Nepristupačnost jedan od najveći problem osoba sa invaliditetom

Loša pristupačnost za osobe sa invaliditetom širom BiH nije samo njihova nemogućnost da fizički pristupe mnogim javnim ustanovama, problem je mnogo veći a tiče se i institucijskih, ali i komunikacijskih barijera koje stoje ispred ovih osoba.

Mišljenje je ovo osoba sa invaliditetom povodom Svjetskog dana svjesnosti o pristupačnosti koja se obilježava svake godine 19. maja.

Kako su kazali u Instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH, pitanje pristupačnosti je uslov za ostvarivanje i svih drugih prava.

“Kada je riječ o pristupačnosti, osobe sa invaliditetom u BiH suočavaju se sa nizom poteškoća, a postojanje barijera, arhitektonskih, komunikacijskih i drugih, otežava ostvarivanje principa jednakosti, nediskriminacije i ravnopravnosti”, naveli su u Instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH, te su istakli da u okviru svog djelovanja kontinuirano ukazuju na različite oblike nepristupačnosti i implikacije koje se javljaju za osobe sa invaliditetom.

“Ljudska prava su univerzalna i jednaka za sve, te Ombudsmani i sada pozivaju institucije vlasti, obrazovne institucije, zdravstvene institucije i sve druge javne organe da osiguraju osobama sa invaliditetom pristupačno okruženje, informacije i usluge”, navodi se u saopštenju Ombudsmana za ljudska prava BiH.

Tanja Mandić Ðokić, konsultantica za pitanja društveno marginalizovanih grupa, je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekla da problem pristupačnosti ne mora biti samo fizički, već se odnosi i na pristup institucionalnim uslugama, kao i pristupačnost za osobe koje ne vide ili one koje ne čuju.

Kako je navela u Banjaluci još uvijek postoje brojne javne institucije koje nisu pristupačne za osobe sa invaliditetom.

“Banski dvor nije pristupačan. Skoro svi kulturni događaju u najvećem gradu u RS, za skoro sve kategorije osoba sa invaliditetom, su nepristupačni”, kazala je Mandić Đokićeva.

Istakla je da su skoro svi kulturni događaji uskraćeni osobama sa invaliditetom, počevši od fizičke pristupačnosti.

“Nisam nikada vidjela nijedan događaj na Brajevom pismu, niti se bilo kakav napor u tom smislu događa”, rekla je Mandić Đokićeva.

Dodala je da ipak treba pohvaliti Narodnu i univerzitetsku bibilioteku RS, gdje su pri kraju radovi na izgradnji lifta za osobe sa invaliditetom.

Radovan Ristić, predsjednik Udruženja distrofičara regija Banjaluka, rekao je da i dalje ima dosta prostora za poboljašnje pristupačnosti, te da se u većim gradovima po tom pitanju nešto i radi, dok su manje lokalne zajednice gotovo u potpunosti nepristupačne.

“U Banjaluci su i dalje prisutne rampe za invalidska kolica pravljene prije oko 20 godina, i spremne su za saniranje, a kada izađete iz centra grada vidite da ni najveći grad u RS nije uradio mnogo da poboljša pristupačnost”, rekao je Ristić.

Dodao je da je u manjim opštinama i gradovima situacija dosta gora i da se najbolje može opisati kao čemer i jad.

“Ni glasovi osoba sa invaliditetom nisu dovoljno glasni, ako sami ne apelujete ne možete ni očekivati da će se nešto promijeniti”, zaključio je Ristić za “Nezavisne”.

Fikret Zuko, predsjednik federalnog Saveza slijepih, kazao je da situacija nije dobra, ali da se posljednjih godina makar diže svijest da osobe sa invaliditetom imaju probleme sa pristupačnošću.

“Ni fizička i informatična pristupačnost nije dobra. Prije svega jer ljudi koji rade na internet platformama ne vode računa o standardima kada to rade, pa onda poslije kada pokušaju to da isprave malo se zakomplikuje”, rekao je Zuko za “Nezavisne novine”, dodajući da je drugi problem da, osim u Banjaluci i Sarajevu, fali ozbiljnijih poduhvata u vezi pristupačnosti okruženja, ulica i institucija.

Kako je za “Nezavisne novine” kazala Dubravka Živković Ostojić, predsjednica Saveza gluvih i nagluvih RS, gluvi ljudi još uvjek žive u zamci predrasuda.

“Gluvi se bore za svjesnost i pristupačnost, za pravo na svoj maternji jezik kako bi mogli ostvariti normalnu komunikaciju sa društvom koje čuje”, kazala je Živković Ostojićeva, dodajući da ove osobe problem pristupačnosti imaju i pri posjeti običnom šalteru, na kom treba da dobiju lične dokumente.

“O školama, univerzitetima, umjetnosti, sportu i kulturi da ne govorimo. Naša sudbina, koju nismo sami birali, je da se stalno borimo za svjesnost i pristupačnost”, navela je Živković Ostojićeva.

Nezavisne novine