Nema nikakvog smisla pokušavati poboljšavati postojeći zdravstveni sistem u BiH

Sistemi zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini već duži period su suočeni sa ozbiljnim izazovima u svome finansiranju. 

Gotovo po pravilu svake godine rashodi premašuju prihode fondova zdravstvenog osiguranja. Za finansiranje sistema zdravstvene zaštite godišnje se u BiH izdvaja oko 3,5 milijardi KM ili gotovo 9% BDP-a. Komparacije radi, ukupna potrošnja za zdravstvo manja je od 7% BDP-a u Hrvatskoj, Estoniji, Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji. Od ovog iznosa 70% se finansira javnim sredstvima, a oko 30% privatnim sredstvima.  

Formalno zaposlene osobe čine svega jednu trećinu ukupnog broja osiguranika. Istovremeno, kroz obavezne doprinose zaposlenih finansira se 97% sredstava za zdravstvo koja su dolaze iz javnih izvora. Ovakvo stanje predstavlja jedan od ključnih rizika po finansijsku održivost zdravstvenog i socijalnog sistema u zemlji, pokazala je analiza Ekonomskog instituta u Sarajevu.

NEDOSTATAK NADZORA I KONTROLE

“Direktna plaćanja za lijekove i medicinske proizvode čine najveći dio private potrošnje. Slijede izdaci za specijalizirana ambulantna i bolnička liječenja. Značajno je prisustvo i neformalnih plaćanja, najčešće za bolničku i specijaliziranu njegu. Direktna plaćanja stanovništva, uključujući neformalna plaćanja, smanjuju vjerovatnoću da će grupe stanovništva s niskim prihodima dobiti zdravstvene usluge koje su im potrebne. Čak 8,2% stanovništva u BiH navodi da je potrošilo više od 10% njihovih ukupnih prihoda na zdravstvo”, navodi se. 

U oba entetita su u ranijem periodu poduzimani različiti koraci kako bi se poboljšao kvalitet zdravstvene zaštite. Tako su, primjera radi, osnovane agencije za akreditaciju zdravstvene zaštite koje rade programe certifikacije za pružaoce zdravstvenih usluga i praćenje indikatora kvaliteta i sigurnosti u bolnicama i primarnoj zaštiti. Uprkos tome, napredak je ograničen. Prije svega zbog nedostatka podsticaja za plaćanje za poboljšanje kvaliteta, institucionalne fragmentairanosti i ograničenih javnih resursa.

Prema anketi koju je 2020. provela Svjetska Banka, više od 80% stanovništva navodi da je “prilično nezadovoljno” ili „veoma nezadovoljno“ zdravstvenim sistemima. Nizak kvalitet i dugo vrijeme čekanja na specijalizirane usluge utiču na to da pacijenti, koji si to mogu priuštiti, sve više koriste zdravstvene usluge iz privatnog sektora. 

Uočen je nedostatak mehanizama nadzora i kontrole usklađivanja rashoda zdravstvenih ustanova sa raspoloživim budžetskim sredstvima što dovodi do prekomjerne potrošnje. Primjera radi, izdvajanja za plate za dodatno osoblje zaposleno na radnim mjestima koja nisu odobrena od strane finansijera. Upravljačke strukture u zdravstvenim ustanovama koje generiraju deficite nisu sankcionisane. Kao rezultat, akumuliraju se obaveze prema socijalnim fondovima i poreskoj upravi, kasni se sa plaćanjima prema dobavljačima i zaposlenima. Sve ovo ima direktne posljedice na buduće pružanje usluga i kvalitet njege, kao i nedostatak novih investicija koje su u prinicipu značajno ispod iznosa amortizacije. 

BOLNIČKA MREŽA OD 29 JAVNIH BOLNICA

Poseban izazov je niska efikasnost zdravstvenih sistema. Iako zemlja ima veliku bolničku mrežu sa ukupno 29 javnih bolnica (18 u Federaciji Bosne i Hercegovine, 10 u Republici Srpskoj i jedna u Brčko Distriktu) i šest specijalizovanih bolnica, broj bolničkih kreveta na 100 000 stanovnika je ispod prosjeka zemalja Jugoistočne Evrope. U isto vrijeme, stope popunjenosti bolnica su niske – u Federaciji BiH prosječna popunjenost kreveta je manja od 60%, uz velike varijacije između bolnica. Bolnički sektor karakteriše neefikasna upotreba resursa koja je rezultat sistema plaćanja koji ne odražava nivo realizovanih aktivnosti. Uprkos pomaku ka primarnoj zaštiti u posljednjih nekoliko godina, bolnički sektor je još uvijek dominantan. Mnoge ambulantne zdravstvene usluge i dalje se pružaju putem prijema u bolnicu, zbog nedostatka poticaja koji podstiču ambulantno liječenje. U oba entiteta koriste se elektronski zdravstveni kartoni koji u teoriji mogu doprinijeti boljoj koordinaciji njege među sektorima, ali implementacija je neujednačena i podaci o pacijentima se ne dijele među pružaocima usluga.

“Iznad navedeno upućuje na zaključak da nema nikakvog smisla ni uporišta prosto pokušavati poboljšavati postojeći sistem koji se pokazao kao neodrživ. Ovo posebno imajući u vidu emigracijske trendove i starenje stanovništva, rastuće troškove inovativnih tehnologija i lijekova, itd. Više resursa, bolja organizacija, administracija i sl. naprosto neće dati željene rezultate. Potrebna je promjena paradigme i načina gledanja na zdravstveni sistem. On fundamentalno mora biti odgovoran za kreiranje vrijednosti za korisnike. Naravno, otvara i pitanje vremena. Korisnici ne mogu priuštiti da reformu čekaju decenijama, već rezultate moraju vidjeti najkasnije u rasponu od 5 – 7 godina”, zaključeno je u analizi. 

Ova analiza objavljena je u okviru projekta “Jačanje integriteta u procesu kreiranja listi lijekova u BiH” kojeg podržava Vlada Švicarske, kompanije Roche d.o.o. – Roche Ltd. i Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH, a sprovodi Net Consulting d.o.o. u BiH. Sadržaj ove analize, kao i nalazi prikazani u njoj, ne odražavaju nužno stavove Vlade Švicarske, kompanije Roche d.o.o. – Roche Ltd. i Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH.

Akta.ba