Niko nikad nije nadmašio evropski fudbal. Hoće li to uspjeti Saudijska Arabija?

Saudijska Arabija je pokazala svoje finansijske mišiće tokom ljetnog prijelaznog roka u nogometu. No, nijedna se liga dosad nije uspjela etablirati kao dominantna sila ispred Evrope.

Neizvjesnost okružuje pristup Saudijske Arabije, budući da su golemi resursi timova kao što su Al-Ittihad i Al-Nassr uspješno privukli iskusne igrače, bez potrebe za dovođenja mladih talenata ili bivših zvijezda.

Ova strategija je u suprotnosti s drugim ligama, kao što su ruska Premier liga, kineska Super liga i američka MLS.

Aktuelni prijelazni rok vratio je sjećanja na prethodna ljeta, kada su ove lige pokušavale otimati igrače iz velikih evropskih klubova, ali entuzijazam je postupno splasnuo, prenosi Marca.

Saudijska Arabija trenutno nije suočena s istim rizikom, budući da se igrači odlučuju priključiti tamošnjih klubovima ne zbog nedostatka alternativa, već zato što to vide kao najbolju opciju.

Ovo su bili pokušaji nekih od liga da pariraju najjačim evropskim klubovima iz liga petice (Engleska, Francuska, Italija, Njemačka, Španija):

MLS (2015/2016): Lampard, Gerrard, Pirlo

U prošlosti je MLS ciljao na veterane svjetske klase koji su bili raspoređeni po timovima. Međutim, plaće su predstavljale izazov za ligu.

Slična situacija dogodila se ove godine u Inter Miamiju koji je potpisao ugovore sa zvijezdama kao što su Lionel Messi, Jordi Alba i Sergio Busquets.

Čuveni Brazilac Kaka je sve iznenadio kada je iz italijanskog Milana otišao u novoosnovani Orlando City.

David Villa, Frank Lampard i Andrea Pirlo pridružili su se New York City FC-u, dok je Steven Gerrard prešao u LA Galaxy.

Igrači kao što su Didier Drogba, Wayne Rooney i Bastian Schweinsteiger napravili su slične poteze u MLS-u.

Kineska Superliga (2018): Carrasco, Oscar, Hulk

Kina je ušla na nogometnu scenu s ciljem da do 2050. ima jaku reprezentaciju. Puno su uložili u nogomet i klubove.

Međutim, era milionskih transfera završila je nakon dvije sezone zbog poreza koji su nametnuli Kineski nogometni savez (CFA) i tamošnja vlada.

Ovaj porez je zahtijevao da se ekvivalentna naknada za transfer uloži u fond za razvoj nogometa. To je zapravo udvostručilo troškove transfera.

CFA je donio odluku da je na terenu obavezno prisustvo istog broja kineskih igrača starosti do 23 godine kao i stranaca.

Kao rezultat toga, sve zvijezde koje su otišle u Kinu na kraju su je i napustile zbog komplikacija koje su se javile klubovima.

Ruska Premier liga (2012): Hulk, Witsel, Eto’o

Kad je Zenit potrošio 100 miliona eura na Hulka i Axela Witsela, predsjednik Ruske revizorske komore upozorio je na potencijalnu finansijsku gornju granicu za dovođenje igrača.

Ovi potpisi su se pokazali razočarenjem. Međutim, Rusija se tada pojavila kao nova finansijska sila u nogometu.

Anzhi se također priključio tadašnjem trendu potpisivanjem ugovora sa zvučnim igračima, kao što su Roberto Carlos i Samuel Eto’o, potrošivši veliku količinu novca u kratkom vremenu.

Domaćinstvo SP 2030. je ključ

Pokretačka snaga iza značajnih ulaganja Saudijske Arabije u nogomet je njihova težnja da budu domaćini Svjetskog prvenstva 2030. godine.

Za razliku od ograničenja s kojima se suočava Kina ili finansijski fair-play Evropske nogometne federacije (UEFA), ne postoje ograničenja koja bi ometala ulaganja Saudijske Arabije.

Očekuje se da će to potrajati tokom sljedećih godina, barem dok se ne donese definitivna odluka u vezi sa Svjetskim prvenstvom 2030.

Iako je njihova finansijska moć neupitna, pravi test leži u njihovoj sposobnosti da stalno privlače evropske talente, pothvat koji se drugima pokazao nedostižnim.