“Nisam baš lahak na suzi, al plakao sam” Mustafa cijeli život pomagao komšijama, oni mu poklonili umru

Nisam baš nešto lahak na suzi, ali kada sam saznao šta su mi pripredile moje komšije i prijatelji, zaplakao sam i ostao bez riječi.

Riječi su ovo Mustafe Mašića (64), dugogodišnjeg humanitarca i aktiviste u Mjesnoj zajednici Oruče, kada je saznao da su njegove komšije i prijatelji prikupili sredstva i poklonili mu odlazak na Umru. Mustafi je novčanu donaciju i poklon uručila Elmira Ločić, vlasnica mini biznisa „Slatka Tajna“ iz Tešnja, koju su organizatori angažovali da Mustafi uruči poklon.

Kada je Mustafa u pitanju najviše me se dojmila njegova briga za stare i bolesne u Oručama. On je uvijek uz njih, obilazi ih, svojim automobilom vozi doktorima i to bez ikakve naknade, nabavlja što im treba, druži se s njima, uvijek im izlazi u susret. Uvijek saburli, iskreno u vjeri, a toliko je dobrote u njemu da je to riječima teško opisati. Nemjerljiv je njegov doprinos u radu Mjesne zajednice Oruče, pokrenuo je toliko akcija za dobrobit svih mještana, a uvijek je radio u hajr bez marke naknade – ispričao je Esad Džanić, predsjednik Vijeća MZ Oruče i dodao da su svoj novčani doprinos za Mustafin odlazak na Umru dali mještani i oni koji žive i rade daleko od rodnog mjesta.

Na čelu MZ Oruče više od 15 godina

Mustafa Mašić je penzioner, ratni vojni invalid, dugogodišnji aktivista u MZ Oruče u kojoj se posebno angažovao u poratnim godinama. Mašić je bio na čelu mnogih realizovanih akcija: izgradnje i asflatiranja puteva, telefonije, uvođenja rasvjete, izgradnja sportskog poligona i organizacija Memorijalnog turnira „Hajrudin Hajdić Hajro“.

Na čelu mjesne zajednice bio sam više od 15 godina, meni ništa nije bilo teško uraditi za svoje selo i mještane Oruča. Posebno sam ponosan na projekte uvođenja rasvjete i asfaltiranja blizu kilometra puta od odvajanja za Ravnu do samih Oruča u kojem smo imali pomoć resornih ministarstava Federacije BiH i ZDK, općine, a i sami mještani osigirali su značajna sredstva. Odgodio sam odlazak u bolnicu, na operaciju dok se put nije asfaltirao – ispričao je Mustafa i dodao da se uvijek trudio raditi odgovorno i transparentno.
Nalazio sam način da motivišem mještane da se uključe u akcije koje smo pokretali, milina me obuzme kada vidim sportski teren i tribine koje smo izgradili i gdje se svake godine održava turnir u znak sjećanja na našega heroja, Hajrudina Hajdića-Hajru. Znao sam da uvijek imam podršku mještana i naše dijaspore, općina Maglaj i Tešanj – priča za maglaj.net Mustafa.
Vjera mu je put u životu

Vjera mu je, kaže, put u životu.

Imam četvero djece, na koju sam ponosan. Trudio sam se da ih odgojim u vjeri, da budu dobri, odgovorni i moralni ljudi, da imaju poštovanja prema meni, a Boga mi i ja prema njima. Najsretniji sam kada smo zajedno, pričamo o svemu, trudimo se supruga i ja da osjete koliko smo uz njih u svakom trenutku – kaže Mustafa i nastavlja.
Osluškujem šta nam efendije poručuju na džumama, samo uzmi od onoga šta pričaju. Na džumama sam u Maglaju, u Novoj gradskoj i Kuršumlija džamiji, ali i u Ravnoj, Karadaglijama i Tešanj.
Osim novca za Umru, Mustafa je dobio i vrijedne poklone sat, trenerku, kahvu, voće.

Rekao sam svojim mještanima da je u onom poklonu bila samo kila jabuka, meni bi bilo srce puno. Ta pažnja koju osjećam ne može se kupiti parama. Kada mi je uručen poklon, noge su mi zaklecale a bilo je i suza. Hvala svima – rekao je Mustafa Mašić na kraju razgovora. Odlazak na Umru očekuje ga u prvim danima februara mjeseca.