Neljudski čin

Teško je pronaći adekvatne riječi da bi se opisalo zlo u ljudskom obliku koje je u četvrtak, pod okriljem noći, maskirano i pripremljeno, ušlo kroz prozor kuće porodice Memišević u Omeragićima kod Višegrada, pa se iživljavalo nad dvoje nemoćnih staraca.

Fotografije teško pretučenih Fadila i Ajše iz sanitetskog vozila višegradskog Doma zdravlja svakom normalnom građaninu ove zemlje dugo će ostati urezane u pamćenje.

Zato ne treba čuditi lavina reakcija koja je uslijedila, adekvatnih i neprimjerenih, razumnih i ratobornih, onih koji su ovo krivično djelo povezivali s nacionalnošću žrtava, onih što se sjećaju da su starije i nemoćne osobe i ranije bile žrtve, bez obzira na to kako im je ime, ali i onih što čekaju da motiv saopće nadležni organi koji su dužni pronaći i procesuirati počinioca.

Do tada, zbog neljudskog čina u Omeragićima, trebaju se sramiti svi – od pozornika do predsjednika, od onih što godinama svojim politikama kreiraju ambijent stalnih tenzija i nesigurnosti, mržnje, siromaštva, pustih sela i gradova, države u kojoj i ubice za nekoliko godina izađu na slobodu, u kojoj se isplati krasti, varati i otimati, do svih nas što ne činimo ništa, ili ne činimo dovoljno, da takvo stanje mijenjamo. Iako svjesni da su žrtve jučer bili Fadil i Ajša, a sutra će to biti neko drugi.

Mnogo problema imaju stanovnici istočne Bosne, posebno oni koji su već jednom morali otići sa svoga ognjišta.

Nije tako davno bilo kada su u Foči meci padali ispred njihovih kuća, Višegradom paradirale crne uniforme, ali se to Sarajeva, uglavnom, nije mnogo ticalo.

Ono što u ovom slučaju donekle ohrabruje jeste da su se u Višegradu pojavili najviši državni zvaničnici, barem simbolično pokazavši da države ima i da joj je stalo do njenih građana. I, što je još važnije, za isti sto sjeli su predstavnici lokalnih i državnih vlasti, a zlo osudili i pozvali da se sankcionira – i Višegrad, i Sarajevo, i Banja Luka. Znamo da zlo od dobra razlikovati umijemo, još samo da se prema svakom postavimo na isti način.

AVaz