Nobilo otvoreno: “I Tuđman i Milošević su imali ideju podjele Bosne”

Jedan od najpoznatijih hrvatskih advokata Anto Nobilo dao je intervju za srbijanski Kurir u kojem je, između ostalog, komentirao ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini.

Tom prilikom Nobilo se osvrnuo na odnos Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

Novinar ga je napomenuo da je jedne prilike kazao kako su ‘u strateškom smislu, Tuđman i Milošević bili saveznici’, pa ga je zamolio da detaljnije objasni njihov odnos.

U odgovoru Nobilo je kazao kako su i Milošević i Tuđman željeli da podijele BiH.

“Mislim da je ta moja opaska bila tačna. Najviše crpim saznanja iz sedmoipogodišnjeg suđenja komandantu operativne zone HVO – Srednja Bosna, generalu Tihomiru Blaškiću, u Haagu. Bio sam mu branilac. I Tuđman i Milošević su imali ideju podjele Bosne. Taktizirali su pod pritiskom međunarodne zajednice, ali, da su mogli, sigurno bi podijelili Bosnu”, kazao je Nobilo i dodao:

“Obojica su smatrali da bi – ako se Srbija i Hrvatska dogovore i podijele Bosnu i Hercegovinu – to mogao biti osnov za dugotrajni mir. Franjo Tuđman je htio da obnovi Banovinu hrvatsku i tako postane hrvatski predsjednik u najvećim mogućim granicama u historiji. Maček je to učinio, ali samo u sklopu Kraljevine Jugoslavije, i to je ubrzo nestalo u vihoru Drugog svjetskog rata. Milošević je nastavio politiku Kraljevine Srbije, koja nije nikada definisala svoje granice i koja je najprije širila na jug (Makedonija), a kad su je Bugari zaustavili, okrenula se prema Bosni (Crna ruka, Gavrilo Princip itd.). Tu je kontinuitet neke srpske nacionalne politike sa kraja 19. i početka 20. stoljeća. Milošević je znao da dijelove Hrvatske neće moći zadržati. On je samo zloupotrebio Srbe u Hrvatskoj kako bi oslabio pregovaračke pozicije Tuđmana u BiH”.

U intervjuu se dotakao i nedavnog komentara predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je za zagrebačku porodicu Zec kazao “da su preživjeli članovi porodice dobili odštetu, šta još treba”.

Upitan je da li ga je iznenadila tvrdnja Milanovića, koji je tom prilikom kazao da hrvatska država nije umiješana u taj zločin, “već da je to bila obična pljačka bogate porodice”.

“Da, iznenadila me. Očito je u posjedu pogrešnih informacija. Da me pitao, sve bih mu objasnio. Od novembra do decembra 1991. ovi Merčepovi eskadroni smrti ubili su 44 ljudi. Sve žrtve imaju istu karakteristiku – Srbi su i bili su imovinski u nešto boljoj situaciji, ili su ti eskadroni smatrali da se isplati opljačkati. Grijeh države je u tome što su oni bili rezervni sastav MUP. Oružje, uniforme, automobile i sve ostalo dobijali su iz hrvatske policije. Stvarni zapovjednik bio im je savjetnik ministra unutrašnjih poslova. Kad se vodio postupak protiv Merčepa za ratne zločine još 2015/16. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova plaćalo mu je odbranu. Jednostavno je – ako policija vrši serijska ubistva, onda možemo reći da ih je ubila država i da je država odgovorna. Ako policija nije izvršni organ države, onda ne znam ko je”, kazao je Nobilo.