Naučnici posmatrali ljude koji su imali srčani zastoj, pa ih ljekari “vratili” u život; Doktor: “Ovo je nevjerovatno”

Istraživači tvrde da su proučavanjem ljudi koji su reanimirani nakon zastoja srca otkrili neočekivanu moždanu aktivnost kod jednog dijela tih ljudi, čak i do sat vremena tokom kojih ih se pokušava “vratiti u život”.

U studiji, koja je prošlog četvrtka objavljena u časopisu Resuscitation, ljekari/naučnici su posmatrali 567 osoba koje su u 25 različitih bolnica doživjele srčani zastoj i koje se potom moralo reanimirati. Od njih 567, preživjelo je tek 53 ljudi, piše NBC News.

Naučnici su intervjuirali 28 osoba koje su “vraćene u život” nakon srčanog zastoja. Od tog broja njih 11 je reklo da ima sjećanja koja sugeriraju da su tokom oživljavanja i dalje zadržali neki oblik svijesti.

Nadalje, naučnici su mjerili nivo kisika u mozgu nekih od tih pacijenata te su otkrili prisutnost gamma, delta, theta, alfa i beta moždanih valova, koji sugeriraju određenu aktivnost mozga tokom postupka reanimacije.

– Mislim da je ovo nevjerovatno. Nikada ne bismo saznali ove podatke bez da smo mjerili aktivnost moždanih valova, poručio je dr. Sheldon Cheskes sa Univerziteta Toronto, koji inače nije bio dio ovog istraživanja.

Tokom srčanog zastoja tok krvi prema svim dijelovima tijela, uključujući i mozak, prestaje. Za razliku od srčanog udara/infarkta, kada srce i dalje “kuca” usprkos bolnom smanjenju toka krvi, osoba koja ima srčani zastoj uvijek je bez svijesti.

Takvu osobu na životu se može održavati samo postupcima reanimacije sve dok se srce ne vrati u normalan ritam pomoću defibrilacije (kad je to moguće).

Tokom ove studije naučnici su također testirali mogu li se ljudi koji su uspješno reanimirani sjetiti nekih određenih zvukova ili prizora. Tako su tokom postupka oživljavanja pacijentima stavili slušalice na uši i puštali im tri riječi – jabuka, kruška i banana, a koristili su i tablet na kojem su prikazivali 10 prizora.

Od 28 intervjuiranih pacijenata, samo jedan se tačno sjetio ove sekvence od tri riječi, a nijedan se nije mogao sjetiti prizora s tableta. Zato su pacijenti, prema vlastitim ispovijestima, iskusili niz svojevrsnih vizija, koje bi možda najpreciznije bilo opisati kao određeni tip snova prenosi Daily Mail.

Daily Mail je pritom skupio iskustava pacijenata koji su iskusili zastoj srca, nakon čega im je spašen život. Neki od njih sudjelovali su u ovoj studiji, a neki su svoja iskustva pismenim oblikom poslali naučnicima.

Prvi pacijent

– Čula sam kako neko ponavlja moje ime. Posvuda oko mene bila su stvorenja poput demona i čudovišta. Osjećala sam se kao da mi pokušavaju otkinuti dijelove tijela. U gornjem desnom uglu vidjela sam mušku figuru, vrisnuo je moje ime i zgrabio me za ruku. Ispružila sam ruku i osjetila da me neko vuče u svom smjeru, čula sam kako se pitaju dišem li.

Drugi pacijent

– Sjećam se da sam bio na golemom polju sa sivim šatorima, vidio sam bezlične likove i sjećam se da sam hodao kroz kanjon. S druge strane su bili ljudi u bijelim haljinama s kapuljačama koje su im skrivale lica. Zadnje čega se sjećam da su pokazivali na mene i nakon toga je svijet progutalo sivilo.

Treći pacijent

– Otišao sam u kuću u kojoj nisam trebala biti i uhvatila me policija. Razmišljao sam kako da objasnim šta sam radio u kući pa sam ušao u lokvu. Iz lokve sam izašao suh i nekako sam se stopio s pločnikom. Nada mnom je bio ribar koji je pjevao pjesmu dok je padala kiša.

Četvrti pacijent

– Sjećam se bića svjetlosti koje je stajalo pored mene. Nadvijao se nada mnom dajući mi snagu, zračio je toplinom i ljubavlju. Bacio sam pogled na svoj život i osjećao ponos, ljubav, radost i tugu koji su se prelijevali u mene. Svaka slika bila je iz mojeg života, ali sa stajališta bića koje stoji sa mnom i gleda. Pokazane su mi posljedice mog života na druge, vidio sam hiljade ljudi s kojima sam komunicirao, osjećao šta oni osjećaju o meni i vidio kako sam utjecao na njihove živote. Nakon toga sam vidio posljedice svog života.

Peti pacijent

– Otišla sam direktno prema svjetlu koje je bilo mirno i spokojno. Mjesto na koje sam došla bilo je analogno vanjštini ulaznog puta. Postojalo je jedno glavno biće ljubavi i mnoga druga bića ljubavi. Nije bilo ničega osim ljubavi, dobrote i istine, nije bilo mjesta za strah ili bilo šta osim ljubavi. Bilo je divnije od svih mojih nada i iskustava na ovom svijetu, bilo je savršeno. Ne mogu to riječima opisati, bila sam tako sretna što sam tamo.

Šesti pacijent

– Sjećam se ulaska u tunel. Osjećaji koje sam doživio bili su puno intenzivniji nego inače. Prvi je bio osjećaj intenzivnog mira, bilo je tako mirno. Sve moje brige, misli, strahovi i mišljenja su nestali. Intenzitet mira bio je toliko nevjerovatan da nisam osjećao strah zbog toga što proživljavam. Osjetio sam toplinu i želju za ostankom.

Sedmi pacijent

– Mogao sam vidjeti šta se događa. Stajao sam pokraj bolničkog kreveta, bilo je jako čudno.

Osmi pacijent

– Nisam više bila u svom tijelu. Plutala sam bez težine, bila sam iznad svog tijela i tačno ispod stropa sobe za intenzivnu. Posmatrala sam prizor ispod sebe. Nisam više imala veze s tijelom koje mi je pripadalo ranije, bila sam uzdignutija. Bila sam na mjestu koje nije imalo nikakve veze s bilo kakvim materijalnim iskustvom.

Deveti pacijent

– Pitali su me želim li se vratiti kući ili ostati ovdje. Rekla sam da me trebaju moja dva sina i da se moram vratiti. Odjednom sam ponovo bila u svom tijelu osjećajući kako mi boli zglobovi bukte od boli. Stvarno se ne sjećam šta se tad događalo oko mene, znam samo da je boljelo.

Deseti pacijent

– Dok su me oživljavali, osjećao sam kao da me neko snažno gura u prsa. Pokušavao sam ih odgurnuti, ali su mi ruke bile vezane.

11 pacijent

– Vidjela sam tatu.

12 pacijent

– Učinilo mi se da sam čuo svoju pokojnu baku kako mi govori da se moram vratiti.