Otadžbina – cijela Rusija (OVR). Godine 2001. Volodin je bio jedan od najglasnijih zagovornika spajanja OVR-a i koalicije Jedinstvo, a rezultat je bila proputinovska stranka Jedinstvena Rusija.

Deputat (zastupnik) Volodin će 19 godina kasnije postati predsjednik Dume, a do marta 2022. usavršit će svoje vještine ‘čitanja’ Putina, čime je postao uzor ruskim provladinim političarima.

Volodin podignuo uloge

Mjesec dana prije početka rata u Ukrajini, Ruska komunistička partija (KPRF) podnijela je predsjedniku nacrt parlamentarnog obraćanja sa zahtjevom za priznavanje samoproglašenih Donjecke (DNR) i Luganske (LNR) Narodne Republike. Prema izvorima bliskim predsjedničkoj administraciji, u to su vrijeme upućeni u kremaljska zbivanja smatrali inicijativu komunista “neozbiljnom” pa čak i “štetnom”, unatoč stalnim izvješćima zapadnih medija da se Putin priprema za invaziju.

“Komunisti su uvijek iskorištavali pitanje DNR-a i LNR-a jer omogućuje uspjeh među biračima. Nije bilo govora o bilo kakvoj koordinaciji (s unutrašnjim političkim blokom predsjedničke administraciije), to je bila čisto njihova vlastita igra. U tom trenutku se to činilo štetnim, nekoliko dana kasnije trebali su biti razgovori (između Vladimira Putina i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Olafa Scholza”, kaže izvor Meduze.

Dodaje da politički blok u Kremlju tradicionalno nikada ne dopušta da inicijativa komunista prođe u Državnoj Dumi. “Komunisti su odavno upali u kategoriju nepouzdanih partnera koji nisu dio sistema”. No, predsjednik Dume Vjačeslav Volodin podignuo je uloge. “Nije slučajno da su zastupnici Državne Dume izrazili potrebu da priznamo DNR i LNR kao suverene države. Civili pate i umiru. Ne možemo samo stajati i gledati. Zabrinuti smo zbog pitanja zaštite naših ruskih sugrađana i sunarodnjaka koji tamo žive”, napisao je on na svom Telegram računu.

Volodin nije koordinirao svoje djelovanje s političkim blokom predsjedničke administracije – umjesto toga, on je demonstrirao vlastitu “nezavisnost”. Prema izvoru iz Jedinstvene Rusije, čije su izjave potvrdila još dva izvora bliska Kremlju, administracija i Jedinstvena Rusija su “za svaki slučaj uveli alternativni zakon”. Prema tom zakonu, Duma bi pozvala predsjednika da prizna DNR i LNR, ali samo se Volodin konzultirao s Ministarstvom vanjskih poslova.

Putin promijenio stav – Volodin je uspio

Frakcija Jedinstvene Rusije u Dumi imala je dosta glasova za usvajanje te verzije dokumenta, ali sami zastupnici nisu dobili nikakvu jasnu naznaku kako se od njih očekuje da glasaju. Kao rezultat toga, glasali su i za vlastitu “alternativnu” verziju projekta i za verziju dokumenta Komunističke partije – oba su zakona usvojena. “Volodin je igrao tešku utakmicu, pa i s Komunističkom partijom”, rekao je za Meduzu izvor blizak predsjedničkoj administraciji. “On lično nema problema s komunistima. Igrao je zajedno s njima i uspjelo je”.

I doista, unatoč ranijim obećanjima da će se Rusija pridržavati sporazuma iz Minska, Putin je ubrzo promijenio stav. Na sastanku Vijeća sigurnosti Rusije 21. februara on je zapravo izjavio da planira priznati samoprozvane republike Donbasa i to je učinio nekoliko sati kasnije.

Dana 24. februara ruske trupe napale su Ukrajinu. Vjačeslav Volodin postao je jedan od prvih ruskih političara koji je javno podržao rat. “Demilitarizacija Ukrajine je jedini preostali put. Jedini put koji će nam omogućiti da spriječimo rat u Evropi. To je naša jedina šansa da zaustavimo borbe i humanitarnu katastrofu”, napisao je istog dana na Telegram

Cijeli prvi mjesec rata predsjednik Državne Dume aktivno je govorio u prilog “specijalne vojne operacije”. Iznio je nekoliko tvrdnji o tome gdje se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nalazi, uključujući i to da on nije u Kijevu, već u Lavovu ili Poljskoj (što su bile lažne informacije). U jednom trenutku pozvao je osobe iz ruskog kulturnog miljea da odrede svoj stav o situaciji u Ukrajini “do ponedjeljka”. Aktivno je kritizirao vodstvo zapadnih zemalja, primjerice nazivajući američkog predsjednika Joea Bidena “bolesnim”, te sugerirajući mu da se “podvrgne psihijatrijskom pregledu”.

“On razumije šta djeluje na neku određenu osobu i može osjetiti šta se toj osobi sviđa”, rekao je izvor koji ga poznaje. Izvor blizak Kremlju, pak, govori drugačije. “Volodin zabavlja Putina, podržava njegove ‘inovativne’ ideje. Plaćanje plina i nafte mora biti u rubljima? Naravno, idemo odmah dati izjavu zašto je to mudro i ispravno”.

“Što je Putin postao zatvoreniji posljednjih godina i što se više protivio tome da iko s njim raspravlja ili da mu se obraća kao ravnopravnom, Volodin je napredovao”, kaže politolog Ivan Preobraženski. “Za razliku od starog tima iz Sankt Peterburga (koji je slijedio Putina na vlasti), Volodin nikada nije tvrdio da ima ravnopravan ili čak prijateljski odnos s Putinom”.

Svi postali ‘Volodjini’

Drugi ruski političari ubrzo su počeli slijediti Volodinov primjer i počeli širiti propagandu. Bivši predsjednik Dmitrij Medvedev počeo je redovito pisati o zapadnim sankcijama, vrijeđajući čelnike i granice stranih zemalja. Predsjednica Vijeća Federacije Valentina Matvijenko, čelnik Roskozmosa Dmitrij Rogozin pa čak i čelnica Centralne izborne komisije Ela Pamfilova, svi oni su počeli oponašati Volodina u pokušajima da pridobiju naklonost Putina. Čini se da se stara šala ostvarila – ruski političari čine sve da postanu ‘Volodjini’.

Službeno, funkcija predsjednika Državne Dume jedna je od najviših u ruskoj vlasti. Međutim, 2016. godine Vjačeslav Volodin – tada prvi zamjenik šefa predsjedničke administracije i voditelj političkog bloka – bio je nezadovoljan svojim položajem. To su potvrdili i izvori bliski Kremlju i osobe iz Volodinova najužeg kruga.

Prema izvorima, ono što je Volodin doista želio bilo je napredovanje kroz redove službene vertikale moći. Više su ga zanimala ekonomska i politička pitanja nego upravljanje osobljem. Prema izvoru koji lično poznaje Volodina, tada mu je cilj bio postati gradonačelnik Moskve. “Posao ima ekonomski aspekt, javni aspekt i prostor za rast. (Nasuprot tome) biti premijer, u sadašnjim okolnostima, više je samo riječ. Niko ne sumnja da će se Putin ponovno kandidirati i postati premijer, tako da postati ministar sada znači dosegnuti gornju granicu i zauvijek biti na drugom mjestu, nikad na prvom”, rekao je izvor.

Postoji niz mogućih objašnjenja zašto je Volodin ipak završio u Državnoj Dumi. Prema izvorima bliskim predsjedničkoj administraciji i vodstvu Jedinstvene Rusije, Vladimir Putin je definitivno odlučio da će Volodin napustiti Kremlj nakon rezultata izbora za Državnu Dumu 2016. godine. Jedinstvena Rusija postavila je novi rekord osvojivši 343 mjesta u Dumi, iako je odaziv birača bio vrlo nizak, tek 47,88 posto.

“S tehničke strane sve je bilo besprijekorno. Zbog jednomandatnih okruga, Jedinstvena Rusija je osvojila veliku većinu, dok je opozicija smanjena. Ali za ruskog predsjednika u tom trenutku nije bio važan tehnički aspekt, nego simbolika. Ispostavilo se da je manje od polovice građana koji su izašli na izbore glasalo za stranačke liste Jedinstvene Rusije, koje je podržao Putin. Putin voli definirane, zaokružene priče ili simbolične brojeve, ali u ovom slučaju nije uspio doći do njih”, rekao je za Meduzu izvor blizak predsjedničkoj administraciji.

Nezavisan igrač

No, izvori iz najužeg kruga predsjedavajućeg ruskoga parlamenta, kažu kako odluka da se Volodin pošalje u Dumu nema nikakve veze s njegovim kažnjavanjem. Prema jednom od njih, nakon što su objavljeni rezultati, Putin je održao sastanak na kojem su bili Volodin i predsjednikov politički blok. Putin je rekao da je potpuno zadovoljan rezultatima i naveo dva faktora koji su doveli do pobjede Jedinstvene Rusije. “Prvi je bio da je on sam podržao stranku i sudjelovao u kampanji, a drugi da su se ruski građani okupili oko vlasti nasuprot Zapadu. Naravno, zahvalio je političkom bloku, ali nije naveo njegov rad kao značajan faktor utjecaja”.

Ipak, prema istom izvoru, Volodin nije bio zadovoljan svojim imenovanjem. “(Kao dužnosnik Kremlja), on je od Dume napravio stroj kojim se može upravljati, zapravo dodatak predsjedničkoj administraciji, lišivši je bilo kakve nezavisnosti koju je prije imala imala”.

Politolog Aleksander Kinjev naglasio je kako je Volodin i prije nego što je postao predsjednik parlamenta bio “nezavisan igrač” i “definitivno ne bi bio dio nečije tuđe igre”. U predsjedničkoj administraciji, Volodin je pokušao postati centar moći. Želio je da upravo s njim razgovaraju utjecajni ljudi, prije donošenja odluka u vezi s političkim kandidatima i guvernerima. On, naravno, na izbor bilo koga ne bi stavio veto, ali je želio da mu se prizna utjecaj”, rekao je izvor blizak Volodinu.

Istovremeno, nesretan je bio i Sergej Kirijenko, koji je preuzeo Volodinovo staro mjesto u predsjedničkoj administraciji. Prema istom izvoru, do 2016. Kirijenko se već udomaćio na svom položaju u državnoj korporaciji Rosatom i time se ponosio. Sada je, iznenada, “imenovan u svijet u kojem je imao manje iskustva i očekivao je da će raditi posao za koji nije imao kompletan tim”.

“Šest mjeseci Kirijenko se zapravo protivio tom poslu, odnosno bavljenju temama. Nisu mu se sviđale nove okolnosti u kojima se našao”, kaže Kinjev. Izvor blizak kremaljskoj administraciji potvrdio je Meduzi da je Kirijenko u početku bio nezadovoljan svojim imenovanjem.

Rekonstrukcija Dume da se ostavi dojam na Putina

U međuvremenu, Volodin je ubrzo počeo restrukturirati stvari u Državnoj Dumi. Zastupnici su po novome morali prisustvovati svim sjednicama, a oni koji bi preskočili zasjedanje bez opravdanog razloga bili su kažnjeni. Osim toga, predsjedavajući je zabranio zastupnicima da glasaju putem opunomoćenika, čak i kada su imali legitimne razloge da propuste glasanje – iako to nije spriječilo samog Volodina da njegovi kolege glasaju u njegovo ime kad god bi on morao propustiti sjednicu.

Prema izvorima bliskim samom Volodinu, sve je to učinjeno kako bi se ostavio snažan dojam na jednu osobu – predsjednika Vladimira Putina. “Cilj mu je bio da vidi kako je parlament učinkovit stroj koji je spreman podržati svaku njegovu odluku bez pogreške”, rekao je izvor. Još dok je radio u predsjedničkoj administraciji, Vjačeslav Volodin se nije libio izraziti svoju bezuslovnu podršku predsjedniku. “Ako imamo Putina, imamo Rusiju. Da nema Putina, ne bi bilo ni Rusije”, rekao je na sastanku moskovskog ‘think tanka’ Discussion Cluba Valdai 2014. godine. U junu 2020. skovao je novu maksimu: “I nakon Putina bit će Putin”.

Nedugo prije toga, Volodin je organizirao sjednicu Dume na kojoj je zamjenica zastupnika Jedinstvene Rusije Valentina Tereškova predložila izmjenu ruskog ustava kako bi se “poništio” broj mandata koje je bilo ko obnašao kao predsjednik prije usvajanja amandmana. “Volodin je rano shvatio da Putin voli takvu vrstu podrške koja graniči s laskanjem”, rekao je izvor iz najužeg kruga predsjednika Državne Dume. “Uglavnom, on zna kako se svidjeti. To se ne odnosi samo na Putina – Volodin se može svidjeti bilo kome. Kad želi, naravno”, kaže bivši zaposlenik predsjedničke administracije uz smiješak.

Kako bi ilustrirao svoju tvrdnju, iznosi odnos između Volodina i još jednog bivšeg kolege koji je bio na visokom položaju u administraciji. “Kada je Volodin bio zastupnik i dužnosnik Jedinstvene Rusije, imali su vrlo prijateljski odnos, ali kada je Volodin unaprijeđen, krenule su svađe. Volodin je počeo zahtijevati lične prisege na lojalnost”, rekao je izvor, a Meduza navodi da isto navodi i nekoliko drugih izvora upoznatih s Volodinom i njegovim stilom rada. “On voli kad ljudi pužu pred njime, a i on sam može činiti istu stvar. Filozofija je jednostavna – ja sam šef, ti si idiot; Ti si šef, ja sam idiot”, rekao je izvor iz užeg kruga šefa Dume.

Unatoč tome, navodi izvor, Putin se u određenom trenutku odlučio distancirati od Volodina. Više se zainteresirao za inicijative koje je predložio Sergej Kirijenko, kao što su “kompetitivnost kadrova, sastanci sa sudionicima u takvim vrstama natjecanja i pobjednicima te općenito inzistiranje samo na mladim talentiranim ljudima koje je Kirijenko počeo okupljati”. Nekoliko izvora – bliskih i predsjedničkoj administraciji i Volodinu – navode da je Putin ozbiljno razmišljao o tome da Volodina zamijeni novim predsjednikom Državne Dume. No, pandemija mu je poremetila te planove.

Putinovo odmicanje od Volodina

“Sastanci oči u oči s predsjednikom su zapravo prestali. Međutim, istodobno je rusko Vijeće sigurnosti Ruske Federacije, koje se redovito sastajalo putem videokonferencija, počelo igrati veću ulogu. Volodin je po službenoj dužnosti bio član Vijeća. To mu daje priliku da svoje ideje redovito iznosi predsjedniku i razgovara s njim jednom sedmično. Kirijenko nije član Vijeća pa ne razgovara redovito s predsjednikom”, rekao je izvor blizak Volodinu.

Prema izvoru, Volodin koristi sjednice Vijeća sigurnosti kako bi “testirao” predsjednikovo raspoloženje. “Pažljivo sluša komentare koje Putin, čini se, otvoreno iznosi, a onda javno i jasnije izražava isti stav. Svoje ideje iznosi u Vijeću sigurnosti i prati reakciju predsjednika”. “Mnogi se boje govoriti ili djelovati u svoje ime, a boji se i Volodin, ali on to ipak čini. Nije posebno inteligentna osoba, ali može osjetiti dosta toga – ne mozgom, nego kičmom, rekao je jedan od Volodinovih poznanika. “Ima životinjsku strast za moći i šesto čulo za to. Mnogi njegovi potezi su povučeni instinktivno – prati svoj nos i zna na koju stranu vjetar puše. On nije osoba, on je biorobot”.

Prema Meduzinom izvoru, Volodinova nepokolebljiva podrška Putinu i njegovim idejama svodi se upravo na znati “u kojem smjeru vjetar puše”. “Trenutačno zasigurno ne možete pretjerivati ​​s domoljubljem, ali zasigurno možete nedovoljno”, kaže. “Volodin zna da nije vrijeme za umjerenost i da je bolje ići dalje od onoga što predsjednik očekuje. Kada Putin spominje zahtjeve da se plin plaća u rubljima, Volodin predlaže zahtjev za plaćanje u rubljima za sve uvozne proizvode i sirovine. I tako dalje. A njegovo šesto čulo do sada još nije omanulo”.

Ovaj i drugi izvori s kojima je Meduza razgovarala – oni bliski kremaljskoj administraciji i samom Volodinu – ističu da Volodinovo ekstremno domoljublje i podrška predsjedniku proizlaze iz pragmatičnih i sebičnih razloga. “On ne radi za Putina, on radi za sebe. Samo što shvata da je ovakva podrška predsjedniku trenutačno ono što ga stavlja u najbolju poziciju. Drugi političari to također uviđaju i počinju ga kopirati”, rekao je izvor blizak kremaljskoj administraciji.

‘Nije krio da radi kako bi nasljedio Putina’

Politolog Preobraženski istaknuo je da u svemu ovome što se događa, Putin sam u određenoj mjeri ruši cijeli politički sistem koji djeluje posljednjih nekoliko godina “jer ograničava njegovu apsolutnu moć”. “Volodin ga u tome rado podržava – kao što je bilo sa zakonom kojim se strancima zabranjuje posvajanje djece, primjerice. Zatim s protusankcijama, koje su pogodile i rusku ekonomiju, a kojima se puno tehnokrata protivilo. Volodin je odmah prihvatio te stvari i predložio da ih se udvostruči”, rekao je Preobraženski.

Po njegovu mišljenju, pokušaj pogađanja Putinovih želja je “najracionalnija strategija za saradnju s Putinom u situaciji kada je on postao tajnovit i sklon namjernom obmanjivanju čak i vlastitog okruženja”.

Politolog Kinjev također primjećuje da su ruski političari i dužnosnici počeli aktivno izražavati u javnosti kao odgovor na ono što javnost osjeća. “U turbulentnim uvjetima, kadrovske promjene, intrige i pritužbe na državne agencije su neizbježne”. “Oni u centru će proizvesti neke kadrovske križaljke, dijelom kako bi odvratili pozornost građana od ekonomskih poteškoća. Za probleme zemlje će okriviti državne službenike”, ističe Kinjev. Volodin, kako kaže, pokazuje svoj “borbeni duh i nagon”.

“Ove aktivnosti mogu biti znak njegove želje za novom pozicijom ili samo može značiti kako nastoji zadržati kontrolu nad svojim trenutačnim položajem. No, ko zna šta će se dogoditi ako se pojavi neki veći ‘jastreb’ ili ako dođe do neke kadrovske smjene i zatreba mjesto za nekoga drugoga”, rekao je.

Do objave članka, ističe Meduza, predsjednik Državne Dume Vjačeslav Volodin nije odgovorio na pitanja koja su poslana press službi ruskog parlamenta.

Svi izvori koji su razgovarali za Meduzu izjavili su da Volodin u privatnim razgovorima nikada nije pokušavao prikriti svoju želju da jednog dana postane nasljednik Vladimira Putina i da za to “radi”. “Kada kaže da će nakon Putina biti Putin, on ili svjesno ili podsvjesno nagovještava samoga sebe”, kaže jedan izvor. “Sljedeći Putin će se zvati Volodin – čak i njegovo ime pomaže”, zaključuje.