Ne piše nam se dobro – sve je veći deficit kvalifikovanih radnika

Tržište rada u BiH, reklo bi se, oporavlja se. Duplo je više oglasa za posao objavljeno u prvoj polovini ove godine nego prošlih. Traže se radnici svih profila. Problem je sada što radnika nema. Posebno zanatlija. A ugostitelji već apeluju na nadležne da se olakša uvoz radne snage. Dok je na biroima za zapošljavanje prijavljeno oko 370 hiljada nezaposlenih. Stručnjaci poručuju – ako se ovaj trend nastavi – biće posljedica.

Masovna je potraga za agentima u call centrima. Najtraženije je to zanimanje sudeći po objavljenim oglasima. No, za to radno mjesto ima i prijava. Za razliku od drugih najtraženijih zanimanja. Zabrinjava što u BiH više nema trgovaca, vozača, računovođa, većine zanatlija. I sve je veći deficit kvalifikovanih radnika.

Ne samo zbog toga što su možda uslovi rada neodgovarajući pa ljudi ne prihvataju poslove ili tokom školovanja ne dobijaju dovoljno vještina da bi mogli obavljati te poslove već i zbog toga što oni svoju priliku danas traže u inostrantsvu i onda kombinacijom svih tih elemenata danas zapravo dobijamo jedan veliki nedostatak radne snage i probleme za naše poslodavce”, kazala je Nermana Ajanović-Hajdarpašić, direktorica Operacija kolektiva MojPosao.ba.

Radnika nedostaje i ugostiteljima i hotelijerima. Već godinama je, kažu tako. Uskoro će biti prinuđeni uvoziti radnu snagu. Neki bi već, ali im to onemogućavaju zakonske regulative. Pa apeluju na nadležne da to promijene, i tako im pomognu u održavanju biznisa.

“Mi da bismo uveli neku radnu snagu sa Tajlanda ili negdje sa Istoka potrebno je, za radnu dozvolu, da isposlujemo treba nam više od šest mjeseci a možda i godinu dana a možda i ne dobijemo. Situacija je u Hrvatskoj, Sloveniji pa i u Srbiji mnogo bolja, radna dozvola se dobije u roku dan dva”, kazao je Rasim Bajrović, vlasnik grupacije Hoteli Europe.

Zanemarena srednja stručna sprema

Nesrazmjer na tržištu rada možda najbolje opisuje situacija u zanatskim školama. Kroz ovaj hodnik sarajevskog Željezničkog školskog centra nekada je prolazilo oko 2 hiljada učenika. Danas 200. Iako se škola prilagođava okolnostima i prati tržište rada, izostanak industrije u BiH, predrasude, ali i neinformisanost roditelja, dovelo je do sve manjeg interesa za upis, kaže direkorica ove škole Aida Tahirović.

“Što se tiče zanimanja, bilo koje da izdvojim ono svoju perspektivu ima i svoju budućnost zagarantovanu. Upravo jutros smo imali priliku da dobijemo potvrdu da smo 6 učenika završnog odjeljenja elektroenergetičar praktično odmah zaposlili. Ja bih zaista voljela da roditelji prije svega ozbiljnije pristupe upisu ili donošenju odluke o upisu svoje djece”, kazala je Tahirović.

Zanemarena je srednja stručna sprema. Ne radimo na prekvalifikaciji radnika. Nema saradnje između resornih ministarstava i Zavoda za zapošljavanje. Ako nastavimo tako, stručnjaci upozoravaju, ne piše nam se dobro.

“Prva posljedica koju stvarno imamo je smanjenje broja aktivno zaposlenih radnika, zato što ih nemamo dovoljno, nemamo uplate penzionog fonda, a penzioni fond se u nekadašnjoj Jugoslaviji punio tako što su tri radnika radila a jedan bio u penziji, a danas živimo u BiH gdje jedan radi a jedan je u penziji”, kazao je Zoran Pavlović, ekonomski stručnjak.

“Savjet mladim ljudima koji razmišljaju o izboru karijere o izboru škole ili fakulteta jeste svakako da se upoznaju sa tržištem rada šta je ono što se traži. Pored toga svakako mladi ljudi trebaju otkriti ako već nisu otkrili šta je to što vole da rade i šta je ono u čemu su dobri da rade. Najbolje bi bilo da pomire te dvije stvari”, dodaje Ajanović-Hajdarpašić.

U vakuumu smo između potreba tržišta rada i institucija koje treba da imaju kreativnost u poslu, a to očito nemaju. Zbog čega će radnici iz BiH odlaziti za boljim platama i uslovima rada, a poslodavci morati zaključavati vrata firmi jer u njima neće imati ko raditi.

N1