Napad u Moskvi nije iznenađenje: Od Putinovog “davljenja gamadi” pa do ISIL-a i želje za osvetom

Iako su mnogi nakon prvih informacija o terorističkom napadu u Moskvi očekivali kako se sve može povezati s aktuelnim dešavanjima u Ukrajini, iznenadila je informacija kako je odgovornost za ovaj stravični čin preuzela tzv. Islamska država (ISIL).

Ipak, ukoliko se zaviri u historiju terorističkih napada u Rusiji, može se zaključiti kako ovakve vrste napada u glavnom gradu, ali i drugim područjima, za Kremlj zapravo ne predstavljaju ništa novo.

Međutim, djeluje kako su informacije o brojnim terorističkim napadima u Rusiji, kao i preventivnom djelovanju policije na njihovom sprečavanju, gurnuti u drugi plan prvenstveno zbog fokusa javnosti na druga dešavanja na Bliskom istoku, ali i neposrednoj blizini Rusije.

Prvi veći napadi tokom devedesetih godina predstavljali su zapravo uvod eskalaciju sukoba između Kremlja i Čečena, što je doprinijelo i Drugom čečenskom ratu koji su obilježila strahovita razaranja ovog južnog dijela Rusije.

Prije pokretanja vojne operacije u Čečeniji, Rusiju su u septembru 1999. godine potresle vijesti o nizu eksplozija u stambenim objektima, kako u Moskvi, tako i u gradovima koji se nalaze u Dagestanu i Rostovskoj oblasti – Bujnaksku i Volgodonosku.

Eksplozije su zabilježene u stambenim zgradama, kao i na ulicama. U Volgodonosku, u eksploziji kamiona-bombe poginulo je 17 ljudi, a sveukupno je u napadima, od kojih su se dva dogodila u Moskvi, tada ubijeno skoro 300 ljudi.

“Moramo zadaviti gamad u korijenu”, poručio je tada premijer Vladimir Putin.

Uzevši u obzir već ranije napetosti sa Čečenima, Rusi su vrlo brzo pronašli krivca za ovaj napad koji je predstavljao uvod u brutalni rat koji je doveo i do smjene čečenskog rukovodstva i postavljanja mnogo pogodnijih kadrova za Kremlj – porodice Kadirov.

Iako su u Kremlju pronašli krivce, mnogi su mišljenja kako je u napad bio umiješan ruski FSB i sam Vladimir Putin koji je na ovaj način želio ojačati vlast i pronaći dodatne povode za pokretanje nove ofanzive na Čečeniju.

Pripadnici čečenskih formacija su i godinama kasnije pravili probleme Kremlju, a naročito se pamte dva stravična napada s početka 21. stoljeća.

U oktobru 2002. godine, svijet su obišle scene ispred pozorišta Dubrovka u Moskvi gdje su članovi čečenskog separatističkog pokreta predvođeno Movsarom Barajevim kao taoce držali 850 osoba.

Napad u Dubrovka teatru

Ruske specijalne snage Spetsnaz krenule su u obračun s Čečenima koji su se povukli zajedno s taocima unutar zgrade pozorišta.

“U početku su oslobodili 150 talaca, ali su jedan broj ljudi i strijeljali. Treći dan, ruski specijalci su se pripremili za sveopšti napad te su kroz ventilaciju pustili gas kako bi onesposobili čečenske borce. Brojni taoci također su umrli od posljedica puštanja gasa”, prenosili su mediji tada.

Sveukupno, u ovom napadu ubijeno je 130 osoba.

Dvije godine kasnije, Čečeni su opet napravili problem Moskovljanima. Tokom 16. februara čečenska grupa detonirala je bombu u prepunoj moskovskoj podzemnoj željeznici tokom jutra, a u ovom napadu poginula je 41 osoba.

Iako su politički umirili Čečene, godinama kasnije Rusi su bilježili niz incidenata koji su se mogli povezati s pripadnicima brojnih oružanih formacija, prvenstveno s područja Kavkaza.

Moskva česta meta napada ekstremista (Foto: EPA-EFE)

Dvije žene su u martu 2010. godien izvele samoubilački bombaški napad u Moskvi, a u njemu je poginulo više od 38 ljudi. Kako je kasnije navedeno, žene su bile povezane s pokretom Al-Kaida.

Slični napadi odvijali su se i 2011. te 2013. godine, a u njima su također učestvovali pripadnici tzv. Islamskog emirata Kavkaza, organizacije koja je kasnije postala dio ISIL-a.

Ako nisu Čečeni, jeste ISIL

Godinama unazad, pored tenzija sa Zapadom, rata u Ukrajini kao i dešavanja u Siriji, ruske sigurnosne službe obavljaju i niz aktivnosti koje se odnose upravo na pripadnike terorističkih organizacije koje su uspješno izvele niz napada na teritoriji Rusije.

Odgovornost za posljednji napad tako je preuzela organizacija ISIL-K, ogranak tzv. Islamske države koji svoje djelovanje prije svega bazira na centralnoj Aziji.

Njihove aktivnosti posebno su bile u fokusu javnosti prilikom povlačenja američkih trupa s područja Afganistana. U posljednjim danima povlačenja, pripadnici ISIL-K organizacije izvršili su napad u Kabulu pri čemu je povrijeđeno desetine osoba.

Iako bi se očekivalo da se njihove ideologije podudaraju, pripadnici ISIL-K pokreta i talibanska vlast u Afganistanu nalaze se na suprotnim stranama.

“Talibani, Al Kaida i mreža Haqqani kojom rukovodi Sirajuddin Haqqani funkcioniraju kao trijumvirat. Dio su iste militantne mreže i rade sinhronizovano. S druge strane, grupa ISIL-K djeluje samostalno i ideološki se ne slaže s talibanima, Al Kaidom i mrežom Haqqani te želi spriječiti njihovo djelovanje u Afganistanu”, navode stručnjaci.

Kada je riječ o napadima na Rusiju, matrica ISIL-a koja je usmjerena na Rusiju slična je njihovom djelovanju protiv drugih država.

Još od početka rata u Siriji, ISIL je nacrtao metu na čelo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, prvenstveno zbog njegove političke i vojne podrške Basharu al Assadu, što je u velikoj mjeri doprinijelo i ostanku na vlasti sirijskog zvaničnika.

“ISIL-K je fiksiran na Rusiju duži period. Često kritiziraju Putina u svojoj propagandi”, rekao je američki analitičar Colin Clarke za New York Times.

Da je Putin ozbiljno shvatao prijetnju koja dolazi s juga dokaz su i izjave iz 2019. godine kada je govorio o tome da bi turska invazija u Siriji mogla potaknuti pripadnike ISIL-a da pobjegnu iz zatvora.

“Moramo to razumjeti i znati i mobilizirati naše sigurnosne službe da obuzdaju ovu novu prijetnju. U regiji ima na hiljade boraca Islamske države”, rekao je tada Putin.

Koji je naredni Putinov korak? (Foto: EPA-EFE)

Geopolitička dešavanja u posljednjih nekoliko godina takva da svaku eskalaciju tenzija usmjeravaju isključivo na odnos između Zapada i Rusije. Samim tim, potpuno je razumljivo što se i ovaj napad u samom početku počeo vezati upravo za eventualno djelovanje ruskih dobrovoljačkih korpusa koji se bore na strani Ukrajine ili samih Ukrajinaca.

Međutim, uzevši u obzir historiju terorističkih napada i nestabilne prilike unutar Rusije koje uz manji ili veći intenzitet traju još od raspada Sovjetskog Saveza, djelovanje ISIL-a uopće ne treba da predstavlja veliko iznenađenje.

Kako napad ISIL-a ne bi trebao predstavljati iznenađenje, tako apsolutno ne bi trebale predstavljati iznenađenje ni buduće izjave ruskih zvaničnika koji bi ovakav napad u bilo kojem smislu mogli pripisati Ukrajini i eventualnoj povezanosti onoga što Kremlj često naziva “terorističkim režimom” u Kijevu s ISIL-a.

Takve tvrdnje su duboko neutemeljene i potpuno je nerealno očekivati da bi se vlast u Kijevu u ovakvom trenutku zaista odlučila na koketiranje s teroristima ISIL-a. Ovakav potez, definitivno bi značio da Ukrajinci u suštini pucaju sami sebi u noge, ali to svakako ne umanjuje mogućnost da će ruske službe, u cilju jačanja informacionog i drugog djelovanja u Ukrajini, u narednom periodu naglašavati upravo ovakvu tezu.

Kao što stara izreka kaže, u ljubavi i ratu je sve dozvoljeno. Između opcije da se žmiri na probleme u vlastitom dvorištu i iskorištavanja tih problema za jačanje onoga što je za Kremlj trenutno prioritet nad prioritetima – za zvaničnike Kremlja ne bi trebalo predstavljati pretešku dilemu.

Klix.ba