Neće, ako Bog da

Samo u državi koja se zove Bosna i Hercegovina već redovnom i uobičajenom pojavom posmatramo i stijene kako padaju na kolovoz, a da jedino pitanje koje nakon toga odzvanja glasi: „Jesu li je uklonili?“ U ponedjeljak se na dionicu Miljevina – Foča survala stijena veličine Golfa, a samo pukim slučajem niko nije nastradao.

Nije ovo jedini slučaj, jer je u novembru prošle godine na istoj cesti nastradao vozač kamiona, kamenje je zasulo i povrijedilo putnika u autobusu na cesti Ustiprača – Rogatica, ali, kao i u drugim situacijama kada je u pitanju sigurnost građana, svaku nesreću preko noći zaboravimo, ništa osim uklanjanja tragova ne poduzmemo, pa s već tradicionalnim bosanskim univerzalnim odgovorom na sve – neće, ako Bog da – čekamo sljedeću tragediju.

Uzalud stručnjaci poput Adnana Tatarevića iz Instituta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu upozoravaju da od ljudskog života ništa važnije ne smije biti, ukazuju na rizike na kritičnim dionicama cesta u BiH i da su nezgode poput ove kod Foče posljedica njihovog neadekvatnog održavanja i nepoduzimanja mjera na osiguranju padina, kanjona rijeka i cesta u usjecima.

Tako je, zbog nedostatka nekoliko stotina metara zaštitne ograde, Tatarević uočio da je na dionici magistralne ceste Banja Luka – Jajce, s obje strane tunela Tuk, samo u posljednjih nekoliko godina u tri saobraćajne nesreće petero mladih poginulo slijetanjem u Vrbas.

Koliko je takvih cesta smrti u BiH, koliko je života izgubljeno, koliko desetina miliona KM u sve drugo osim u zaštitu običnog čovjeka uloženo?