Nermin Fazlagić: Bošnjaci i Turci imaju odličnu saradnju u Italiji

Nermin Fazlagić je izuzetan primjer uspješnih mladih Bošnjaka u dijaspori koji je dobro iskoristio životne prilike i postao poliglota.

Pored bosanskog, italijanskog, engleskog jezika, savladao je portugalski i francuski, a tokom studiranja boravio je i u Turskoj i Brazilu čime je proširio svoja znanja i iskustva.

Fazlagić je nevladin aktivista i predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Italiji koja je osnovana 2019. godine. Govorio je o svom životnom putu, odrastanju u Italiji, NVO aktivizmu, položaju islama u Italiji, saradnji sa drugim muslimanskim zajednicama i nedavnim izborima na kojima su pobijedili desničari.

Od Sarajeva do Verone

– Rodio sam se u Sarajevu 1988. godine i sve do agresije na Bosnu i Hercegovinu moj život, kao onaj mojih sugrađana, tekao je mirno. Nemam sjećanja iz tog perioda jer sam bio premlad, i sve što znam o prvim godinama mog života dolazi iz priča rodbine i prijatelja te iz fotografija i videa i zaista iz svake priče se stekne dojam da su to bile godine blagostanja u Sarajevu. Naravno, blagostanju je došao kraj zvukom eksplozija i početkom opsade grada. Babo je ostao da obavi svoju dužnost u opkoljenom Sarajevu a ja, brat i mama smo tražili utočište po drugim zemljama te nakon kratkog perioda provedenog u izbjeglištvu u Hrvatskoj, humanitarna organizacija iz Verone nas je dovela u taj grad – kaže Fazlagić.

U Veroni je Fazlagić završio osnovnu i srednju školu te fakultet i stekao prva radna iskustva. On je studirao, živio i putovao u više različitih država i naučio mnogo jezika čime je na praktičan način potvrdio da putovanja i jezici su najveće bogatstvo.

– Od malih nogu sam bio znatiželjna osoba i neko ko je htio da što više sazna o svijetu oko sebe a najbolji način da se vidi i sazna šta svijet ima za ponudit je – putovati. Problem, pod navodnicima, putovanja je to što ti pokaže i dokaže koliko malo znamo iako mislimo da mnogo znamo u ovom svijetu pametnih telefona. Vidiš da sud koji si donio o nekome/nečemu, možda o skupini stotina miliona ljudi, je bio potpuno pogrešan – smatra Fazlagić.

Fazlagić dijeli stav da najveći resursi Bosne i Hercegovine se nalaza upravo u dijaspori i smatra da to počinju shvatiti i oni koji su na odgovornim pozicijama u domovini.

– Mi smo naučeni da je jedini model ekonomskog razvoja jedne zemlje onaj “nacionalnog” tipa koji je više svojstven kraju 19. i početku 20. stoljeća, gdje jedan narod, “zatvoren” u svojoj zemlji, gradi svoju poljoprivredu i industriju i stremi nekom blagostanju koji bi u teoretskom smislu bio nezavisan od ekonomije i blagostanja drugih država u svijetu.

Mi najviše volimo poređenja sa Njemačkom, Švedskom, SAD ali ta poređenja nemaju nikakvog smisla jer iz historijskih, demografskih, ekonomskih pa i političkih razloga, mi nikada nećemo kao oni. Jedna mala zemlja kao što je Bosna, koja je proživjela sve ono što je proživjela, može da se nada i da stremi ka tome da bude jedna Slovenija, Estonija ili Irska i ako to dostignemo, nećemo ništa zavidjeti ovim “većim” državama – dodaje Fazlagić.

Fazlagić objašnjava da sve male zemlje koje nemaju značajne prirodne resurse svoj razvoj baziraju isključivo na znanju i poduzetničkim sposobnostima svog stanovništva, na otvorenosti i na zdravom patriotizmu.

– Upravo je naša dijaspora u Evropi i Americi mjesto gdje se mogu razvijati takvi ljudi, koji će naučiti svjetsko znanje i iskustvo, steći kontakte i na osnovu svega toga, mijenjati nabolje stanje u domovini. I po novinama i portalima neke od najčitanijih vijesti su one o našim ljudima iz dijaspore koji su ostvareni u politici, ekonomiji, nauci i time direktno pomogli svojoj domovini.

Stvar koja me puno raduje je što vidim da se i u samoj domovini sve više rađaju novi poduzetnici i da se priča sve više o poduzetništvu kao o lijepom i poželjnom cilju što je ogromna razlika u odnosu na situaciju od prije nekoliko godina i decenija gdje je cilj uspješnog čovjeka bila državna služba.

Uprkos okolnostima pandemije ostvareni značajni rezultati

Islamska Zajednica Bošnjaka u Italiji (IZBI) je osnovana krajem 2019. godine i nakon velikog entuzijazma i volje za radom, uslijedila je pandemija koja je zamrznula djelovanje na početku.

I u takvim okolnostima bilo je velikih pomaka, džemat Ital-Bosna iz Vallecamoniche je doveo prvog našeg imama u Italiju, prvog i jedinog kojeg je Italija priznala kao vjerskog službenika, džemat Biella je završio otkup i renoviranje mesdžida i prostorija a džemat Verona je kupio, renovirao i pustio u funkciju svoj mesdžid i prostorije.

Kad je osnovana IZ Bošnjaka Italije imala je tri džemata, a sad ima šest džemata u pet regija, pretežno na sjeveru koji je ekonomski razvijeniji i gdje se nalazi većina Bošnjaka.

– Prvenstveno zahvaljujući džematlijama, džematskim odborima te imamu Ahmedu ef. Tabakoviću ova zajednica ima impozantne rezultate, gdje smo već imali aktivnosti u partnerstvu sa italijanskim univerzitetima i muzejima, gdje smo pozvani da učestvujemo u međureligijskim aktivnostima od strane Katoličke crkve i vlasti. Na našim aktivnostima prisustvovali su gradonačelnici i predstavnici državne te regionalne vlasti. Smatram da će, uz Božiju pomoć, ova zajednica biti prepoznatljiv primjer zdrave integracije u Evropskom društvu – smatra Fazlagić.

Otkriva da su toku završne pripreme da od sljedeće godine broj imama IZ Bošnjaka Italije bude veći od jednog što je za njih veliki uspjeh.

– Islam kao religija nije tretirana zakonom, kao što jesu neke druge vjerske zajednice, npr. Katolička crkva ili Jevrejska zajednica koje su potpisale ugovore sa državom. S druge strane ne može se ni reći da je to samo krivica države jer ne postoji krovna institucija muslimana u Italiji.

U javnom prostoru do sada najviše prostora su imale četiri organizacije: UCOII okuplja useljenike iz Šama, CII – zajednica koja predstavlja tradicionalni marokanski islam, COREIS – Zajednica koju je osnovao Italijan koji je prešao na islam te Islamski kulturni centar u Rimu koja uživa poseban pravni status. Ove četiri zajednice su potpisale i jedan protokol sa Vladom koji im je dao veću vidljivost i kredibilitet, međutim ne predstavlja nikakvo de iure priznanje islama – ističe Fazlagić.

Zajednički projekti s turskim udruženjima

Navedene zajednice pretežno predstavljaju razumijevanje islama iz arapske perspektive.

– Postoje i druge, manje zajednice s kojima imamo fantastičnu saradnju za koju se nadamo da ćemo još više ojačati, prvenstveno sa Turcima koji i u Italiji imaju predstavništvo Diyaneta. Sa Turcima i njihovim predstavnicima te sa udruženjem “Italijansko-turskog prijateljstva” smo realizovali fantastične projekte poput prezenetacije dokumenta koji potvrđuje prijateljstvo Gazi Husrev-bega sa Venecijanskim duždom, seminar koji je slavio prijateljske i komšijske odnose između muslimana i Jevreja u Bosni, a za nekoliko dana ću prisustvovati višednevnom kongresu u Kalabriji pod nazivom “Alter, ergo amicus. – Osmanski horizont u heterodoksnoj renesanskoj misli” koji organizuje profesorica sa Univerziteta Ca’ Foscari Vera Costantini.

Osmansko naslijeđe u Italiji je veoma bogato i nadam se da će se u budućnosti diskurs oko islama u Italiji bazirati na zajedničkom mediteranskom naslijeđu i zajedničkoj višestoljetnoj historiji odnosa Venecije i Osmanlija, što je i prirodno. Zašto tražiti i izmišljati nešto novo kad imamo bogatu historiju odnosa Italije i muslimana dugu šest stoljeća – poručuje Fazlagić.

Nedavni izbori u Italiji su označili povratak desničara na vlast što je dio šireg procesa jačanja desnice u Evropi.

– Ne vjerujem da će biti drastičnih promjena, jer već su bili i prije radikalni pokušaji zatvaranja džamija u Italiji koji su oboreni na Ustavnom sudu. Iako nedefinisan u detalje, status islama u Italiji je zagarantovan zakonom o vjerskim slobodama koji je u Ustavu Italije. Mislim da je Italija ustvari veoma pozitivan primjer kako jedna država nastoji da integriše i institucionalizira vjeru koja tu nikad prije nije postojala.

Naravno da ne može ništa preko noći i put do formalnog priznanja je dug i trnovit, ali generalno govoreći gdje se god poštuju zakoni i kultura domaćina, muslimani u Italiji nemaju i neće imati problema da obavljaju svoje vjerske dužnosti. Uz to je vrijedno napomenuti da je naša zajednica više puta sarađivala upravo sa desničarskim vlastima na lokalnom nivou i nikad, baš nikad nismo imali problema. Naprotiv, dojam koji se stekao je da su oduševljeni sa nama i našom organizacijom, jer u nama vide upravo dokaz da je moguće biti i musliman i Evropljanin i baštinik evropskih vrijednosti. Mislim da je to naša velika prednost, a hoćemo li znati iskoristiti tu prednost, to je sada na nama – zaključuje Fazlagić.

Anadolija